Neoliberalizam ne posustaje: MMF u Novoj godini

Piše: 

Matteo Tiratelli
Ekonomska kriza se produbljuje. Za proljeće se najavljuje recesija u mnogim zemljama, uključujući i članice Evropske unije. No Međunarodni monetarni fond, najveći globalni kreditor, ne planira promijeniti strategiju kojom se teret raznih talasa krize već decenijama prebacuje na zemlje u razvoju i siromašne slojeve razvijenih zemalja. Organizacija koju inače predvode zvaničnici obilježeni kojekakvim skandalima i dalje će moralizirati o nužnosti budžetskih ušteda koje će urušiti ostatke javnih službi i usluga, a istovremeno omogućavati nekontrolisano bogaćenje privatnih korporacija. @RiD

 

S engleskog prevela: M. Evtov


Kristalina Georgieva, izvršna direktorica Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), imala je zabavan početak 2023. godine: počela ju je polusatnim intervjuom za CBS News. Sutradan su mediji od Londona do New Delhija ponavljali njeno predviđanje da će ove godine u recesiju ući trećina globalne ekonomije, uključujući polovinu Evropske unije.

Proročanstvo Georgieve o ekonomskom kolapsu pripremilo je teren za tri predvidljiva zahtjeva.

Izvršna direktorica MMF-a opomenula je centralne banke da u borbi s inflacijom „ostanu na kursu“ i održavaju visoke kamatne stope čak i ako to znači krah ekonomije i izazivanje goleme ljudske patnje, naložila vladama da nastave smanjivati [javnu] potrošnju, a sve nas upozorila da se čuvamo fragmentacije globalne ekonomije i proključalog trgovinskog rata između Kine i SAD-a.

Drugim riječima, strategija globalizacije i neoliberalizma.
 

Političke igre

Politički manevri ove vrste nisu ništa neobično za MMF.

Ovaj fond je 1945. godine osnovan da stabilizaciji novog Bretonvudskog sistema međunarodne trgovine pomogne tako što bi u krajnjoj nuždi djelovao kao zajmodavac za zemlje u monetarnoj krizi.

Ti su zajmovi dali MMF-u znatnu moć jer je svaki zajam bio uslovljen – često smanjenjem stopa poreza na dobit, ukidanjem vanjskotrgovinskih ograničenja i privatizacijom državnih službi.

Zahvaljujući svojoj moći velikog zajmodavca, MMF postaje temelj nepravednog i nedemokratskog globalnog sistema. U tom sistemu se zemljama u razvoju nameću neoliberalne ekonomske politike uslovljavanjem zajmova, što lokalne elite tih zemalja štiti od domaćeg otpora mjerama štednje jer se mogu pravdati da su im ruke vezane.

Od ovih politika se ne odustaje uprkos dokazima da MMF-ovi „uslovi” povećavaju siromaštvo i nejednakost, desetkuju lokalne zdravstvene i obrazovne sisteme i ostavljaju ljude fatalno izložene pandemijama, na primjer.

Ni direktori ovog fonda nisu ništa manje kontroverzni nego njihove mjere.

Rodriga Rata, koji je MMF vodio sredinom 2000-ih, španski su sudovi 2016. godine proglasili krivim za pronevjeru i pranje novca. Njegov nasljednik, Dominique Strauss-Kahn, više je puta optužen za silovanje i seksualne napade. Njegova nasljednica Christine Lagarde, koja je MMF vodila od 2011. do 2019. godine, prethodno je kao francuska ministrica finansija bila umiješana u korupcijski skandal od 400 miliona eura.

Utvrđeno je da je Georgieva, koja na čelo MMF-a dolazi 2019. godine, za svog mandata predsjednice Svjetske banke petljala s podacima da bi Kina dobila viši kreditni rejting.

Program mjera štednje

Ne bi trebalo iznenađivati što Georgieva brani ekonomski status quo.

Smanjenje inflacije oduvijek je centralno načelo MMF-a – bilo je čak i u „zlatnoj eri“ kejnzijanske ekonomije kad se inflacija uveliko tolerisala u nastojanju da se postigne puna zaposlenost. A usred trenutne borbe protiv inflacije, recesija i nezaposlenost ne znače ništa loše. To nisu nesretne nuspojave, nego alati za snižavanje plata, a s njima i cijena.

MMF ima i dugu istoriju težnje ka „uravnoteženim budžetima“ (potrošnja isključivo u okviru sredstava dobijenih oporezivanjem). Paket „mjera stabilizacije“, koji u zamjenu za kredite uključuje drastično smanjenje socijalne potrošnje, MMF je razvio još ranih 1950ih kroz svoje eksperimente u Latinskoj Americi – kad su zbog uporne inflacije zemlje poput Čilea bile prisiljene na stalne devalvacije valute.

Tako je MMF nastavio provjerenu praksu zemalja kreditora koje siromašnijima nameću brutalnu štednju – tradiciju koja se proteže od Albanije i Austrije 1920ih, preko Azijske finansijske krize 1997. godine, sve do Grčke nakon 2010. godine, a koja osigurava da bogati kreditori budu plaćeni bez obzira na patnju lokalnog stanovništva.

Ali obrana globalizacije koju Georgieva iznosi na CBS-u odražava noviji razvoj u razmišljanju MMF-a: zaokret ka besramno protržišnom programu.

 

Proširenje uloge

James Baker, ministar finansija u vladi Ronalda Reagana, postavlja u drugoj polovini 1980ih ambiciozan projekt ponovne izgradnje globalnog ekonomskog sistema unutar protržišnog, neoliberalnog okvira. MMF je bio ključan za provođenje Bakerovih planova i ubrzo proširuje svoj zadatak ekonomske stabilizacije da bi postao globalni pokretač liberalizacije trgovine, privatizacije i deregulacije. Ako je MMF dotad uslovljavao kredite uravnotežavanjem državnih budžeta, tada ih počinje uslovljavati recimo privatizacijom zdravstvenih sistema.

MMF-ovi „programi strukturnog prilagođavanja“ – koji su u zamjenu za kredite zahtijevali široke promjene domaće ekonomske politike – pokazali su se neizmjerno kontroverznim i bili toliko diskreditovani da se činilo da čak i sam MMF sumnja u njih. „Kakvo strukturno prilagođavanje?“ – upitala je novinare Christine Lagarde 2014. godine. „To je bilo prije mog vremena. Nemam pojma šta je to. To više ne radimo.” (Ispostavilo se da je to laž: nedavni krediti koje nudi MMF pokazuju da se i dalje nameću iste strukturne prilagodbe.)

Ali ako su SAD bile instrumentalne u izgradnji ovog integrisanog globalnog ekonomskog sistema, postoje znaci da ova zemlja mijenja mišljenje. Carine koje je Trump 2018. godine uveo na uvoz čelika i aluminija generalno su smatrane aberacijom, ali je Biden mnoge od njih zadržao, posebno u slučaju kineskih kompanija. Svjetska trgovinska organizacija (STO) je u decembru 2022. godine proglasila te carine nelegalnim, ali se Bidenova administracija na to naprosto oglušila. Biden navodi nacionalnu sigurnost i kao razlog da pojača napore da uništi kineski sektor mikročipova, a EU i njegove subvencije za obnovljivu energiju smatra kršenjem principa slobodne trgovine.

Nekažnjivost SAD-a

Georgieva je svojim zahtjevom za zaštitom od fragmentacije svjetske ekonomije u stvari mislila na ove nove prijetnje integrisanom globalnom ekonomskom sistemu. Ali tu je njen uticaj ionako bez veće težine. SAD najviše doprinose MMF-u – s oko 20% njegovog osnovnog fonda – i neće obraćati pažnju na njegove preporuke.

Umjesto toga će najveći teret MMF-ovih napora da širom svijeta nametne štednju i neoliberalizam snositi manje i slabije nacije.

Hoće li kažnjavanje siromašnih riješiti današnju ekonomsku krizu? Po riječima jednog zvaničnika meksičke vlade koga je New York Times citirao 1988. godine: „Slijedili smo recept MMF-a. Smanjili smo deficit, otvorili ekonomiju i povećali netradicionalni izvoz. Prilagodili smo se – ali nismo rasli.”

IZVOR: Novara Media

Objavljeno: 04/01/2023.

FOTO: Javier Ghersi via Getty Images

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

07/01/2023