Piše:
S engleskog prevela: M. Evtov
[…]
U distriktu Ocuviri, u zapadnom dijelu regije Puno, zajednice koje žive u blizini i nizvodno od rijeke Ocuviri uglavnom su alpaqueros – uzgajivači alpaka. Mnogima od njih je stoka počela umirati otkako je na to područje 2006. godine stigla rudarska kompanija Aruntani Mining.
„Rudnik je proradio 2006. godine, a alpake su nam počele pobolijevati negdje 2009. godine. Prije sam imao 80 alpaka i 56 ovaca. Danas mi je ostalo 10 alpaka i 10 ovaca, i jedna krava s teletom. To je sve”, kaže lokalni stočar Herman Huarca Bovadilla.
Bladimir Carlos Martinez Ordonez i Liliana Estrella Pena Sonco, aktivisti lokalne nevladine organizacije za ljudska prava i zaštitu okoliša, testirali su rijeke oko rudnika.
Rijeka Pataqueña, uzvodno od rudnika, ima pH 8 – što ukazuje na čistu vodu, bez ikakvih primjesa, dok rijeka nizvodno od rudnika ima pH 4,5 (vrlo kisela).
Lažna obećanja i toksični kokteli
Po peruanskom zakonu je kompanija Aruntani, kojoj je dodijeljena koncesija za rudarenje, trebala vratiti zemlju u stanje u kojem je bila prije otvaranja rudnika. Ali iz ovog rudnika i iz drugih koncesija kojima upravlja ova kompanija i dalje teku kisele vode, a alpaqueros i dalje gube stoku i sami obolijevaju.
Germán Huarca Bobadilla kaže da im je rudarska kompanija dala lažna obećanja.
Huarca Bobabilla kaže da je prije otvaranja rudnika pio vodu direktno iz rijeke.
Sad na svojoj zemlji može ostati samo tokom kišne sezone, kad se formiraju potoci iz kojih može piti ono malo alpaka i ovaca koje su mu preostale. „Gotovo da više nemamo životinja, voda je toliko kisela da ih spaljuje iznutra”, kaže on.
Od otvaranja rudnika 2006. godine Julia Margarita Choque Yareta i njen suprug Victor Huayta Huayacho izgubili su više od 800 alpaka, a samo 2021. godine više od 80. Uzalud su pokušavali dobiti odštetu za izgubljene životinje – od kojih svaka vrijedi 100 do 200 dolara.
Rudarske kompanije tvrde da smrt životinja nije njihova odgovornost jer su mnoge hemikalije prirodno prisutne u okolini.
Nema ozbiljnijih istraživanja veze između rudarstva i učestalosti raka, ali biologinja Karem Luque kaže da studija koju je 2020. godine objavilo ministarstvo zdravlja pokazuje da je oko 31% stanovništva Perua izloženo teškim metalima.
Zatražili smo komentar rudarske kompanije Aruntani.
„Ovo nije život, ovo je ubistvo“
Rijeke ove rudarske regije ulijevaju se u jezero Titicaca, koje se polako guši i zagađenjem i otpadom. „Kao da ga ranjavaju sa svih strana u isto vreme“, kaže gospođa Luque.
Felix Suasaca Suasaca, lokalni vođa koji je na sebe preuzeo zadatak zaštite jezera i njegovih pritoka, ukazuje na područje ušća rijeke Coata, gdje živi zajednica Carata.
Ne zagađuju vodu samo rudnici – u jezero se slivaju i otpad i smeće iz malih i velikih gradova. Jedan od njih je Juliaca, grad s 275.000 stanovnika, koji se nalazi na obalama rijeke Coata, pa u vodi završavaju i njegov bolnički otpad i otrovne hemikalije nastale u procesu vađenja zlata.
Roger Ito Ticona, jedan od vodećih lokalnih farmera, priča da je na ovom istom području prije 20 godina lovio ribu:
Peruansko ministarstvo zdravstva obavilo je 2018. godine testove kojima je ustanovljeno da više od 83,5% stanovnika lokalne zajednice Carata ima u organizmu tragove teških metala.
Ministarstvo zdravstva je 2019. godine proglasilo vode tog područja neprikladnim za ljudsku upotrebu i počelo osiguravati alternativne izvore vode.
Ali Suasaca Suasaca i drugi poljoprivrednici smatraju da to nije dovoljno i zahtijevaju da odgovorni za zagađenje njihove zemlje plate da se ona očisti.
On kaže da lokalna zajednica pati od bolesti uzrokovanih zagađenjem – ali su ljudi siromašni i ne mogu si priuštiti ni liječenje ni testove koji dokazuju direktnu vezu.
„Ovo nije život, ovo je ubistvo. Ubijaju nas malo po malo”, dodaje on.
NAPOMENA: Tekst je skraćen za objavljivanje na RiDu.
IZVOR: Telegraph
Objavljeno: 15/03/2022.
FOTO: Eko Udruga Gotuša, Jezero, februar 2023.