Vjerovati treba vakcinama, ali ne i farmaceutskoj industriji

Piše: 

Laura Spinney
S jedne strane protesti protiv vakcina i duboko nepovjerenje u farmaceutsku industriju, uglavnom privatnu, koja zdravstvenu politiku i medicinske prioritete nastoji podrediti profitu. Nerijetko i uspijeva. S druge strane drogiranje (po neke smrtonosnim) opiodima iste te industrije i trošenje s mukom zarađenog novca na njihove nekorisne preparate za imunitet u nadi da se tako mogu kompenzirati godine loše ishrane, iscrpljenosti radom i neadekvatne zdravstvene zaštite za sirotinju. Vakcine, koje su na koncu u velikoj mjeri produkt istraživanja javnih akademskih i istraživačkih ustanova, zapravo su bolji dio te industrije. Daleko više skepse treba gajiti prema kojekakvim šarenim lažama i, daleko opasnijim, sredstvima za umirenje. (@RiD)

S engleskog prevela: M. Evtov
 

Prošle sedmice je komisija koju su osnovali Univerzitet Stanford i [medicinski časopis] Lancet otkrila da bi se razorna kriza opioida u Sjevernoj Americi mogla ponoviti, ali ne samo tamo. Neetičke prakse koje je Patrick Radden Keefe dokumentovao u svojoj nagrađivanoj knjizi Imperija bola (Empire of Pain, 2021.) nisu bile ograničene na samo jednu kompaniju, Purdue Pharma, niti samo na dio porodice Sackler koji je posjeduje. Te prakse su u farmaceutskoj industriji i agencijama koje bi ih trebale regulisati bile i ostale sasvim normalne.

Farmaceutskoj industriji je pandemija COVID-a na izvjestan način donijela iskupljenje. Vakcine razvijene rekordnom brzinom, iako zahvaljujući decenijama mukotrpnog javno finansiranog istraživanja, prikazane su kao čudo javno-privatnog partnerstva. Ali ovaj Izvještaj nas podsjeća da pitanje povjerenja ne nestaje – i neće sve dok u vezi s tim nešto ne učinimo.

Keith Humphreys, na Stanfordu ekspert za ovisnost i predsjednik spomenute komisije, prošle je sedmice na Lancetovom webinaru iznio da su u SAD-u i Kanadi posljedice opioidne krize mjerene u smislu izgubljenih godina života, a ne apsolutnog broja smrtnih slučajeva, bile u rangu s COVID-om.

A ako mjerene brojem smrtnih slučajeva u odnosu na ukupno stanovništvo tih zemalja, onda su gore od epidemije HIV-a/AIDS-a na njenom vrhuncu u Sjevernoj Americi. Ovu „epidemiju“ nije izazvao virus, nego ljudska pohlepa. Epidemija još nije okončana.

Budući da ovisnici o analgeticima koji se dobivaju na recept često prelaze na heroin pa na fentanil, kriza biva sve gora uprkos strožim kontrolama recepata. Komisija je sačinila model koji ukazuje da bi bez velikih promjena politike samo SAD mogle prije isteka ove decenije izgubiti još milion života. A da ni ne spominjemo štetu koju ovisnost nanosi čak i kad ne završi smrću.

Kriza se širi

Ova kriza se širi kako kompanije šire svoje marketinške mreže – posebno na zemlje s niskim i srednjim prihodima u kojima su odgovarajuća sredstva za ublažavanje bolova i palijativna njega često nedostatni. No ni bogate zemlje nisu imune. U Velikoj Britaniji su između 1998. i 2018. godine ljekari opšte prakse više no udvostručili broj recepata za opioide, što neke navodi na tvrdnje da sad ova zemlja doživljava epidemiju opioida.

Humphreys smatra da su krivi proizvođači opioida, od kojih je Purdue bio samo jedan. Ali on opisuje i kulturu koja im je to omogućila, ukazujući na „dramatične propuste u regulativi, u zakonu, u zdravstvenim sistemima i u radu samih ljekara koji ovo nisu zaustavili“. A većina tih slabosti, kaže on, nije otklonjena.

A slabosti uključuju kanale između farmaceutske industrije i agencija koje ih regulišu, relativne slobode farmaceutskih kompanija da agresivno plasiraju svoje proizvode na tržišta raznih zemalja, postojanje lažnih samoorganizovanih grupa – iliti „astroturfera“ – koji tvrde da predstavljaju interese pacijenata, a zapravo ih plaćaju farmaceutske kompanije, te ogromna sredstva koja farmaceutska industrija ulaže u lobiranje izabranih zvaničnika.

Iako Evropa i SAD imaju različita regulatorna okruženja, na temelju najmanje 20 godina iskustava zviždača i otkrića istraživačkog novinarstva znamo da problemi koje je komisija identifikovala postoje u cijeloj farmaceutskoj industriji. Na primjer, 2012. godine je GlaxoSmithKline kažnjen s tri milijarde dolara zbog promocije neprimjerenog prepisivanja antidepresiva – djeci. Prošle godine su francuski proizvođač lijekova Laboratoires Servier i francuska agencija za lijekove kažnjeni zbog učešća u skandalu oko lijeka za dijabetes mediator, povezanog sa stotinama smrtnih slučajeva.

Antivakseri ne padaju s neba

Svi ovi slučajevi već su poznati onima koji prate smicalice industrije lijekova. Ali je zanimljivo tempiranje izvještaja Stanford-Lancet. Objavljen je dok još uvijek proživljavamo pandemiju koja je otkrila neočekivano visok nivo nepovjerenja u nauku. Ljudi koji oklijevaju da se cijepe često ukazuju na ono što smatraju nepouzdanošću farmaceutske industrije. A mainstream mišljenje ipak oslobađa ovu industriju svake odgovornosti u tom smislu. Za one koji podržavaju vakcinaciju, jedini bauk u ovoj priči – uz nekolicinu ciničnih antivaksera – jesu platforme društvenih medija koje forsiraju dezinformacije.

Prije sedmicu dana, na primjer, međunarodna neprofitna nevladina organizacija Centar za suzbijanje digitalne mržnje piše: „Činjenica je da je glavni razlog što su pokret protiv vakcinacije i njegovi bezbrojni izdanci privukli pažnju i podršku javnosti taj što big tech [velike tehnološke korporacije] profitira od njihovog sadržaja i njihovih sljedbenika, pa odbija da ih ukloni.”

Da budem jasna: vakcine protiv COVID-a zaslužuju naše povjerenje. Do danas je primljeno više od 10 milijardi doza, a ispostavilo se da su sigurnije i djelotvornije nego što je iko mogao i sanjati. One su naš najbolji izlaz iz ove pandemije i što ih više ljudi primi, više će života biti spašeno. Vrijedi istaći i da – iako su na vakcinama protiv COVID-a neki zaradili milijarde – razvoj vakcina generalno nije unosan.

Sve do COVID-a su velike farmaceutske korporacije napuštale ovaj teren stoga što su profitne marže bile vrlo male – i zato još uvijek i nemamo vakcine za neke velike ubice, uključujući HIV.

Iako je ovog puta farmaceutska industrija – u saradnji s akademskom zajednicom – izvela izvrstan potez, ona se obavezno mora dovesti u red, inače riskiramo da u sljedećoj pandemiji vidimo još viši nivo neodlučnosti u vezi s vakcinom.

Na kraju krajeva, mnogi ljudi vjeruju u opioide, a to nikako nije izašlo na dobro. Neke kompanije koje razvijaju vakcine protiv COVID-a, recimo AstraZeneca, Pfizer i Johnson & Johnson, bile su u prošlosti osuđivane zbog loše prakse. Da li zaista iznenađuje što ankete pokazuju da je ovo industrija kojoj se najmanje vjeruje?

Istina je da su nam društveni mediji učinili medvjeđu uslugu i naš društveni ugovor se raspao prije pojave COVID-a. Ali je istina i to da antivakseri i njihovi pomagači, ako ne prezaju ni pred čim u potrazi za masnim profitom, imaju izvrstan uzor upravo u velikim farmaceutskim korporacijama.

Ako vlade, sama farmaceutska industrija i ljekari priznaju da se ovo konačno mora promijeniti, onda ova kriza neće biti protraćena šansa.

IZVOR: Guardian

Objavljeno: 09/02/2022.

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

23/02/2022