S engleskog prevela: M. Evtov

Čim je KK Shailaja na Internetu pročitala o opasnom novom virusu koji se širi u Kini, nazvala je svog zamjenika zaduženog za zdravstvena pitanja i upitala ga: „Hoće li virus doći i do nas?“ On joj je odgovorio: „Sasvim sigurno“ i ministrica zdravstva indijske države Kerala se odmah bacila na pripreme. [Bio je 20. januar – evropska skijališta su radila punom parom, u Parizu se održavala sedmica mode, a slijedile su i sedmice mode u New Yorku, Kopenhagenu, Londonu, Milanu... – op.ur.]

Četiri mjeseca kasnije Kerala bilježi samo 524 slučaja Covida-19, četiri smrtna slučaja i – prema Shailaji – nijedno novo žarište lokalne transmisije. Kerala ima oko 35 miliona stanovnika i BDP od samo 2.200 funti [oko 4.800 KM] po stanovniku. Nasuprot Kerali, Velika Britanija (dvostruko veća populacija, BDP 33.100 funti po stanovniku) bilježi više od 40.000 smrtnih slučajeva, a SAD (10 puta veći broj stanovnika, BDP 51.000 funti po stanovniku) čak više od 82.000 smrtnih slučajeva, a obje ove zemlje imaju rastući broj žarišta lokalne transmisije.

Zbog toga je 63-godišnja ministrica, dotad poznata kao Učiteljica Shailaja, posljednjih sedmica zaradila nove nadimke, između ostalih: Ubica koronavirusa i Rok-zvijezda među ministrima. Nadimci možda ne zvuče primjereni nasmijanoj ženi s naočalama, ali odražavaju opšte divljenje koje ova bivša srednjoškolska nastavnica prirodnih nauka izaziva nakon što je pokazala kako je zarazu moguće efikasno suzbiti u jednoj demokratskoj zemlji, usto i vrlo siromašnoj.

Kako je to postigla?

Munjevita reakcija

Shailaja je prvi sastanak interventnog tima održala samo tri dana nakon što je preko medija saznala za novi virus u Kini (prije nego što se u Kerali pojavio prvi slučaj Covida-19). Već sutradan, 24. januara, njen tim ustanovljava krizni štab i odgovornim zdravstvenim radnicima u 14 okruga Kerale nalaže da to isto urade na nivou okruga. Do 27. januara, kada je avionom iz Wuhana stigao prvi zaraženi, država je već usvojila protokol Svjetske zdravstvene organizacije o testiranju i ulaženju u trag kontaktima zaraženih, te izolaciji i podršci zaraženima.

Putnicima iz Kine je na aerodromu provjeravana temperatura i troje s groznicom je odmah izolovano u obližnju bolnicu, a ostali su poslani u kućni karantin. Svima su im dostavljene već odštampane brošure s informacijama o Covidu-19 na lokalnom malajalamskom jeziku. Hospitalizirani pacijenti su bili pozitivni na Covid-19, ali se zaraza nije širila. „Prvi dio je bila pobjeda“, kaže Shailaja. „Ali se virus iz Kine nastavio širiti na sve strane.“

Krajem februara se jedna malajalamska porodica vratila iz Venecije, ali na aerodromu nije Shailajinom nadzornom timu dala tačne podatke o svom putovanju, te otišla kući ne podvrgavši se tad već standardnim kontrolama. Do trena kad medicinsko osoblje otkriva jedan slučaj Covida-19 i – istražujući mu dotadašnje kontakte – dolazi do spomenute porodice, ljudi s kojima je ona u međuvremenu kontaktirala broje se stotinama. Uz pomoć oglasa i društvenih medija, službeni tražitelji su ih sve pronašli i sve ih smjestili u karantin. Šestoro je bilo zaraženo Covidom-19.

I to je žarište bilo izolovano, ali se utom iz zaraženih zaljevskih država počeo u Keralu vraćati veliki broj radnika od kojih su neki bili zaraženi. Letovi na sva četiri međunarodna aerodroma u Kerali zaustavljeni su 23. marta, dva dana prije no što su mjere zatvaranja uvedene širom Indije.

U jeku zaraze je Kerala u karantinu imala 170.000 ljudi – svi pod strogim nadzorom terenskih zdravstvenih radnika. Svi koji kod kuće nemaju unutrašnje sanitarije bili su o trošku vlade smješteni u improvizovane izolacione jedinice. Tako se broj smanjio na 21.000. „Smjestili smo i hranili i 150.000 migrantskih radnika iz susjednih država koji su ovdje zatečeni mjerama zatvaranja“, kaže Shailaja. „Pošteno smo ih hranili – tri obroka dnevno, i tako šest sedmica.“ Te radnike sad šalju kućama vanrednim vozovima.

Jedna ministrica, dva virusa

U Indiji je Shailaja i prije Covida-19 bila neka vrsta zvijezde. Prošle godine je objavljen film pod nazivom Virus, inspirisan njenim tretmanom epidemije još smrtonosnijeg virusa Nipah, 2018. godine. (Shailaja smatra da njen lik u filmu djeluje previše zabrinuto; ona sebi, kako kaže, nije mogla priuštiti da pokaže strah.) Hvale je ne samo zbog blagovremene reakcije, nego i zato što je posjetila selo u središtu epidemije.

Mještani tog sela su bili prestravljeni i spremali se da odatle bježe jer nisu razumjeli kako se zaraza širi. „Požurila sam tamo sa svojim ljekarima – organizovali smo sastanak u panchayatu [seosko vijeće] i objasnila sam da za odlaskom nema potrebe jer se virus širi samo direktnim kontaktom“, kaže ona. „Virus vas ne može zaskočiti ako ostanete barem metar od osobe koja kašlje. Kad smo to objasnili, mještani su se smirili i – ostali u selu.“

Shailaja kaže da ju je to iskustvo pripremilo za Covid-19 jer je tad naučila da visoko zaraznu bolest za koju ne postoje ni tretman ni cjepivo treba shvatiti itekako ozbiljno. Na neki se način čitavog života pripremala za obje te epidemije.

Shailaja je član indijske Komunističke partije (marksističke – Komunistička partija Indije se 1964. godine raspala na nekoliko frakcija) koja se u vladama Kerale ističe još od 1957. godine – otprilike od vremena kad je Shailaja rođena. A rođena je u porodici aktivista i boraca za slobodu (baka joj se borila protiv kastinske nedodirljivosti) i od početka gledala stvaranje takozvanog „modela Kerala“ – te upravo o tome i želi razgovarati.

Temelji tog modela su zemljišne reforme (donesene zakonima koji ograničavaju površinu zemljišta koje može posjedovati jedna porodica i povećavaju površinu zemljišta garantovanu zakupcima) i decentralizovani sistem javnog zdravstva i ulaganja u javno obrazovanje. Svako selo ima dom zdravlja, a bolnice postoje na svim nivoima državne uprave koja ima 10 medicinskih fakulteta.

„Tako je i u drugim državama“, kaže poslanik Cariappa, stručnjak za javno zdravstvo sa sjedištem u Puni (država Maharashtra), „samo što ljudi nigdje drugo ne ulažu ovoliko u primarni zdravstveni sistem“. Kerala ima najviši životni vijek i najmanju smrtnost dojenčadi, kao i najveći broj pismenih od svih indijskih država. „Za dobrobit naroda je, uz opšti pristup obrazovanju, definitivno najvažnije shvatanje pitanja javnog zdravlja“, kaže Cariappa.

Shailaja kaže: „Ja sam o poljoprivrednom pokretu i borbu za slobodu slušala od svoje bake; baka mi je bila izvrsna pripovjedačica.“ Iako su hitne mjere poput zatvaranja države odgovornost federalne vlade, svaka indijska država određuje vlastitu zdravstvenu politiku. Da već nije postojao model Kerale, insistira Shailaja, reakcija njene vlade na Covid-19 ne bi bila moguća. Ali kad je 2016. godine Shailajnina stranka došla na vlast, primarni domovi zdravlja već su pokazivali znakove starosti i Stranka odmah preduzela program modernizacije. Najvažniju pred-pandemijsku inovaciju predstavlja stvaranje klinika i registra za respiratorne bolesti – koje su u Indiji veliki problem.

„Što znači da smo mogli uočiti konverziju u Covid-19 i paziti na nastajuća žarišta“, kaže Shailaja. „To nam je jako pomoglo. Kad je počela epidemija, od svakog je okruga zatraženo da dvije bolnice posveti Covidu-19, a svaki je medicinski fakultet [u tu svrhu] izdvojio 500 kreveta. Određeni su posebni ulazi i izlazi. Pošto dijagnostičkih testova nije bilo dovoljno, posebno nakon što je bolest stigla do bogatijih zapadnih zemalja, rezervisali smo ih za pacijente sa simptomima Covida-19 i njihove bliske kontakte, kao i za nasumično uzorkovanje asimptomatskih i osoba u najizloženijim skupinama: zdravstveni radnici, policija i volonteri.“

Shailaja kaže da se rezultat testa u Kerali dobiva u roku od 48 sati. „U zemljama Zaljeva, kao i u SAD-u i Velikoj Britaniji – u svim tehnološki razvijenim zemljama – rezultati se čekaju sedam dana“, kaže Shailaja i pita se: „Šta se tamo događa?“ Ona ne bi da sudi, ali je čudi veliki broj smrtnih slučajeva u tim zemljama: „Mislim da su najvažniji testiranje, karantin i bolnički nadzor – a toga u tim zemljama nema.“ To zna preko Malajala koji je nazivaju iz tih zemalja, gdje inače žive.

Po uvedenim mjerama zatvaranja su i mjesta bogosluženja bila zatvorena, što je u nekim indijskim državama rezultiralo protestima, ali je ta vrsta otpora u Kerali primjetno izostala – dijelom možda i zato što se premijer Pinarayi Vijayan prije uvođenja tih mjera savjetovao s lokalnim vjerskim vođama. Shailaja kaže da je tome razlog i visok nivo pismenosti: „Ljudi shvataju zašto moraju ostati kod kuće. Možete im to objasniti.“

Tajna čuda u Kerali: planiranje

Indijska vlada je planirala ukinuti mjere zatvaranja 17. maja, no zatvaranje je i po treći put produženo. Nakon toga će, predviđa Shailaja, doći do velikog priliva Malajaliana iz teško zaražene regije Zaljeva. „To će biti veliki izazov, ali se pripremamo i za to“, kaže Shailaja. Već postoje planovi A, B i C, a plan C – najgori scenarij – uključuje rekviziciju hotela, hostela i konferencijskih centara koji će pružiti 165.000 ležajeva. Problem će biti ako im zatreba više od 5.000 respiratora – mada su ih već naručili – ali je najteži ograničavajući faktor radna snaga, posebno kad je u pitanju traženje kontakta zaraženih. „A za to već obučavamo nastavnike“, kaže Shailaja.

Čim prođe drugi val – ako do njega stvarno dođe – ti će se nastavnici vratiti u škole. Shailaja se nada da će se na kraju u školu vratiti i ona – jer joj ministarski mandat ističe za godinu dana, kad se održavaju državni izbori. Pošto ne smatra da će prijetnja Covida-19 dotad nestati, koju bi tajnu željela prenijeti svom nasljedniku? Shailaja se smije svojim zaraznim smijehom, jer njena tajna zapravo nije nikakva tajna: „Primjereno planiranje.“

IZVOR: Guardian
(Oprema teksta: RiD) 
Objavljeno: 14/05/2020.