Piše:
No veći je problem u tome što, čak i kad se hvatamo u koštac s besmislicama, koristimo metode naučene u školi – da sve brižljivo proučimo, verifikujemo i obrazložimo. Time im zapravo pogodujemo, jer trošimo dragocjeno vrijeme, a hranimo njihovu popularnost (na tržištu, ne zaboravimo da je pozadini svega toga profit). Skupina istraživača stoga preporučuje da nam, uz kritičko razmišljanje, valja praktikovati i kritičko ignorisanje. To, međutim, može zaštititi pojedinca, ali kako se s vladavinom laži izboriti na nivou sistema – to je već drugi, i daleko veći problem. @RiD
S engleskog prevela: M. Evtov
Internet je informativni raj, ali je istovremeno i informativni pakao.
Neograničeno bogatstvo visokokvalitetnih informacija dostupno nam je nadohvat ruke, tik uz neprestanu bujicu nekvalitetnih, ometajućih, lažnih i manipulativnih informacija.
Stoga ne iznenađuje što danak svemu ovome plaća naša kolektivna pažnja. Studija u kojoj su 2019. godine analizirani hashtagovi na Twitteru, pretrage na Googleu i komentari na Redditu pokazuje da je tokom protekle decenije ubrzana stopa kojom raste i pada popularnost artikala. Hashtag je na Twitteru 2013. godine bio popularan prosječno 17,5 sati, a 2016. godine samo 11,9 sati. Veća konkurencija dovodi do kraćih intervala kolektivne pažnje, što izaziva još žešću konkurenciju u privlačenju naše pažnje – to je začarani krug.
Da bismo ponovo stekli kontrolu, trebamo kognitivne strategije koje pomažu da povratimo bar dio autonomije i koje nas štite od viška nepotrebnih informacija, zamki i informacijskih poremećaja današnje ekonomije pažnje.
Kritičko razmišljanje – neophodno ali nedovoljno
Učenici u školi uče da pažljivo i temeljno čitaju i procjenjuju informacije. Ovako osposobljeni mogu procijeniti tvrdnje i argumente koje vide, čuju ili pročitaju. Tako i treba. Sposobnost kritičkog razmišljanja izuzetno je važna.
No je li dovoljna u svijetu preobilja informacija i navirućih izvora dezinformacija? Odgovor je „ne“ – iz najmanje dva razloga.
Prvo, digitalni svijet sadrži više informacija nego sve svjetske biblioteke zajedno. Veliki dio tih informacija dolazi iz neprovjerenih izvora i nema pouzdane pokazatelje vjerodostojnosti. Kritičko promišljanje svih informacija i izvora na koje naiđemo potpuno bi nas paralizovalo, jer nikad ne bismo imali vremena da pročitamo korisne informacije koje mukotrpno identificiramo.
Kritičko ignorisanje kao alat upravljanja informacijama
Koje, dakle, alate imamo na raspolaganju osim kritičkog razmišljanja? Mi – jedan filozof, dvoje kognitivnih znanstvenika i jedan edukolog – u nedavno objavljenom radu tvrdimo da nam je kritičko ignorisanje potrebno isto toliko koliko i kritičko razmišljanje.
Mi ga razumijevamo kao ključnu kompetenciju za sve građane digitalnog svijeta.
Bez njega ćemo se utopiti u moru informacija koje u najboljem slučaju ometaju, a u najgorem obmanjuju i štete.
Alati za kritičko ignorisanje
Postoje tri glavne strategije, a svaka odgovara drugačijoj vrsti štetnih informacija.
U digitalnom svijetu, samousmjeravanje ima za cilj da ljude osnaži da sami kroje svoje informaciono okruženje na način koji im najbolje odgovara i koji korisno ograničava njihove aktivnosti. Na primjer, ometajuća i neodoljiva obavještenja možemo ukloniti. Za primanje poruka možemo postaviti vremenski okvir, stvarajući odsječke vremena za rad koji zahtijeva koncentraciju, ili za druženje.
Lateralno čitanje je strategija koju koriste i oni kojima je posao da utvrđuju vjerodostojnost informacija na mreži. Podrazumijeva da prije no što zaronimo u sadržaj neke stranice otvorimo nove kartice i pretražimo informacije o organizaciji ili pojedincima koji stoje iza stranice koja nas zanima. Vješti pretraživači procjenjuju je li nešto vrijedno pažnje tek nakon konsultacija s otvorenom mrežom. Prije no što počne kritičko razmišljanje, treba zanemariti privlačnost stranice i provjeriti šta drugi kažu o njenim navodnim činjeničnim izvještajima. Lateralno čitanje za provjeru Interneta koristi upravo moć Interneta.
Većina studenata ne uspijeva u tom zadatku.
Dosadašnja istraživanja pokazuju da studenti , a i njihovi profesori, kad odlučuju treba li vjerovati nekom izvoru, rade ono što su ih naučile godine školovanja – čitaju pažljivo i temeljno. A trgovci pažnjom se naslađuju, kao i trgovci sumnjom.
Na Internetu izgled itekako može prevariti. Ako nemamo opsežno kontekstualno znanje, često je vrlo teško shvatiti da stranica, prepuna zamki ozbiljnog istraživanja, širi i hrani neistine o klimatskim promjenama, vakcinama ili bilo kojoj vrsti istorijskih tema, recimo holokaustu.
Heuristika zvana „ne hrani trolove“ cilja internetske trolove i druge zlonamjernike koji Internet koriste za uznemiravanje, maltretiranje i druge antisocijalne taktike.
Ne odgovarajte trolovima. Suzdržite se od rasprava i uzvraćanja. Naravno, ova strategija tek je prva linija obrane. Nju treba dopuniti blokiranjem i prijavljivanjem trolova, te transparentnom politikom moderiranja sadržaja platforme, uključujući i raskrinkavanje lažnjaka.
Ove tri strategije nisu skup ekskluzivnih vještina. Svako ih može koristiti, ali za uvođenje ovih alata u široku upotrebu ključno je – obrazovanje.
Kritičko ignorisanje kao nova paradigma obrazovanja
Filozof Michael Lynch primjećuje da je Internet „i najbolji svjetski provjerivač činjenica i najbolji svjetski potvrđivač predrasuda – često u isto vrijeme.“
Uspješno snalaženje zahtijeva nove kompetencije koje bi trebalo podučavati u školi.
Uvažavanje značaja kritičkog ignorisanja nije ništa novo, ali je u digitalnom svijetu postalo još važnije.
Kako je početkom 20. stoljeća pronicljivo primijetio filozof i psiholog William James: „Mudrost je znati šta treba zanemariti.”
IZVOR: Conversation
Objavljeno: 02/02/2023.
FOTO: David Whelan via Creative Commons