ZELENA TRANZICIJA I EKSTRAKTIVIZAM: Okeani kao rudnici?

Piše: 

Justin Rowlatt
Metala neophodnih za zelenu tranziciju ima i na dnu okeana. Pitanje je treba li uznemiriti i te dijelove planete Zemlje, naročito kako ne znamo šta to može značiti za živi svijet okeana, ali i stabilnost drugih ekosistema. Gdje povući crtu, je li ovako zamišljena tranzicija uistinu zelena? @RiD

 

S engleskog prevela: M. Evtov

 

Jedna rudarska kompanija tvrdi da su aktivisti Greenpeacea prekinuli istraživačku ekspediciju ukrcavši se na njen brod na pučini Pacifika.

Zbog toga bi Greenpeace mogao biti izbačen iz UN-ovog tijela koje nadzire kontroverzne planove za početak dubokomorskog rudarenja. Države članice UN-ove Međunarodne vlasti za morsko dno mogle bi sljedećih dana odlučiti da Greenpeacea liše statusa posmatrača unutar ove skupine.

Greenpeace kaže da je incident o kojem je riječ bio miran protest čiji je cilj zaštita netaknutog ekosistema.

Rudarska kompanija o kojoj se radi, The Metals Company, optužuje Greenpeace da je „protiv nauke“.

 

U pitanju je najnoviji u nizu okršaja u dugotrajnoj borbi oko pristupa prirodnim bogatstvima koja leže na dnu nekih dijelova okeanskih dubina.

 

Protiv eksploatacije ruda u okeanima

Borci za okoliš kažu da će rudarenje u okeanima nanijeti strašnu štetu jednom od rijetkih preostalih ekosistema na Zemlji koje čovječanstvo nije poremetilo. (...)

Rudarske kompanije tvrde da su bakar, kobalt, nikl i mangan koje oni sadrže ključni metali za baterije.

Međunarodna agencija za energiju predviđa da će potražnja za ovim metalima porasti dok svijet nastavlja s naporima za tranziciju ka niskougljičnoj ekonomiji.

Zeleni aktivisti kažu da na kopnu ima dovoljno zaliha metala i da eksploataciju okeana ne treba dozvoliti sve dok se mnogo bolje ne shvate i dubokomorski okoliš i učinak koji će rudarstvo imati na njega.

Hoće li se protiv Greenpeacea preduzeti mjere ove će sedmice odlučiti predstavnici 167 zemalja na sastanku Međunarodne vlasti za morsko dno (eng. ISA).

Ovi najnoviji međunarodni razgovori imaju za cilj uspostavljanje određenih pravila za kompanije koje žele skupljati minerale iz ponorske ravnice, jednog od najdubljih dijelova okeana. ISA kaže da namjerava uspostaviti pravila do 2025. godine. (...)

I rudarske kompanije i zeleni aktivisti tvrde da djeluju u najboljem interesu ove planete.

The Metals Company kaže da je cilj istraživačkog putovanja koje je u novembru prekinuo Greenpeace bio da se poboljšaju naučna saznanja o učinku rudarenja. Kompanija dodaje da je radove zatražila ISA u okviru procjene tog učinka i da je Greenpeace namjerno spriječio te napore kad su se njegovi aktivisti ukrcali na istraživački njihove kompanije.

Greenpeace kaže da je postupak bio opravdan jer je The Metals Company rekla da planira nastaviti s rudarenjem prije nego što se dogovore propisi.

 

Prijetnja životu na dnu okeana

Metali koje kompanije žele eksploatisati gomilali su se desetinama miliona godina u grudve veličine krompira, poznate kao polimetalni noduli.

Rudarske kompanije planiraju po morskom dnu kotrljati strojeve koji će kao ogromni usisavač usisavati nodule. Najveća koncentracija nodula je na dubinama između 4.000 m i 6.000 m. Nalaze se na većem dijelu dubokog okeanskog dna.

Metals Company konkretno planira rudariti u području Tihog okeana poznatom kao zona Clarion-Clipperton.

Godinama se pretpostavljalo da u ovim hladnim, mračnim i kisikom siromašnim dubinama može živjeti vrlo malo toga. Gustoća prebivanja živih bića tu je zaista niska, ali istraživanja u posljednjih nekoliko decenija otkrivaju ogromnu raznolikost vrsta, uključujući veliki broj nauci dosad nepoznatih.

Ali okeanski ponor je ogroman. Pokriva 40% ukupne površine Zemlje, dok kopno čini samo 29% njene površine.

„Razumijem zašto su zeleni oprezni", kaže Gerard Barron, izvršni direktor The Metals Company, „ali ovom prilikom su pogriješili“. On priznaje da je 75.000 kvadratnih kilometara koje njegova kompanija planira rudariti velika površina, ali kaže da ona predstavlja tek mali dio dubokog morskog dna.

The Metals Company tvrdi da njeno istraživanje pokazuje da će oblaci sedimenta koji bi mogli ugušiti dubokomorska stvorenja putovati samo nekoliko milja, mada će u zoni rudarenja biti štete. No direktor Barron kaže da treba postaviti pitanje: „Odakle te metale možemo dobiti s najmanje učinka na ovu planetu i ljude?“

Greenpeace odbacuje ideju da bi dubokomorsko rudarenje moglo imati ikakve koristi za okoliš.

Dubokomorsko rudarenje nije rješenje klimatskih problema“, kaže Louisa Casson, u Greenpeaceu vodeća aktivistkinja za okeane. „Mislim da je jasno da okeane moramo obnoviti i zaštititi kako bismo zaštitili klimu, a ne da ih dalje i više uništavamo .“

Greenpeace tvrdi da je kompaniju Metals omeo opravdano jer je njihovo istraživanje nauka samo „po imenu, budući da ga radi kompanija s komercijalnim interesom u rezultatima tog istraživanja“.

Moratorij?

SAD nikad nisu ratifikovale međunarodni ugovor koji je stvorila ISA, tako da u ovom tijelu ne igra aktivnu ulogu.

Ove je sedmice grupa uticajnih američkih političkih i vojnih lidera, uključujući Hillary Clinton, pozvala SAD da ovaj ugovor ratifikuje, tvrdeći da konkurencija Kine znači da je za SAD ključan pristup dubokomorskim metalima.

Dvadeset i četiri zemlje, uključujući UK, kažu da podržavaju moratorij na dubokomorsko rudarenje. Kažu da licenciranje mora pričekati dok ne bude dostupno dovoljno naučnih dokaza za procjenu učinka rudarenja i izradu propisa koji štite okeanske dubine.

Grupa britanskih naučnika trenutno istražuje vrste u ponoru istočnog Pacifika.

Govoreći s istraživačkog broda RRS James Cook, dr Adrian Glover iz Prirodoslovnog muzeja kaže za BBC da podržava regulatorni proces koji je uspostavio UN:

To je nova industrija i trebamo biti zabrinuti i postavljati teška pitanja.“

Dr Glover kaže da se rizici rudarenja moraju procijeniti daljnjim istraživanjima. „S ovim stvarima uvijek postoji rizik, a podaci i dokazi se prikupljaju da bi se taj rizik shvatio i smanjio, te na kraju donijela odluka.“

Velika prednost koju svijet ima dok odlučuje kako nastaviti s rudarenjem u okeanima leži u tome što se propisi donose prije nego što je ta industrija započela, kaže dr Glover.

„Na međunarodnom je procesu, regulatornom procesu, da kritički ocijeni dokaze... i na kraju odluči jesu li prihvatljivi ili ne.“

IZVOR: BBC

Objavljeno: 18/03/2024.

Prilagođeno za objavljivanje na RiDu.

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

20/03/2024