Međunarodni sudovi koji rade za biznise

Piše: 

Arthur Neslen
Interesi investitora širom svijeta uživaju zaštitu o kakvoj žrtve njihovih poduhvata mogu samo sanjati. U rijetkim slučajevima kad se vlade usude pokušati da zaštite prirodu i zdravlje ljudi, korporacije bivaju velikodušno obeštećene iz javnih budžeta ukoliko im mjere zaštite umanjuju očekivani profit. Odštete iznose milijarde dolara: „po istom sistemu po kojem je britanska vlada nakon ukidanja ropstva obeštetila robovlasnike (...) ovaj sudski mehanizam korporativnim krivcima plaća zato što konačno postupaju ispravno, ili barem više ne postupaju neispravno. Ovaj novac bi trebalo isplatiti kao odštetu nevinim žrtvama globalnog zagrijavanja, a ne korporacijama koje su to zagrijavanje uzrokovale.”@RiD

 

Prevela: M. Evtov

Sudovi za rješavanje sporova između investitora i država (eng. ISDS) dodijelili su privatnim investitorima 114 milijardi dolara javnog novca, kako je utvrđeno dosad najopsežnijom analizom.

Ovaj kontroverzni arbitražni sistem korporacijama omogućava da od vlada traže kompenzacije zbog odluka za koje tvrde da im umanjuju profit. Uglavnom se provodi iza zatvorenih vrata, a neke presude se čuvaju u tajnosti. Ali novi globalni sistem za praćenje ovih sudova pokazuje da je investitorima dosad isplaćeno 114 milijardi dolara iz javnih kasa – otprilike isto koliko su bogate države 2022. godine isplatile kao klimatsku pomoć.

Ovim sistemom su se najviše okoristile kompanije za fosilna goriva kojima je, prema navedenoj stranici, od 1998. godine isplaćeno 80,21 milijardi dolara. Istraživanje pokazuje da će – nastave li se trenutni trendovi – za rješavanje sporova trenutno u sudskom postupku biti isplaćeno još najmanje 48 milijardi dolara.

Lucía Bárcena iz Transnacionalnog instituta, jedne od tri skupine koje su kreirale globalni sistem pretraživanja i praćenja postupaka investicijskih arbitraža, objašnjava:

„Po istom sistemu po kojem je britanska vlada nakon ukidanja ropstva obeštetila robovlasnike sa sedam biliona funti u današnjem novcu, ovaj sudski mehanizam korporativnim krivcima plaća zato što konačno postupaju ispravno, ili barem više ne postupaju neispravno. Ovaj novac bi trebalo isplatiti kao odštetu nevinim žrtvama globalnog zagrijavanja, a ne korporacijama koje su to zagrijavanje uzrokovale.”

Tom Wills, direktor Pokreta za trgovinsku pravdu, jednog od kreatora sistema za praćenje, kaže: „Podaci potvrđuju ono što mi već godinama govorimo: ovi sudovi su tajno oružje koje kompanije za fosilna goriva koriste protiv klimatskih zakona. Usto se korporativni sudovi koriste kao prijetnje vladama da ne popuštaju grupama na lokalnom ili državnom nivou koje zahtijevaju mjere protiv klimatske krize. Ovome treba stati na kraj. Podaci jasno ukazuju na hitnost reforme.”

Sistem ovih sudova je uzdrman nakon što su se zemlje EU-a (nedavno) masovno povukle iz ugovora o energetskoj povelji, jednog od najznačajnijih sporazuma na osnovu kojih investitori tuže države. Ali se savremeni međunarodni investicioni sporazumi uglavnom i dalje sklapaju po mehanizmu koji stranim ulagačima omogućava da od država potražuju milijarde dolara ako im javne mjere za zaštitu okoliša umanjuju očekivani profit.


Očigledna nepravda

Za razliku od državnih, sudovi za rješavanje sporova između investitora i države dozvoljavaju investitorima da oforme vijeća koja saslušavaju njihove slučajeve, što „očigledno predstavlja rizik od pristranosti, sukoba interesa, potencijalno nedoličnog ponašanja i drugih zloupotreba moći“, kako se navodi u UN-om izvještaju od prošlog oktobra.

Sistem je dosad spriječio brojne države u provođenju klimatskih mjera, čak i kad je to bilo „decenijama neophodno i predvidivo“, navodi se u ovom izvještaju.

Novi sistem za praćenje ima arhivu za pretraživanje svih 1.362 sporova između investitora i država, kroz koje su investitori dosad od državnih vlada potraživali 857 milijardi dolara. U 129 tužbi potražuje se po milijardu ili više dolara.

Najviše pažnje privlače ovi slučajevi:

  • Tužba od 15 milijardi dolara koju je protiv američke vlade podnio TC Energy zbog otkazivanja izgradnje naftovoda Keystone XL – kojim bi do američke obale svakodnevno teklo po 830.000 barela izuzetno zagađujuće nafte iz katranskog pijeska. Joe Biden je prvog dana na dužnosti povukao dozvolu za izgradnju naftovoda, a nakon duge kampanje američkih starosjedilaca, farmera i klimatskih aktivista. Taj naftovod, koji je zagovarao bivši predsjednik Donald Trump, postao je temeljno pitanje u ratu kultura.

  • Tužba kojom je Ruby River Capital potraživao od vlade Quebeca „najmanje 20 milijardi dolara“ zbog otkazivanja izgradnje postrojenja za ukapljivanje prirodnog plina na rijeci St Lawrence. Procjena učinka na okoliš pokazala je da bi to postrojenje povećalo emisije stakleničkih plinova, naštetilo starosjedilačkim zajednicama i uništilo bioraznolikost. Ovo potraživanje je najveće ikad zatraženo na osnovu Sjevernoameričkog sporazuma o slobodnoj trgovini (eng. NAFTA).

  • Najpozamašnija tužba koja se trenutno rješava je ona kojom Zeph Investment od Australije potražuje 200 milijardi dolara zbog ogromnog rudnika planiranog u Zapadnoj Australiji koji je, kako tvrdi Zeph Investment, australijska vlada „praktično uništila“, kršeći sporazum o slobodnoj trgovini unutar Saveza država jugoistočne Azije (eng. ASEAN).

  • Avima Iron Ore traži 27 milijardi dolara od Republike Kongo zato što je licence za iskopavanje željezne rude izdate trima australijskim kompanijama poništila i dala ih jednoj maloj kineskoj investicionoj grupi. Tražena suma je gotovo dvostruka veća od prošlogodišnjeg BDP-a Republike Kongo.

Savremeni sistem investicijskih sudova uglavnom se smatra plodom napora da se bivše kolonije na globalnom Jugu spriječe da nakon sticanja nezavisnosti prisvoje ili nacionalizuju industrijska preduzeća. Trgovinska komora SAD-a ga čak hvali kao miroljubivu alternativu diplomatiji topovnjača iz 19. stoljeća. Danas ovi sudovi ograničavaju nastojanja država da uspostave socijalnu i ekološku regulativu koja bi remetila ostvarenje ambicija investitora.

Fabian Flues iz nevladine organizacije PowerShift, koja je sudjelovala u izradi analize, kaže:

„Nepravda je očigledna: glavne žrtve Isu zemlje na globalnom Jugu, a profitiraju korporacije iz Evrope i Sjeverne Amerike. Ovi sudovi prebacuju javni novac u ruke nekoliko korporacija i njihovih dioničara. To mora prestati. Krajnje je vrijeme da sve države prekinu ugovore koji referiraju na ovaj sistem sudova i počnu graditi pravednu i održivu budućnost.”

Guardian je zatražio komentar od Privredne komore SAD-a (US Chamber of Commerce) i Konfederacije evropske poslovne zajednice (Business Europe).

IZVOR: Guardian

Objavljeno: 06/06/2024.

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

14/06/2024