S engleskog prevela: M. Evtov
 

Posljednjih godina gradovi, opštine i drugi lokaliteti prednjače u odbrani interesa radnih ljudi.
Zaštitu radnika i poboljšanje uslova rada brojne zajednice smatraju neraskidivim dijelom svoje osnovne uloge u životima ljudi.

Zašto je to važno

Temelj izgradnje zdravih, uspješnih i pravednih zajednica jesu politike i provođenje zakona koji štite prava radnika da osiguraju zadovoljenje svojih osnovnih potreba i koji podržavaju napore radnika da se organizuju.

Radni ljudi u SAD-u danas su suočeni s višestrukim kriznim situacijama koje potkopavaju zdravlje i dobrobit zajednica. Zastarjeli zakoni o radu usmjereni su protiv radnika koji pokušavaju osnovati sindikate i učlaniti se u njih, a radnici koji to pokušavaju često se suočavaju s odmazdom poslodavaca i drugim protivzakonitim pritiscima. Resursi javne uprave nisu adekvatni, a radnike ugovori sve češće sprečavaju da podnesu tužbe sudu.

U tom kontekstu su gradovi i druge lokalne zajednice od vitalnog značaja i neophodni akteri nastojanja da se prava radnika prošire i ostvare. Oni su blizu svojim stanovnicima i često spretno i brzo reaguju na novonastale potrebe. Nekoliko gradova (zajedno s nekoliko država) predstavljaju avangardu u inovacijama u politikama i novim pristupima širenju i zaštiti prava radnika. Trenutno se na lokalnom nivou dešavaju značajne stvari, ali potencijala za lokalno djelovanje ima daleko više.
 

Šta se može učiniti

Gradovi, opštine i druge lokalne zajednice sve su češće inovatori i predvodnici u odbrani interesa radnih ljudi.

Reagujući na sve veću nejednakost, degradiranje uslova rada i nedovoljnu ili nedosljednu zaštitu radnika na državnom i saveznom nivou, brojne lokalne zajednice pridružuju se državama kao „laboratoriji“ za eksperimentisanje s različitim rješenjima (kako ih opisuje sudija Vrhovnog suda Louis D. Brandeis) na radnom mjestu.
 

Najznačajniji koraci uključuju:

- Uspostavljanje posebnih lokalnih ureda za radne standarde; oni provode zakone o pravima radnika i o ovim zakonima educiraju poslodavce, radnike i javnost, a u nekim slučajevima pomažu u formulisanju opštinske politike u ovoj oblasti.

- Osnivanje stalnih radničkih odbora ili vijeća da bi radnici dobili i zvaničnu ulogu u lokalnoj upravi i/ili pristup lokalnim zvaničnicima i agencijama.

- Donošenje lokalnih zakona o zaštiti radnika, uključujući uredbe o minimalnim platama, plaćenom bolovanju i fer rasporedima, te specifičnih mjera zaštite za sektore s visokim stopama kršenja radničkih prava ili specifičnom ranjivošću (pomoć u kući, honorarni i radnici u hotelima, maloprodaji, industriji brze hrane, slobodnjaci), kao i širih mjera zaštite od diskriminacije i posebnih propisa usljed pandemije COVIDa-19.

- Aktivno provođenje lokalnih zakona o zaštiti radnika, u nekim slučajevima koristeći budžetska sredstva kao poticaj za finansiranje partnerstava.

- Uspostavljanje standarda kvaliteta za firme odabrane javnim tenderima ili uvođenje pravnih posljedica, uključujući odbijanje zahtjeva za izdavanje/obnavljanje opštinskih dozvola u slučajevima kad podnosilac zahtjeva ima istoriju neisplaćivanja plata ili nepridržavanja rješenja o usklađivanju poslovanja s odredbama saveznog Zakona o radu.

- Obrazovanje vlastitim primjerom – opština može demonstrirati kako izgleda uzoran poslodavac na primjeru radnika koje upošljava ili angažuje na povremenim poslovima, uvođenjem radnih standarda kao što su veće minimalne plate i plaćeno bolovanje, te omogućavanje ili olakšavanje kolektivnog pregovaranja među radnicima u lokalnoj samoupravnoj jedinici.

- Angažovanje institucija zajednice i izabranih i imenovanih dužnosnika, u skladu s težinom koju im daje službena pozicija u javnoj sferi, za edukaciju i informisanje o zakonima o radu, sačinjavanje izvještaja, sastanke i javne rasprave, te aktivno agitovanje za ciljeve radnika.

Prvenstvo saveznog – a u nekim slučajevima i državnog – zakona može u izvjesnoj mjeri ograničiti ono što se može lokalno učiniti na proširenju i zaštiti prava radnika. To prvenstvo podrazumijeva da savezni ili državni zakon sprečava podređene nivoe vlasti (u ovom slučaju opštine) da donose zakone o određenom pitanju ili djeluju u tom smislu.

Sazrelo je vrijeme za lokalno djelovanje na unapređenju prava radnika. Radni ljudi izražavaju nezadovoljstvo pogoršanjem uslova rada – davanjem ostavki, formiranjem sindikata i učlanjenjem u sindikate i zahtijevajući promjene.

Sindikati, zastupnici radništva i javnost mogu inovativno pristupiti donošenju lokalnih mjera i zahtijevati njihovo provođenje.

Ostali akteri i posmatrači u ovoj sferi – savezna i državna vlada, mediji, finansijeri, akademici i drugi – trebali bi poraditi na boljem razumijevanju sve veće uloge gradova u zaštiti radnih ljudi. Radi razumijevanja onoga što rade i mogu raditi lokalne zajednice, ti ostali akteri trebaju raditi na institucionalizaciji i evidentiranju zaštite i podrške radnicima.

[…]

Isječci iz Izvještaja prilagođeni su za objavljivanje na RiDu.

IZVOR: Economic Policy Institute

Objavljeno: 13/06/2022.

FOTO: Thomascastelazo via Creative Commons 4.0