Rat Saudijske Arabije u Jemenu oslanja se na unosnu trgovinu oružjem sa Zapada. Oružje je, međutim, nemoguće isporučiti ako lučki radnici odbiju utovariti brodove – što se već dešava u Francuskoj i Italiji.
Žuti prsluci su mnogo više od scena bitaka s policijom u oblacima suzavca. Žuti prsluci su budućnost koju naši protesti i plenumi nisu ostvarili: izgradnja direktne, narodne demokratije kao put ka radikalnim promjenama poretka.
Žuti prsluci ne samo da nisu nestali s ulica, nego postaju sve prodorniji. Uprkos svim predviđanjima njihove brze propasti i sveprisutnoj represiji, uprkos svim teorijama po kojima je za opstanak političkog pokreta neophodna čvršća organizacija.
Klimatski štrajk i protesti koji su mu uslijedili kao da konačno najavljuju udruživanje društvenih snaga i njihovih borbi, bez kojeg nema promjene sistema. Izvještaj iz Pariza.
Nekoliko mjeseci nakon urušavanja zgrade u Marseilleu, u subotu 12. januara desila se eksplozija u stambenom objektu u srcu Pariza – zbog curenja plina. U pitanju je zastarjela mreža... kao i privatizacija kompanije?
Policija u Banjaluci rastjeruje proteste i raspisuje potjernice ne za ubicama, nego za ljudima koji traže hapšenje ubica. A u Francuskoj? U Francuskoj je pak situacija potpuno... ista. Sistem zasnovan na ugnjetavanju uvijek će se braniti ugnjetavanjem.
Donosimo još priča o Žutim prslucima – jedan anarhistički pogled koji podsjeća na to da revolucije nisu muzejski eksponati nego uvijek prisutna istorijska mogućnost. Ma šta da se dalje bude dešavalo.
Žuti prsluci već tri uzastopne subote pred globalnom publikom održavaju proteste širom Francuske: preko 100.000 učesnika širom zemlje i najmanje 580 blokada. Bunt se širi i primjećuje se udruživanje raznih skupina koje su se našle na udaru Macronovih reformi po mjeri kapitala.
Makron protiv željezničkih radnika vodi sveobuhvatnu bitku koja se može porediti samo sa sukobima iz 1980ih između Reagana i vazduhoplovnih pilota, ili onim između Thatcherove i rudara.
