PANAMA: Ekološki ustanak protjerao stranu rudarsku kompaniju!

Piše: 

Federico Fuentes, Antonio Neto i José Cambra
Nema tu RiD ništa dodati, čitajmo tekst i učimo: “Otpor je bio takav i toliki da su ribari počeli sabotirati rudnik sprečavajući čamce da iznose rudu i unose zalihe uglja neophodne za proizvodnju električne energije za rudnik (...) To je u nekim slučajevima značilo da su se Molotovljevim koktelima suočavali s panamskim mornaričkim snagama. (...) Na kopnu su lokalne zajednice i vozači kamiona uspješno sabotirali rad rudnika blokirajući puteve koji vode do rudnika. (...) 22. novembra se na ulicama širom zemlje našlo oko milion ljudi. Vidjeli smo na djelu istinski samoupravni pokret, u kojem su različite sekcije, na primjer ribari, donosile odluke na osnovu svog lokalnog znanja, a provodile ih uz podršku ostatka pokreta. Vidjeli smo omladinu koja organizuje direktne akcije i odbrambene straže.(...) Nivo političkog nezadovoljstva bio je tako visok da se može okarakterisati kao predrevolucionaran. Nije bilo vakuuma moći, niti su stvorena stalna tijela dvojne vlasti. Ali mobilizacije su bile tako jake da su djelovale kao nezavisna sila.”

 

S engleskog prevela: M. Evtov

 

Nakon višesedmičnih masovnih protesta kojima je zahtijevano zatvaranje rudnika Cobre Panamá, Vrhovni sud Paname je donio presudu o neustavnosti ugovora koji je država potpisala s kompanijom Minera Panamá.

Minera Panamá – podružnica transnacionalne First Quantum Minerals (FQM) – već 20 godina eksploatiše ovaj ogromni otvoreni rudnik bakra i zlata u ekološki osjetljivom Srednjeameričkom biološkom koridoru. Prema novom ugovoru, koji je Kongres odobrio u oktobru, trebala je tako nastaviti i narednih 20 godina, i to s dodatnim ovlaštenjima za eksproprijaciju obližnjih zemljišta, izvan postojeće koncesije, kao i preusmjeravanje čitavih rijeka za privatnu upotrebu.

Da bi saznali više o masovnoj ekološkoj pobuni koja je deložirala rudarsku transnacionalnu kompaniju, Federico Fuentes iz Zelene ljevice i Antonio Neto iz Revista Movimenta razgovaraju s Joséom Cambrom, socijalističkim aktivistom i članom Udruženja profesora Paname (Asociación de Profesores de Panamá / ASOPROF).

----

Možete li objasniti šta je bio okidač za ove proteste?

Panamski ustav zabranjuje da strane države upravljaju panamskim prirodnim resursima. FQM je u vlasništvu kapitala iz Kanade, SAD-a, Južne Koreje i Kine. Ta strana kompanija nije samo privatna, nego je dijelom i vlasništvo kapitala iz ovih stranih država.

Uprkos tome je ova kompanija između 2017. i 2023. godine eksploatisala bakar i druge minerale, i to bez plaćanja poreza. Prema finansijskim izveštajima FQM-a, rudnik Cobre Panama činio je 48% globalne dobiti FQM-a.

Problem je dostigao vrhunac u avgustu, kad je vlada Skupštini poslanika predstavila novi ugovor. Sindikati, advokati i ekolozi odgovorili su da ugovor ima istu manu kao i prethodni – to jest da je neustavan, te da bi Vrhovni sud trebao vladu upozoriti zbog nepoštovanja Ustava.

Kongres je, međutim, 21. oktobra odobrio novi koncesioni ugovor, nakon samo tri dana rasprave. To je izazvalo društvenu eksploziju – u zemlji već sitoj nepristupačnih cijena lijekova, nedostatka socijalne sigurnosti i vrlo visokih troškova života.

Panama se prošle godine već masovno mobilisala i tako natjerala vladu na dogovor o nekim od ovih pitanja. Ali vlada ih nije uspjela riješiti. I onda su ljudi ponovo izašli na ulice.

 

Možete li nam reći nešto više o tim prošlogodišnjim mobilizacijama?

Intenzitet ovih najnovijih protesta u velikoj mjeri se može objasniti neispunjavanjem prošlogodišnjeg dogovora. Tokom 2022. godine desile su se najveće mobilizacije koje je ova zemlja vidjela do tog trenutka.

Širom zemlje demonstracije, marševi i obračuni s policijom – zahtijevalo se smanjenje cijena lijekova i hrane.
Sve je to rezultiralo javnim pregovorima između vlade i organizacija na čelu ove borbe. Tražili smo da se pregovori direktno prenose na TV-u, što je bilo spektakularno. Na kraju je poslovna komora zatražila od predsjednika da prekine prenos jer je cijela zemlja slušala debatu u kojoj je oligarhija javno prozivana.

Pregovore je pratio jako veliki dio stanovništva, što se rijetko događa. Odjednom su nam ljudi na ulicama govorili: „Hej, slažem se s onim što ste juče pričali, slažem se da tako treba biti.“

Mjesec dana su se mobilizacije svakodnevno odvijale. Iako nisu bile tolike kao ove nedavne, u Panama Cityju – koji je naš najveći grad – održani su veliki marševi, uglavnom predvođeni sindikatom prosvjetara, ASOPROF, i sindikatom građevinskih radnika, SUNTRACS.

 

Ovi sindikati su odigrali važnu ulogu i u najnovijim borbama. Možete li objasniti zašto?

Tako je. Početkom prošle godine počeli smo graditi savez narodnih organizacija. Nažalost, nismo ih u ovaj savez uspjeli privući sve, ali smo zato uključili mnoge druge organizacije.

Ovaj Savez ljudi ujedinjenih za život (Alianza Pueblo Unido por la Vida / APUV) uključuje SUNTRACS, ASOPROF, pokrete zajednica i pokrete mladih. Savez je vrlo snažan, ali nije jedini. Tu su i Nacionalni savez za prava organizovanog naroda (Alianza Nacional del Pueblo Organizado / ANADEPO) i Nacionalno koordinaciono tijelo starosjedilačkih naroda Paname (Coordinadora Nacional de Pueblos Indígenas de Panamá /COONAPIP).

Važno je reći da su u ovim nedavnim protestima vrlo važnu ulogu igrali pripadnici Prvih naroda, naročito Ngäbe koji su sve vrijeme blokirali Međuameričku autocestu prema Kostariki, te uspješno zatvorili jednu od najvažnijih autocesta u Panami.

Što se tiče mog sindikata, ASOPROF je nakon 21. oktobra, kad je izglasan 48-satni štrajk, održao skupštine prosvjetnih radnika u svim regijama. Štrajk je potom produžen za još 48 sati, a 30. oktobra smo proglasili štrajk na neodređeno vrijeme.

Do 3. novembra je postalo jasno da su protesti dobili sasvim novi kvalitet. Diljem zemlje su ceste blokirane, u daleko većoj mjeri nego 2022. godine.

Ljudi koje dotad nikad nismo vidjeli na protestima, siti trenutne situacije, izašli su da blokiraju ulice u svojim kvartovima.

Bilo je na društvenim mrežama i spontanih poziva na marš duž obalnog pojasa u Panama Cityju, pa je u jednom trenutku protiv rudarenja mobilizirano četvrt miliona ljudi. Bilo je i znatnih protesta zajednica koje žive u oblastima oko rudnika.

Kada su poslanici Kongresa konsultovali njih, svi su rekli da se totalno protive tom projektu.

Otpor je bio takav i toliki da su ribari počeli sabotirati rudnik sprečavajući čamce da iznose rudu i unose zalihe uglja neophodne za proizvodnju električne energije za rudnik. Oni su praktično prisilili rudnik da prestane s radom. To je u nekim slučajevima značilo da su se Molotovljevim koktelima suočavali s panamskim mornaričkim snagama. Zbog toga ih stanovništvo smatra herojima.

Na kopnu su lokalne zajednice i vozači kamiona uspješno sabotirali rad rudnika blokirajući puteve koji vode do rudnika. Sve je to bio izraz nevjerovatne snage.

Naravno, iza ove erupcije protesta stajalo je nezadovoljstvo zbog nestašice vode, nestanaka struje, nedostatka poslova za mlade, korupcije i privilegija političara koji rade za gazde. Sve je ovo stvorilo plodno tlo za najveće mobilizacije ikad viđene u ovoj zemlji: 22. novembra se na ulicama širom zemlje našlo oko milion ljudi.

Vidjeli smo na djelu istinski samoupravni pokret, u kojem su različite sekcije, na primjer ribari, donosile odluke na osnovu svog lokalnog znanja, a provodile ih uz podršku ostatka pokreta. Vidjeli smo omladinu koja organizuje direktne akcije i odbrambene straže.

Došlo je do raskida između građanskog i političkog društva. Nivo političkog nezadovoljstva bio je tako visok da se može okarakterisati kao predrevolucionaran. Nije bilo vakuuma moći, niti su stvorena stalna tijela dvojne vlasti. Ali mobilizacije su bile tako jake da su djelovale kao nezavisna sila.

Rezultat: Vrhovni sud je 28. novembra proglasio ugovor o rudniku neustavnim. Ministar trgovine, koji je potpisao ugovor, bio je primoran da podnese ostavku, a početkom novembra je usvojen zakon o moratoriju na rudarenje, kojim se zaustavlja svako davanje koncesija.

 

A pravac daljnje borbe?

Borba se vodila za zatvaranje rudnika, ali je u rudniku još uvijek zaposleno oko 5.000 radnika. Mi predlažemo da ti isti radnici odrade postepeno zatvaranje rudnika. Jasno da se rudnik ne može zatvoriti odmah i da su potrebne mjere za sigurnu i ekološku prenamjenu lokacije. Smatramo da radnici trebaju biti angažovani u tom procesu.

Predložili smo i da se za upravljanje ovim procesom formira komisija u koju će biti uključene radničke i narodne organizacije, kao i ekolozi s tehničkom stručnošću. Nismo za nacionalizaciju rudnika, jer bi to značilo da bi proces prenamjene platila država.

A troškove naravno treba snositi rudarska kompanija koja je i odgovorna za zagađenje životne sredine, a koja je iz ove zemlje iznijela ogroman profit. Naš slogan je: „Natjerajte zagađivače da plate.“

IZVOR: CLIMATE&CAPITALISM

Objavljeno: 05/12/2023.

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

17/12/2023