Raseljeni, trovani, zatvarani: žrtve klimatskih promjena na marginama COPa27

Piše: 

Amelia Womack
Ekološki samit u Egiptu odvija se na marginama vijesti iz svijeta. A na marginama samita su ljudi s prvih linija fronta klimatske krize. Iako najčešće ničim nisu doprinijele nastanku krize, njihove zajednice trpe najteže posljedice i prijeti im raseljavanje ili izumiranje. Pogođene su ekstremnim vremenskim uslovima, a mnogima njihove tradicionalne teritorije preuzimaju rudarske kompanije koje eksploatišu zemlju i zajednice i trajno zagađuju okoliš od kojeg zajednice žive. Od lidera bogatih zemalja traže reparacije i pomoć u prevladavanju krize. Neki međutim smatraju da to ne pomaže i da se mora uhvatiti u koštac s uzrokom. Kako kaže Amalia iz andske zajednice Chicha koja trpi zbog rudarenja, problem je kapitalizam – a njega se ne može popraviti, mora ga se zaustaviti. @RiD

 

S engleskog prevela: M. Evtov


Prijetnja raseljavanja zbog sve češćih ciklona otvara narodu s ostrva Banaba stare rane.

Britanski kolonijalni vladari su ih prije 77 godina prisilili da napuste svoju pradomovinu nakon što je 90% površine njihovog pacifičkog koralnog ostrva opustošeno eksploatacijom fosfata koje su vršili Velika Britanija, Novi Zeland i Australija.

Sad bi se moglo desiti da i njihov 1.000 milja udaljeni novi dom, ostrvo Rabi u Fidžiju, postane nenastanjiv zbog aktivnosti bogatih zemalja koje zagađuju okoliš.

Rabi svake godine trpi katastrofe zbog porasta nivoa mora i sve češćih i intenzivnijih ciklona, poplava i suša. Banabljanima stalno prijeti rizik da ponovo ostanu bez zemlje, a njihov predstavnik Rae Bainteiti došao je na COP27 da od zemalja s velikim emisijama traži pomoć u vidu fonda za „gubitke i štetu“.

Države globalnog Juga već decenijama zahtijevaju reparacije za klimatsku štetu koja im je nanesena, ali je potreba za takvim fondom tek ove godine ušla u službeni program COP-a.

Cilj je da se odluka o fondu donese „najkasnije do 2024. godine“. Uz Škotsku i Dansku, posljednjih nekoliko dana su se na ovu vrstu finansiranja obavezale i Austrija, Njemačka i Belgija.

Ali je Sameh Shoukry, egipatski ministar vanjskih poslova koji predsjedava samitom COP27, u svom uvodnom govoru rekao da će se razgovori na konferenciji fokusirati na „saradnju i olakšavanje“ a ne na „odgovornost i kompenzaciju“.
Ostaje nejasno šta to znači za mjesta koja, kao Rabi, već trpe gubitke i štetu.


Šta znači živjeti krizu iz dana u dan

Govoreći za openDemocracy u Inovacijskoj zoni na COPu27, Rae opisuje stvarnost klimatske krize za njega i njegovu zajednicu.

„Za vrijeme poplava se naši vodovodni sistemi ne pročišćavaju, tako da tokom katastrofa naše zajednice piju vodu koja je uglavnom smeđa… Mnoga se djeca moraju nositi s kožnim bolestima i proljevom.“

Ljudi koji žive blizu obale moraju se seliti da bi izbjegli „kraljevsku plimu“ [najviša plima u godini, op.ur.] a oni koji žive uz rijeke – kad god poraste nivo rijeke. Oni koji ne žive u blizini cesta i druge infrastrukture moraju seliti u pećine. Na ostrvu nema centara za evakuaciju, pa zajednica traži utočište u školskim dvoranama i crkvama. Kad se poplavne vode povuku, ljudi se vraćaju da ponovno izgrade valobrane.

Njihovi životi zavise od poljoprivrede, a sve više temperature dovode do suša koje im uništavaju usjeve.

Rae priča da su mu djed i baka bili među onima koji su bili prisiljeni preseliti s ostrva Banaba u Fidži. Od njih je čuo da raseljavanje ne znači samo izgradnju novog doma, nego i potrebu da svoju kulturu i način života prilagodite drugoj zemlji:
„Morali su naučiti da zadrže kulturu i da porodice i priče povežu sa zemljom, kao i mnoge važne elemente nove kulture, i to kako očuvati hranu u okruženju koje nije slično njihovoj domovini.“

I Zhe Bajaga Apurina, amazonski poglavica plemena Aldeia Idecora TI Caititu u Brazilu, došao je na COP27 da zahtijeva fond za gubitke i štete.

Njegov je narod nekad živio nomadskim životom, ali je morao prestati zbog novih granica koje sad ne mogu preći. Zhe vjeruje da bi, ukoliko bi se mogli kretati kao nekad, mogli pobjeći od poplava i požara koji nastaju u klimatskim promjenama.

Uoči konferencije nam je naveo učinke klimatskih promjena koje njegova zajednica već trpi:

„Pored šumskih požara, temperature su više nego prije i ima mnogo vjetrova i oluja kakvih nikada prije nije bilo. Kišna sezona nastaje u drugačije vrijeme nego prije i to jako utiče na čitavu regiju. Pošto je kišna sezona sad drugačija, i poplave su veće, a sušna sezona sušnija. To utiče na reprodukciju riba i svakodnevni život šuma.”

Zhe smatra da se gubitci i štete ne tiču samo onoga što se događa u Amazoniji: ono što se događa u šumama dio je većeg povezanog svijeta. Šteta nanesena Amazoniji šteti ostatku planete.

Zhe se posebno fokusira na hidrološki ciklus, koji vodu iz Amazonije vodi u Brazil i ostatak svijeta kroz što on naziva „letećim rijekama“. Ako se to promijeni, onda cijeli svijet pati.

Povrh svega su ilegalno rudarenje, zagađenje vode i krčenje šuma uzrokovali u njegovoj zajednici rak i trovanje olovom. Većina članova plemena ima i respiratorne probleme, od kojih mnogi nisu dijagnosticirani, ali su vjerovatno uzrokovani dimom iz požara nastalih metodom posijeci-i-spali koju [radi dobijanja obradivog tla] potiče Jair Bolsonaro, brazilski predsjednik u odlasku.

Na pitanje o Lulinoj pobjedi na prošlomjesečnim izborima, Zhe momentalno mijenja izraz lica – njegova nada u budućnost postaje više no očita. Kaže da je Lula starosjedilačkim narodima u Brazilu „pokazao svjetlo na kraju tunela“ i da će se konačno okončati era progona domorodačkih vođa. Bolsonaro je poticao invaziju na Zheov teritorij i njegovu zajednicu lišio finansijske podrške. Lula je obećao da će tu odluku ukinuti i da će zaštititi šumu, što znači da Aldeia Idecora mogu početi živjeti slobodnije i nastaviti svoj život u skladu s prirodom.

 

Ne možete popraviti kapitalizam

Amalija Vargas iz Argentine na COP nije došla radi nadoknade gubitaka i štete, nego da bi zahtijevala okončanje aktivnosti koje zagađuju i uništavaju njenu zemlju i čitavu planetu.

Ona kaže da je ove probleme nemoguće „popraviti“ – nego se aktivnosti koje ih uzrokuju moraju prekinuti.

Dočarava nam goleme i međusobno povezane probleme naroda u argentinskim Andama.

Osim što trpe ekstremne vremenske uslove i sve više temperature, sad su njihov tradicionalni teritorij preuzele rudarske kompanije koje eksploatišu zemlju i zajednice okolnih područja. Ova eksploatacija je kontaminirala vodovod što znači da zajednica Chicha iz straha od kontaminacije više ne može piti svoju vodu ni jesti meso svojih životinja. Povrh toga, žene koje pokušavaju nastaviti tradicionalni način života, seleći svoje ovce i ljame u planine doživljavaju verbalno i fizičko zlostavljanje policije.
Amalia mi je ispričala potresnu priču o ženi uhapšenoj zato što je protestovala da bi zaštitila svoju zemlju. „Bila je u sedmom mjesecu trudnoće. Rodila je u zatvoru, a protiv nje nisu imali ništa osim što je štitila vlastitu zemlju. Odveli su je u Buenos Aires i tamo je zatvorili.”

Diskriminacija koju policija provodi prilikom ovakvih hapšenja dovela je do ostavke argentinske ministrice za žene, rod i raznolikost, Elizabeth Gómez Alcorta, koja je rekla da se radi o „ozbiljnom kršenju ljudskih prava pritvorenih žena”.

Amalia kaže: „Policija ima neka pravila o rodnoj ravnopravnosti, ali ona ne važe za starosjedioce.”

Zagađenje u argentinskim Andima ima katastrofalne posljedice po zdravlje ljudi. Bebe imaju urođene mane. U jednoj zajednici je skoro 80% ljudi bilo pozitivno na testu na olovo, a neke od Amalijinih najbližih prijatelja i članova porodice ubio je rak.

Amalia za nastavak ovog ugnjetavanja krivi kapitalistički sistem, jer novac i profit imaju prioritet nad njihovim zajednicama i kulturom. Po njoj, rješenje nije prijedlog za nadoknadu gubitaka i štete. Amalia umjesto toga želi prestanak zagađujućih djelatnosti i okončanje eksploatacije zemlje.

IZVOR: OpenDemocracy

Objavljeno: 10/11/2022.

FOTO: Ricardo Ceppi/Getty Images

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

16/11/2022