SERIJAL O KLIMI - protiv zabluda (dio IV): Otkud hladnoća i mećave ako se planeta Zemlja zagrijava?

Piše: 

Julia Rosen
„Ne proizlazi svaka hladnoća iz neke nelogične posljedice klimatskih promjena. Ali je dobar podsjetnik da je klimatski sistem Zemlje složen i haotičan, pa će se efekti promjena uzrokovanih ljudskim djelovanjem različito odražavati na različita mjesta. ”
Živi svijet planete Zemlje je ugrožen klimatskom krizom, ali i široko rasprostranjenim poricanjem klimatskih promjena, njihovih uzroka i posljedica. Oni koji šire glasine i dezinformacije ne shvataju da su sami oruđe korporacija koje nastoje izvući maksimum profita iz industrija zbog kojih se naša planeta ubrzano zagrijava. Teorije zavjera ciljano i sistematično negiraju ugroženost opstanka živog svijeta i opskurnim mistifikacijama prikrivaju istinu – da je kriza uzrokovana bjesomučnom kapitalističkom eksploatacijom prirode. Serijal o klimatskim promjenama – naučne spoznaje pokazuju da je situacija daleko ozbiljnija nego što se to prikazuje kojekakvim naručenim pseudoteorijama. @RiD

 

S engleskog prevela: M. Evtov
 

Pitanje šesto: Ako se planeta zagrijava, kako to da su zime (i neke tačke) sve hladnije?

Kada SAD pogodi velika snježna oluja, poricatelji klimatskih promjena u tome vide dokaz da se klimatske promjene ne događaju. Senator James Inhofe, republikanac iz Oklahome, 2015. godine je tako pokušao diskreditovati klimatologiju bacivši u Senatu grudvu snijega! Ali ti događaji zapravo ne opovrgavaju klimatske promjene.

Iako je posljednjih godina bilo nezaboravnih oluja, zime su diljem svijeta sve toplije.

U ovom stoljeću su prosječne decembarske, januarske i februarske temperature u SAD-u porasle za oko 2,5 stepena Farenhajta.

K tome rekordno hladni dani postaju sve rjeđi od rekordno toplih dana.

U SAD-u su sada rekordno visoke razine dvaput veće od rekordno niskih. A sve manja područja u zemlji bilježe ekstremno niske zimske temperature. Tako je u cijelom svijetu.

Pa šta je onda s mećavama?

Atmosfersko vrijeme uvijek varira, pa ne čudi da još uvijek imamo jake zimske oluje čak i dok prosječne temperature rastu. Studije pokazuju da bi i za to mogle biti krive klimatske promjene. Jedna od mogućnosti jest to da je brzo zagrijavanje Arktika uticalo na atmosfersku cirkulaciju, uključujući i brze struje zraka s velikih nadmorskih visina koji se obično kovitla iznad Sjevernog pola (tzv. Polarni vrtlog). Neka istraživanja sugeriraju da te promjene donose niže temperature na niže geografske širine i uzrokuju zastoj vremenskih sistema, dopuštajući olujama da proizvode više snježnih padavina. Ovo bi moglo objasniti ono što doživljavamo u SAD-u proteklih nekoliko decenija, kao i zimski trend hlađenja u Sibiru, mada uticaj Arktika na globalno atmosfersko vrijeme ostaje tema naučnih rasprava.

Klimatskim promjenama može se objasniti i očiti paradoks činjenice da se neka druga mjesta na Zemlji nisu bitnije zagrijala. Na primjer, posljednjih godina se jedna mrlja vode u sjevernom Atlantiku ohladila, a naučnici kažu da se to možda desilo zato što cirkulacija okeana usporava zbog slatke vode koja teče s Grenlanda koji se otapa. Ako se ova cirkulacija gotovo zaustavi, kao što se događalo u geološkoj prošlosti, to bi promijenilo vremenske obrasce diljem svijeta.

Ne proizlazi svaka hladnoća iz neke nelogične posljedice klimatskih promjena. Ali je dobar podsjetnik da je klimatski sistem Zemlje složen i haotičan, pa će se efekti promjena uzrokovanih ljudskim djelovanjem različito odražavati na različita mjesta. [...]

 

Pitanje sedmo: Šumski požari i loše vrijeme oduvijek se dešavaju. Kako znamo da imaju veze s klimatskim promjenama?

Ekstremno vrijeme i prirodne katastrofe dio su života na Zemlji – samo pitajte dinosauruse. Ali postoje čvrsti dokazi da su klimatske promjene povećale učestalost i ozbiljnost određenih pojava kao što su toplotni talasi, suše i poplave. Nedavna istraživanja su naučnicima omogućila da identificiraju uticaj klimatskih promjena na određene događaje.

Počnimo s toplotnim talasima.

Studije pokazuju da se periodi abnormalno visokih temperatura sada dešavaju oko pet puta češće nego što bi to bio slučaj bez klimatskih promjena, a i duže traju. Klimatski modeli predviđaju da će do 2040ih toplotni talasi biti oko 12 puta češći. A to zabrinjava jer ekstremne vrućine često uzrokuju veći broj hospitalizacija i smrtnih slučajeva, posebno među starijim i osobama s osnovnim zdravstvenim problemima.

Procjenjuje se, na primjer, da je toplotni talas u ljeto 2003. godine širom Evrope izazvao oko 70.000 više smrtnih slučajeva nego inače. (Zagrijavanje uzrokovano ljudskim faktorom povećalo je broj smrtnih slučajeva.)

Klimatske promjene su pogoršale i suše, prvenstveno povećanjem isparavanja.

Suše se prirodno javljaju zbog nasumične klimatske varijabilnosti i faktora poput onog da li u tropskom Pacifiku prevladavaju uslovi El Niño ili La Niña. No, istraživači su pronašli dokaze da je efekat staklenika uticao na suše čak i prije žestokih pješčanih oluja „prljavih 1930ih“ (Dust Bowl). A tako je i danas. Prema jednoj analizi, suša koja je pogodila američki Jugozapad od 2000. do 2018. bila je skoro 50 posto jača zbog klimatskih promjena. Bila je to najgora suša koju je ova regija iskusila u više od 1.000 godina.

Rastuće temperature povećavaju i intenzitet padavina i poplava koje im često slijede.

Na primjer, istraživanjima je utvrđeno da je za vrijeme uragana Harvey koji je 2017. godine pogodio Houston, budući da topliji zrak zadržava više vlage, palo između 15 i 40 posto više padavina nego što bi bez klimatskih promjena.

Još uvijek nije jasno da li klimatske promjene mijenjaju ukupnu učestalost uragana, ali ih sigurno čine jačima. [...]

Važno je zapamtiti da je u većini prirodnih katastrofa u igri više faktora. Poplave na Srednjem zapadu 2019. godine, na primjer, dogodile su se nakon što se tlo zaledilo, te zato nije moglo upiti kišnicu, zbog čega je povećano oticanje u rijeke Missouri i Mississippi. Usto su ovi plovni putevi preoblikovani nasipima i drugim oblicima riječnog inženjeringa, od kojih su neki propali u poplavama.

I šumski su požari fenomen koji ima više uzroka. Na mnogim mjestima je rizik od požara povećan zato što su se ljudi agresivno borili protiv prirodnih požara i sprečavali domorodačke narode u provođenju tradicionalnih postupaka paljenja. To je omogućilo nakupljanje zapaljive biomase koje pogoršava trenutne požare.

Međutim, klimatske promjene i dalje igraju značajnu ulogu: zagrijavanje i sušenje šuma pretvara šume u lomače.

Studije pokazuju da je zagrijavanje pokretački faktor nedavnog porasta broja i intenziteta šumskih požara.

Jedna analiza otkriva da su klimatske promjene odgovorne za udvostručenje spaljenog područja na američkom Zapadu između 1984. i 2015. godine. A istraživači kažu da će zagrijavanje u budućnosti učiniti požare još brojnijim i još opasnijim.

Julia Rosen je novinarka s doktoratom iz geologije. Njeno istraživanje uključivalo je proučavanje jezgri leda s Grenlanda i Antarktika – radi razumijevanja klimatskih promjena u prošlosti.

IZVOR: New York Times

Objavljeno 19/04/2021. Ažurirano 06/11/2021. Priređeno za objavljivanje na RiDu.
FOTO: John Crux Photography

Ostali tekstovi serijala o klimi:
Protiv zabluda (dio I)
Protiv zabluda (dio II): nalazi nauke su nedvojbeni
Protiv zabluda (dio III): nije do Sunca a ni do vulkana
Protiv zabluda (dio V): Od klimatskih promjena najviše će patiti siromašni
 

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

24/08/2023