S engleskog prevela: M. Evtov
 

Posljednjih dana brojne vlade najavljuju finansijsku, ali i vojnu potporu Ukrajini, budući da se ova zemlja suočava s razornom ruskom invazijom i egzodusom izbjeglica kojih već ima više od 1,5 miliona.

Takvo oslanjanje na pomoć izvana nije novo. Od 1990-ih ukrajinska ekonomija jako zaostaje za ekonomijom drugih zemalja bivšeg istočnog bloka, i – usljed globalne krize, pandemije i rata koji traje od 2014. – više puta se okretala zajmovima Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Evropske komisije. Ali ove pozajmice su daleko od altruizma.

Kako primjećuje Elliot Dolan-Evans u OpenDemocracy, čak se i podrška Ukrajini od 1,2 milijarde eura koju je Evropska komisija najavila 21. februara, neposredno pred invaziju, odnosila na nespecificirane „mjere strukturne politike“ u zamjenu za zajmove.

Sad ukrajinski aktivisti pozivaju na otpisivanje ukrajinskih vanjskih dugova. Mada ni samo to što ne bi morali servisirati ove dugove neće biti dovoljno za spas Ukrajine. Ali je važno osigurati da Ukrajinci, kad ponovo osvoje nezavisnost, ne budu još više zavisni od kreditora ili domaćih oligarha nad kojima nemaju kontrole.

DB: Neki zapadni mediji opisuju Ukrajince kao „ljude srednje klase, slične nama“, ponekad naglašavajući da se Ukrajinci razlikuju od žrtava ratova u drugim dijelovima svijeta. Možete li nam dati uvid u to kakav je bio životni standard običnih ljudi do prošlog mjeseca?

AK: To što kažu nije istina. Ukrajina je Sjever globalnog Juga i najsiromašnija država Evrope; borila se za ovo mjesto s Moldavijom.

U pogledu nacionalnog dohotka po glavi stanovnika, Ukrajina znatno zaostaje za Evropskom unijom, a još više za Sjedinjenim Državama. Najnoviji podaci govore o siromaštvu naših ljudi, s prosječnim platama ispod 500 eura mjesečno.

Nakon početka rata na istoku, ekonomske krize 2014. godine i gubitka tržišta, prihodi ljudi jedva su se oporavili posljednjih godina. Ali čak su i tako bili preniski. Razlozi za to su:

— Izvlačenje bogatstva u offshore kompanije, često formirane nakon privatizacije bivših sovjetskih industrija.

— Fokus na izvoz sirovina (žito, metal, hemijska industrija).

Rat koji je počeo 2014. godine blokirao je priliv investicija i samo pogoršao situaciju. Od tada smo ograničeni i u smislu političkog učešća. Socioekonomski protesti bili su marginalizovani i smatrani „neumjesnim“ tokom rata.

To su razlozi što su Ukrajinci masovno odlazili u inostranstvo, umjesto da se bore za bolju budućnost u Ukrajini. Prema UN-u, Ukrajina je 2020. godine po migraciji radne snage bila na osmom mjestu u svijetu. Posljednjih godina su milioni Ukrajinaca otišli u istočne zemlje članice EU (npr. Poljska, Češka). Tamo su zamijenili radnu snagu koja je ove zemlje napustila u potrazi za boljim životom u Njemačkoj, Velikoj Britaniji i drugim zemljama evropske jezgre.

DB: MMF i Svjetska banka su posljednjih osam godina pozajmljivali Ukrajini pozamašne iznose. Jesu li postojali „uslovi“? Ako Volodimir Zelenski ponovo zatraži inostrane zajmove, kakav odjek u ukrajinskom društvu ima zahtjev za otpis duga?

AK: MMF i druge finansijske institucije pokrenule su u Ukrajini takozvane „tržišne reforme“. O tome smo pisali u našem projektu Alternativni mehanizmi za društveno-ekonomski razvoj Ukrajine. Godine 2015. napisao sam za taj pamflet članak o porijeklu ovisnosti o dugu i njenom negativnom uticaju na Ukrajinu.

Uspjeli smo u širem ukrajinskom društvu promovirati ideju revizije dužničke politike. Prijedlog su prihvatili razni akteri, uključujući i nacionalističke snage. Ali je vanjski pritisak bio prejak, a nova vlada Zelenskog preslaba da se usudi da mu se odupre. Uostalom, to je u ovom slučaju zahtijevalo snažnu ekonomsku politiku i obnovu punopravnog suvereniteta.

Posljednja „pobjeda” na ovom polju bile su promjene na energetskom tržištu. U Ukrajini su pod pritiskom MMF-a od 2014. godine cijene gasa porasle deset puta. U novembru 2021. ukrajinska vlada se dogovorila s MMF-om o konačnoj deregulaciji i prodaji gasa proizvedenog u Ukrajini po visokim deviznim cijenama. To bi tokom rata moglo povećati carine tri ili pet puta.

DB: U svojoj peticiji pišete: „Haotično zaduživanje i antisocijalno uslovljavanje duga rezultat su potpune oligarhizacije: državni vladari, nespremni da se bore protiv bogatih, sve su se više zaduživali.” Možete li ovo objasniti — i da li visoki dug tjera državu da se za infrastrukturne projekte oslanja na oligarhijsko-privatne interese?

AK: Ta veza između težine duga i oslanjanja na privatne interese prilično je indirektna, ali veoma značajna. Već duže vrijeme se obrće teza da Ukrajina ima preglomaznu, napuhanu državu. Međutim, u Ukrajini je udio nacionalnog dohotka koji se distribuira putem oporezivanja i budžetiranja mnogo manji nego u razvijenim evropskim zemljama.

Dakle, u uslovima kad je većina državnih preduzeća privatizovana, Ukrajina nema resurse i kapacitete za razvoj infrastrukturnih projekata. Privatni kapital u Ukrajini fokusira se ili na robnu industriju ili na finansijski sektor. Ovaj trend će biti još uočljiviji nakon rata, jer će privatni kapital biti uplašen nestabilnošću ove regije.

DB: Mnoge zapadne zemlje već Ukrajini obećavaju i isporučuju humanitarnu pomoć. Koja je specifična važnost otpisa duga, prije svega u borbi protiv rata, i u omogućavanju Ukrajincima da sami oblikuju svoju budućnost?

AK: Prije ili kasnije, rat će se završiti, a Ukrajini će ostati ne samo bombardovana infrastruktura nego i veliki javni dug.

Opcija restrukturiranja duga kakva nam je data prošli put nije pogodovala ukrajinskoj ekonomiji i mnogo je atraktivnija samim kreditorima. U 2015. godini su neka plaćanja komercijalnim zajmodavcima odgođena za tri godine i otpisano je 20% glavnice. Ali koja je bila cijena za to? Ukrajina je bila dužna kreditorima isplatiti 15% rasta svog BDP-a od preko 3% i 40% svakog procenta rasta svog BDP-a od preko 4%. Dug smo i prije rata jedva servisirali. Uslove zajma treba revidirati na transparentnoj osnovi.

DB: Kakvi bi mehanizmi po vašem mišljenju omogućili ispunjenje ovog zahtjeva? Šta mislite o presedanu otpisa zapadnonjemačkog duga 1953. godine?

AK: Ne mogu odmah predložiti mehanizam za reviziju duga – naročito zato što ovo pišem pod granatama.

Ali, uvjeren sam da možemo iskoristiti, na primjer, rad Komiteta za ukidanje nelegitimnog duga, kao što se dogodilo u Ekvadoru 2008. godine, kad je 70% državnog duga proglašeno nezakonitim, a oslobođena sredstva korištena za ekonomski razvoj i socijalna davanja.

IZVOR: Jacobin

Objavljeno: 08/03/2022.