S engleskog prevela: M. Evtov

Sasvim sigurno znamo da su radni ljudi i mladi ljudi odlučno odbacili ovaj rasistički desničarski napad kojeg podržava veliki biznis. To znamo iz desetina hiljada razgovora koje smo posljednjih sedmica obavili u ovom okrugu i svih podataka o glasačima koje smo kroz te razgovore sistematski prikupljali. Na osnovu tih diskusija znamo da imamo podršku veću no ikad.

Ogromna podrška koju našoj kampanji pružaju radnici i mladež ogleda se u rekordnom broju naših volontera – preko 1.500, kao i u rekordnom broju naših donatora. Oborili smo nekoliko rekorda – koji su zapravo naši vlastiti rekordi iz prošlih kampanja. Imali smo preko 11.500 pojedinačnih donatora, što je za šest kopalja više nego što ih je imala ijedna dosadašnja izborna kampanja u Sijetlu. I u samom distriktu imali smo više donatora nego ijedna kampanja u istoriji Sijetla: preko 5.000 (skoro trostruko više od desničarske kampanje za opoziv). Nismo uzeli ni jednog jedinog korporacijskog novčića, a prikupili smo preko milion i 10 hiljada dolara – više nego ijedna kampanja gradskog vijeća u istoriji Sijetla.

Obećali smo da ćemo napraviti najveću kampanju za izlazak na izbore koju je Sijetl ikada vidio, i učinili smo upravo to.

Porazi progresivnih snaga

Naši su večerašnji rezultati u oštroj suprotnosti s rezultatima u novembru, kad su veliki biznisi uspjeli kupiti izbore.

Novembarski izborni rezultati, nažalost, odražavaju neuspjeh mnogih budnih progresivnih kandidata i političara – kako u Sijetlu, tako i širom zemlje – da se suprotstave lažnom narativu uperenom protiv sirotinje i radnika, narativu kojim su privredna komora i desnica raspirivale strah i demonizirale proteste.

Prije samo nekoliko sedmica, Demokrati u Gradskom vijeću glasali su za povišice za policiju Sijetla [...] u okolnostima konstantnog rasističkog djelovanja policije, u okolnostima kontinuiranog federalnog nadzora, u okolnostima kad Policija Sijetla šalje u DC najveći pojedinačni kontingent policije radi pokušaja državnog udara 6. januara. [...]

Od prvog dana smo odbacili rasističke pokušaje da se miroljubivi protestni pokreti okarakterišu kao „bezakonje” i „haos”.

Nismo odustali od zahtjeva da se za potrebe finansiranja pristupačnog stanovanja dodatno oporezuju Amazon i veliki biznisi, a ne radni ljudi. Naš zakon o oporezivanju (Amazon Tax) koji su radni ljudi izvojevali u ljeto 2020. godine, na vrhuncu protesta Black Lives Matter, sjajan je primjer onoga što se može postići kroz pokrete – ako imamo strategiju, demokratski pokret i odgovorno vodstvo i ako smo organizovani za borbu.

Nismo odustali od hitnih zahtjeva za kontrolu stanarina. Nismo odustali od prava podstanara. Samo ove godine, usred borbe protiv napada kojim se traži naš opoziv, izborili smo se za revolucionarne zakone o pravima podstanara – od sticanja prava na advokata za sve podstanare, preko zabrane deložacija tokom školske godine i obaveze šestomjesečne najave svakog povećanja stanarine, do obavezivanja stanodavaca da vam plate trostruku mjesečnu kiriju ako vas povećanjem stanarine pokušaju prisiliti na selidbu.

Nismo odustali od zahtjeva za socijalističkim odgovorom na klimatsku katastrofu – za socijalistički Green New Deal, koji uključuje uzimanje velikih energetskih korporacija u demokratsko javno vlasništvo – jer je to jedini način da ih spriječimo da unište i ovo što je ostalo od ove planete.

[...] U borbi protiv opoziva naša poruka je konstantno bila: Na čijoj ste strani – na strani radnih ljudi i Black Lives Matter ili na strani velikih biznisa i desnice? [...]

Demokratija za milijardere

Ovo petnaestomjesečno ruganje demokratiji podsjetilo nas je na teškoću postojanja istinski demokratskog društva u milijarderskom sistemu. Vidjeli smo krajnje licemjerje načina na koji su kapitalistički sudovi primjenjivali ovaj potpuno nedemokratski sistem opoziva u Vašingtonu. [...]

Krajnje licemjerje dokazuje i to što je sud odbacio pokušaj opoziva šerifa okruga Thurston koji je poricao COVID, iako je dotični šerif otvoreno odbio slijediti službene mjere obaveznog nošenja maske.

Znakovito je i predvidljivo da je odobren jedino zahtjev za opozivom socijalističke politike. [...]

Ne radi se samo o tome da Vrhovni sud ove države primjenjuje zakon o opozivu na krajnje nejednak i nepravedan način, kako je to učinio i prije jednog stoljeća, kad je ovim putem smijenjena Anna Louise Strong, posljednja izabrana socijalistkinja u Sijetlu. Sud je direktno odgovoran i za omogućavanje desničarima da obeshrabre glasače na ovim izborima. […] Dozvolili su da desničarski poziv na opoziv zaobiđe normalne novembarske izbore – samo je sudsko odgađanje to omogućilo.

Radni ljudi nisu naivni. Ovo eklatantno potiskivanje birača nije palo s neba, došlo je od Vrhovnog suda ove države, od institucija kapitalističke klase. [...]

Ropstvo je nekoć bilo zakon ove zemlje. Za okončanje ropstva bila je potrebna Druga američka revolucija, građanski rat u SAD-u. Nakon toga je crnce čekalo još čitavo stoljeće brutalnog sistema rasističke segregacije po zakonima Jima Crowa. Linčevi koji su utvrđivali segregaciju nisu bili zakonski dozvoljeni – ali nijedan sud ne bi osudio linčere. Starosjediocima u ovoj državi zemlja je sistematski kradena pod prijetnjom oružja, sudovi im uskraćivali ugovorna prava koja su im zakonski obećana, a djeca im grupno odvođena u „internate“. Sve je to bilo po zakonu.

Sada kada se pokret Black Lives Matter ponovo bori protiv institucionalnog rasizma, vidimo da rasistički sudovi kažnjavaju demonstrante, a ne nasilne rasiste.

Pobjeđivaćemo, a i gubiti – ali uvijek ćemo se boriti

U ovoj kampanji je veliku ulogu odigrao korporativni novac, što nimalo ne iznenađuje.

Uzvratili smo ponosno i snažno na način koji bi trebao biti primjer svim radnim ljudima, bez obzira na to hoćemo li na kraju pobijediti ili izgubiti.

Tvrdimo da možemo pobijediti kad se borimo. Ali to ne znači da ćemo pobjeđivati uvijek – radnička klasa će i gubiti, čak i ako sve učini kako treba, čak i ako u borbu uloži svu svoju hrabrost – jer se čitav ovaj propali kapitalistički sistem urotio protiv nas. Ali znamo da nikad nećemo pobijediti ako se ne budemo borili.

Na to kako smo ovu kampanju iskoristili da podignemo očekivanja, nade i ambicije radnih ljudi, na to što nikad nismo prešli u defanzivu, već naprotiv – prešli smo u ofanzivu da bismo i ove godine ostvarili boljitak za radničku klasu i podstanare.

Ovi izbori ni radničkoj ni vladajućoj klasi nisu stavili na kocku tek jedno mjesto u gradskom vijeću.

Ovdje se radilo o moćnom primjeru uspješne klasne borbe, i mi smo ga pokazali. Berni Sanders je jednom rekao da „ako će ovo biti klasni rat, onda je krajnje vrijeme da u tom ratu pobijedi radnička klasa…” Tu se slažem s Bernijem.

Nismo mi oni koji siju podjele – mi smo oni koji se bore za jedinstvo radničke klase, za jedinstvo ogromne većine u američkom društvu, a protiv ovog trulog sistema. Vladajuća klasa je ta koja nemilosrdno napada obične ljude uskraćujući im najosnovnija prava na zdravstvenu zaštitu, na pristupačno stanovanje, na platu dovoljnu za život. Nezajažljiva vladajuća klasa stavlja svoj profit iznad ljudskih života, pa čak i iznad nastavka ljudske civilizacije pod prijetnjom klimatske krize. Milijarderi su svoj profit stavili iznad ljudskih života čak i u pandemiji COVID-a, počevši od osnovne sigurnosti na radnom mjestu pa sve do vakcinalnog nacionalizma.

Nikako ne možemo očekivati da će to biti kraj napada. Biće pokušaja da se dovedu u pitanje ovi izbori. Biće različitih vrsta napada na sudovima. Možda smo čak došli do tačke kad vladajuća klasa kreće direktno na Socijalističku alternativu, onako kako je krenula na Crne pantere i antiratne aktiviste.

Vladajuća klasa udara na nas jer smo pokazali kako se pobjeđuje – ne jednom-dvaput, nego više puta, i to dosad neviđenim pobjedama. Radnim ljudima je medalja časti ako milijarderima postanu neprijatelj broj 1 – to znači da smo na pravom putu i da nešto postižemo!

Povratak radničkoj klasi

I valja nam naučiti važne lekcije. U novembru, kako rekoh, pobjeda velikog biznisa — i to s velikom razlikom — desila se dobrim dijelom zbog načina na koji su vođene progresivne kampanje. [...]

Dok su korporativni komiteti za političku akciju (PAC) podržavali kandidate „zakona i reda“, progresivni Demokrati se mahom nisu zalagali za probleme radničke klase. [...] Zašto Demokrati [...] nisu ništa ponudili radničkoj klasi – niti se borili za bilo kakve zahtjeve radničke klase? Zašto su dozvolili da se izbori odvijaju u okviru i po diktatu desničarske reakcije na Black Lives Matter – pod desničarskom devizom „zakon i red“ ? Zašto nisu prozvali veliki biznis zbog ona dva miliona dolara korporativnog novca kojim su izbori kupljeni?

[Kandidati Demokrata su doživjeli] neuspjeh zato što nikad nisu iznijeli nikakve borbene zahtjeve – sve vrijeme su vodili kampanju u defanzivi i nisu se suprotstavili velikom biznisu.

A zato što Demokratska stranka nije stranka radničke klase, nego stranka milijardera. Konačno, čak i njeno progresivno krilo želi pomirenje s velikim biznisom i ograničava se na uglavnom simbolične promjene unutar statusa quo.

Demokrati se očito razlikuju od sve otvorenije reakcionarne milijarderske stranke Republikanaca. Ali to nije dovoljno.

Demokratska stranka hrani Republikansku stranku. Da bude jasno, ne govorim o glasačima Demokratske stranke ni o njenim aktivistima – koji mahom žele da njihova stranka predstavlja radne ljude. Govorim o prokapitalističkim izabranim zvaničnicima. [...]

Demokratska stranka svojim apsolutnim zatajenjem u borbi za radne ljude i svojim naporima da blokira i slomi one koji se bore – poput Bernieja Sandersa i poput našeg pokreta ovdje – otvara put desnici. [...]

Hitno nam je potrebna vlastita partija — partija radničke klase i omladine zasnovana na beskompromisnoj borbi, a ne na smirivanju elite.

Ukroćeni progresivci

Biden tokom ove istorijske krize nije uspio učiniti ništa naročito za ljude iz radničke klase zato što se njegova administracija i njegova stranka zasnivaju na onome što je prihvatljivo velikim biznisima. Nije se uspio izboriti za minimalnu dnevnicu od 15 dolara – kako je obećao, nije se izborio za zdravstvenu zaštitu (Medicare) za sve – čemu se u ime milijardera uvijek protivio, a nije se izborio ni za hitno potrebna sredstva za borbu protiv klimatske krize.

Odred [četiri lijevo orijentisane zastupnice Demokrata u Kongresu: Alexandria Ocasio-Cortez, Ilhan Omar, Ayanna Pressley i Rashida Tlaib, op. prev.] nije učinio ništa naročito za ljude iz radničke klase zato što su njih četiri – umjesto da grade borbene pokrete, ovako kao mi u Sijetlu – izgradile savez s Bidenom, Pelosijevom i kompanijom.

Na kraju krajeva, rast desnice, a i krajnje desnice, potiče se, stalno i iznova, ljutnjom na Demokratsku stranku i razočaranjem Demokratskom strankom.

Trump je prevarant i reakcionar, ali podrška koju mu pruža radnička klasa direktna je posljedica ljutnje na Demokrate koji se gotovo ni ne pretvaraju da se bore za radne ljude.

Nastavak ovoga će biti potpuna katastrofa, biće to daljnji rast desnice. Ako se ovako nastavi, to će značiti još opasniju desničarsku administraciju u Bijeloj kući, 2024. godine ili Trump ili nešto drugo.

Ovdje u Sijetlu su Demokrati u gradskom vijeću odbili da se bore za radne ljude, odbili da se uhvate u koštac s velikim biznisima i odbili da koriste strategiju zasnovanu na pokretima. Ali ima i gore od toga. Oni su se zapravo na svakom koraku borili protiv naših pokreta i u više navrata pokušali potkopati pokrete radnih ljudi, dijelom lažno predstavljajući da se to vrti oko moje ličnosti, okrivljujući me da ne pratim „proces“ i tvrdeći da nisam „fina“ kad položaj na podiju koristim da ih razotkrijem, što je naša moralna i politička dužnost.

Nijedan od osam sjedećih odbornika Demokratske stranke nije se izjasnio protiv poziva desnice na moj opoziv. Niti jedan. [...]

Moramo kandidovati vlastite kandidate, nezavisne od obje ove stranke; to je korak ka izgradnji nove stranke za radničku klasu. I moramo izgraditi socijalistički pokret.

Ja sam članica i Socijalističke alternative i Demokratskih socijalista Amerike (DSA). Prva je eksplicitno revolucionarna socijalistička organizacija, a druga socijalistička organizacija najšireg spektra.

Trebamo i jednu i drugu, a vrlo je pozitivno što je DSA narasla na više od 90 hiljada članova. Međutim, nije se dovoljno organizovati oko opšte ideje socijalizma; DSA treba, da bi bila učinkovitija, i to opet kažem kao članica, izgraditi svoje marksističko krilo i zasnivati se na metodama klasne borbe. Što će reći na organizovanju radnih ljudi da se bore za svoje interese, a ne na prilagođavanju ili savezima s postojećim strukturama moći. [...]

Treba nam marksizam u progresivnim političkim organizacijama

Možda ste čuli da sam ja marksistkinja ili čak da sam trockistkinja... To je istina.

Ali šta je marksizam... i zašto je važan?

Ukratko, marksizam je naučni socijalizam. Zasniva se na proučavanju istorije, kapitalizma i njegovih unutrašnjih zakona, i onoga što je neophodno da se čovječanstvo povede naprijed. [...] Osnovne ideje naučnog socijalizma stare su već 175 godina, ali su i dalje najmodernije i to će i ostati sve dok postoji propali sistem kapitalizma.

Marks je prepoznao da istoriju kapitalizma, u svim prethodnim klasnim društvima, definiše klasna borba. Vladajuća klasa opako eksploatiše većinu društva u najvećoj mjeri u kojoj joj to prolazi, a eksploatisani mogu ostvariti dobit isključivo organizovanjem i borbom. Kapitalizam je sistem stalne krize i karakterišu ga nestabilnost, recesije i depresije. Marks je uvidio da će nemilosrdna potraga za profitom dovesti do dominacije imperijalističkih sila ne samo nad njihovim vlastitim radničkim klasama, već sve više i nad onima diljem svijeta.

Vidio je da nijedna vladajuća klasa – nigdje i nikada – neće dopustiti društvo utemeljeno na jednakosti i solidarnosti. Uvidio je da je motor promjene u klasnom društvu klasna borba i konačno revolucija.

Kako se gradi socijalistički pokret

Ove bazične ideje danas su istinite kao i uvijek. Nužnost je sad još veća – dok se kapitalisti pripremaju da gurnu čovječanstvo preko ruba klimatske katastrofe.

Tu katastrofu nećemo spriječiti kompromisom s kapitalistima. Nećemo je spriječiti sklapanjem saveza s korporativnim političarima.

Velike korporacije, počevši od velikih energetskih korporacija, moramo uzeti u javno vlasništvo i dati ih radnicima na demokratsko upravljanje. Ako to ne učinimo, one će uništiti planetu kakvu poznajemo. Sat otkucava.

Kako ćemo to učiniti? Pokazujući snagu tih ideja na djelu, kako to stalno činimo u Sijetlu. Pokazujući kako klasnom borbom možemo izvojevati istorijske pobjede poput minimalne dnevnice od 15 dolara, poput poreza nametnutog Amazonu, poput revolucionarnih prava izvojevanih za podstanare. Boreći se zajedno s radnicima u štrajku i pomažući im da ostvare svoje zahtjeve, boreći se zajedno s društvenim pokretima da ostvare svoje zahtjeve. Tako se gradi socijalistički pokret.

Zbog toga je primjer Socijalističke alternative, i ovdje u Sijetlu i na nacionalnom nivou, tako ključan.

Ako ovdje u Sijetlu mala revolucionarna socijalistička organizacija može odnositi stalne pobjede nad najbogatijim korporacijama, možete biti sigurni da organizovana moć šire radničke klase može promijeniti društvo.
 

(Tekst je skraćen i prilagođen za objavljivanje na portalu RiD.)

IZVOR: International Socialist Alternative

Objavljeno: 09/12/2021.