S engleskog prevela: M. Evtov

U Antiohiji, gradu na jugu Turske, Behzat pokriva svog oca dekom i drži mu kišobran iznad glave. Otac mu je ostao pod ruševinama nakon što je jedan od najrazornijih potresa u novijoj istoriji pogodio Antiohiju i uništio dom Behzatovog djetinjstva. On je oca otkopao golim rukama, a kad je vidio da su mu noge zaglavljene ispod betonskog bloka, obećao starcu da pomoć uskoro stiže.

Nakon 24 mučna sata, Behzat je zamolio Gokce, svoju suprugu a moju sestru, da ona provjeri kako mu je otac: „Ne mogu ga više u oči pogledati. Rekao sam mu da pomoć stiže. A ne stiže.” Behzatov otac je umro, umrla mu je i majka, umrli su mu rođaci, kao i hiljade drugih – jer tamo nije bilo nikoga da pruži potrebnu pomoć.

Država za lojalne

Upravo je to obećao turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan kad je njegova Stranka pravde i razvoja (tur. AKP) došla na vlast nakon razornog potresa u sjeverozapadnoj Turskoj 1999. godine, kad su hiljade ljudi umrle zbog spore reakcije tadašnje vlade. Sam Erdogan je za sve tadašnje nevolje okrivio raširenu korupciju, nefunkcionalne vlade i neblagovremenu reakciju državnih institucija, obećavši da će se pod njegovom vladavinom stvari radikalno promijeniti.

A i jesu i nisu. Prošla su vremena kad su odluke vlade bile paralizovane prepirkama koalicionih partnera. Erdogan je za ove dvije decenije centralizovao vlast u svojim rukama. Da bi to učinio, oslabio je državne institucije, na ključne položaje postavio lojaliste, većinu organizacija civilnog društva uništio, a svoje prijatelje učinio bogatim kako bi oko sebe stvorio mali krug lojalista. Kulminacija svega toga utrla je put tragediji koja je u ponedjeljak pogodila moju zemlju.

Dotične kompanije su se upustile u masovnu gradnju infrastrukture i stambenih zgrada na žarištima zemljotresa i nisu se pridržavale građevinskih propisa. U pokrajini Hatay, jednoj od najteže pogođenih zemljotresom u ponedjeljak, sravnjene su sa zemljom ili pretrpjele velika oštećenja stambene zgrade, bolnice – pa čak i lokalni ogranak turske Direkcije za upravljanje katastrofama i kriznim situacijama (tur. AFAD) – od kojih su mnoge izgradili Erdoganovi pajdaši. Zemljotres je prepolovio jedinu gradsku aerodromsku pistu, koju je kompanija blisko vezana s Erdoganom izgradila na liniji rasjeda.

Privatizacija, korupcija, nerad

Praksa dodjele državnih infrastrukturnih projekata Erdoganovim saveznicima, od kojih su mnogi štedjeli na štetu sigurnosti, već je i ranije dovodila do tragedija. Grad Ispartu na zapadu zemlje prošle godine je pogodila snježna oluja koja je uzrokovala ogromnu štetu, a nakon koje su stanovnici sedmicama bili bez struje, što je izazvalo više smrtnih slučajeva. Komunalije ovog grada AKP je privatizovao i prodao kompanijama u vlasništvu Cengiz Holdinga i Kolin Holdinga, koje kontrolišu Erdoganovi najbliži saradnici. Ove kompanije nisu preduzele mjere za osiguranje otpornosti infrastruktura na ovakve katastrofe i nisu reagovale kad je nastupila snježna oluja, a odbile su pomoć opozicionih stranaka iz susjednih gradova, izazvavši proteste stanovnika i opozicionih stranaka protiv korumpiranog tenderskog sistema.

U sjeverozapadnom gradu Corlu je nedostatno održavanje pruge 2018. godine izazvalo sudar vozova u kojem je poginulo 25 ljudi, uključujući i djecu. [Za sudar se ne sudi vinovnicima, ali se sudi rodbini žrtava koja traži pravdu za usmrćene, op.ur.]

U gradu Soma u Egejskoj regiji 2014. godine je poginuo 301 rudar kad je eksplozija napunila ugljen-monoksidom jamu u kojoj je bilo 787 rudara. Predsjednik Soma Holdinga Alp Gurkan spada u bliske Erdoganove saradnike. Tokom godina AKP-ove vladavine, ova kompanija se okoristila privatizacijama, razgranala u građevinski sektor i dobila ugovore vrijedne milijarde dolara. Rudari i opozicione stranke tvrdili su da ova kompanija ne preduzima potrebne sigurnosne mjere. Parlamentarni zahtjev opozicije da se uslovi u ovom rudniku istraže Erdoganova AKP je osujetila – samo 20 dana prije eksplozije.

U šumskim požarima koji su 2021. godine zahvatili južnu Tursku poginulo je najmanje devet ljudi, a hiljade su bile prisiljene da napuste svoje domove. Erdogan je bio izložen žestokim kritikama zbog očigledno lošeg odgovora vlade i njene nespremnosti za velike požare. Opozicione stranke i stanovnici optužili su vladu da nije nabavila avione za gašenje požara, a građevinskim kompanijama koje ne vode računa o okolišu usmjerava milijarde dolara. Vlada je kasnije priznala da nema flotu vatrogasnih aviona i da postojeći avioni nisu upotrebljivi.

Nenaučene lekcije

Odgovor vlade na zemljotres u ponedjeljak ponovo je bio spor.

Moja porodica u Antakiji morala je golim rukama iskopavati svoje drage zarobljene pod ruševinama. Osoblje AFAD-a pojavilo se 48 sati kasnije, samo da bi rekli da ne mogu pomoći jer im je naređeno da svoje spasilačke operacije usmjere drugdje.

Ovdje je značajnu ulogu mogla odigrati i turska vojska, ali Erdogan vojnike nije poslao na vrijeme da pomognu u potrazi i spašavanju. Nije tamo bilo ni turskih organizacija civilnog društva, koje su imale ključnu ulogu nakon zemljotresa 1999. godine.

Zemljama sklonim zemljotresima i prirodnim katastrofama od životne su važnosti agencije nadležne za upravljanje tim situacijama. A turski AFAD ipak ima budžet daleko manji od budžeta Direkcije za vjerska pitanja, koja je prvobitno stvorena radi nadzora nad vjerskim pitanjima, ali se pod Erdoganom proširila i postala oruđe za pružanje vjerskog legitimiteta vladinim politikama.

Turska vojska, koja se nakon potresa 1999. godine u roku od nekoliko sati našla na licu mjesta i pomagala u potragama i spašavanju preživjelih, pod Erdoganom je nakon neuspjelog puča 2016. godine takođe oslabljena i ispolitizirana. Erdoganova vlada je poništila protokol po kojem su oružane snage i bez instrukcija odgovarale na katastrofe, što je jedan razlog sporosti dolaska trupa u područja pogođena zemljotresom.

Snažni zemljotresi ubijaju ljude, ali su smrtonosniji u zemljama poput Turske, gdje se ne primjenjuju građevinski propisi, gdje ključne pozicije zauzimaju nestručni lojalisti, gdje ne postoje nezavisne državne institucije, gdje su organizacije civilnog društva istrijebljene, a najveći prioritet imaju interesi šačice korumpiranih.

Dok su moja sestra i njena porodica izvlačili iz ruševina tijela svojih najmilijih da bi ih mogli dostojno sahraniti, Erdogan je na nacionalnoj televiziji sve koji se žale na sporost državnog odgovora nazivao „nečasnim“.

_________________

Gonul Tol je osnivač i direktor Programa za Tursku u Institutu za Bliski istok. Autor je knjige Erdoganov rat: borba jednog moćnika kod kuće i u Siriji (Erdogan’s War: A Strongman’s Struggle at Home and in Syria).

IZVOR: Foreign Policy

Objavljeno: 10/02/2023.

FOTO: Mahmut Bozarslan (VOA) via Creative Commons