Kontrola nad ženskim tijelima – i ne samo u Iranu

Piše: 

Balsam Mustafa
Žene širom svijeta pokušavaju vratiti kontrolu nad vlastitim životima i tijelima. Problem nametanja hidžaba, pod prijetnjom sile, nije problem samo u Iranu – trpe ga i žene širom arapskog svijeta. A to je samo najvidljivija manifestacija problema – žene ne uživaju jednakost u radu, ulozi u porodici i zajednici, obrazovanju.
Ova priča iz Iraka je tim zanimljivija što se represija intenzivirala nakon intervencije pod vodstvom SAD-a koja, protivno dominantnom narativu, Iračankama nije donijela slobodu nego sve teži i agresivniji patrijarhat.
Ali problem oduzimanja sloboda ženama uveliko je globalni – u nekim zemljama globalnog Sjevera ponovo je ugroženo pravo na abortus. Drugdje se intenzivira nasilje nad ženama. Već izborene slobode opet su u opasnosti.@RiD


S engleskog prevela: M. Evtov

 

Iranske vlasti žestoko su se obrušile na proteste koji su izbili nakon što je u pritvoru umrla 22-godišnjakinja uhapšena zato što hidžab nije nosila na odgovarajući način. Ulične proteste izazvala je smrt Mahse Amini, koja je navodno pretučena nakon što ju je policija za moral uhapsila zbog „nepropisnog“ nošenja hidžaba.

Nemiri su se proširili cijelom zemljom dok su žene palile marame u znak protesta protiv zakona koji prisiljavaju žene na nošenje hidžaba. Prijavljeno je sedam ubijenih, a vlada je gotovo potpuno ukinula pristup Internetu.

Ali protesti privlače pažnju u cijelom arapskom svijetu – a i u Iraku, gdje sam odrasla. Žene se okupljaju na Internetu da bi ponudile solidarnost Irankama koje se bore pod strogim teokratskim režimom.

Nametanje hidžaba i, šire, starateljstva nad tijelima i umovima žena, nisu isključivi za Iran. Manifestuju se u mnogim zemljama, u različitim oblicima i u različitoj mjeri.


Ni u Iraku bez hidžaba

U Iraku je, za razliku od Irana, prisilno nošenje hidžaba neustavno. Međutim, nametanje hidžaba omogućeno je dvosmislenošću i kontradiktornošću većeg dijela ustava, naročito njegovog Člana 2 o islamu kao primarnom izvoru zakonodavstva.

Pritisak na žene da nose hidžab jača od 1990-ih, kad je Saddam Hussein pokrenuo svoju vjersku kampanju u odgovor na ekonomske sankcije koje je nametnulo UN-ovo Vijeće sigurnosti. Nakon invazije predvođene SAD-om, situacija se pogoršala pod vlašću islamističkih stranaka, od kojih su mnoge blisko povezane s Iranom.

Suprotno tvrdnji američkog predsjednika Georgea W. Busha iz 2004. godine, o tome da se Iračani „sad uče blagodatima slobode“, Iračanke trpe tešku ruku patrijarhata – održavanog islamizmom, militarizacijom i tribalizmom – sve goreg pod uticajem Irana.

Meni je izlazak bez hidžaba u Bagdadu nakon 2003. godine postao svakodnevna borba. Morala sam nositi maramu da bih se zaštitila kad god krenem u neku konzervativnu četvrt, naročito tokom godina sektaškog nasilja.

I sad me progone one slike pro-hidžab postera i transparenta oko mog univerziteta u centru Bagdada. Situacija se za ove dvije decenije nije promijenila i hidžab se navodno nameće i djeci, djevojčicama u osnovnim i srednjim školama.

Na društvenim mrežama se pojavila nova kampanja protiv prisilnog nošenja hidžaba u iračkim državnim školama. Voditeljica kampanje Natheer Isaa, aktivistkinja grupe Žene za žene, kaže mi da hidžab zdušno podržavaju mnogi konzervativni i tribalni članovi društva, pa su reakcije predvidljive.

Mnoge kampanje obustavljene su zbog prijetnji i online napada. Žene koje su na društvenim mrežama objavljivale s hashtagom kampanje ne prisilnom hidžabu (#notocompulsoryhijab) privukle su reakcionarne tweetove u kojima ih optužuju da su protiv islama i društva.

Slične optužbe upućene su Irankama koje prkose režimu skidanjem ili spaljivanjem marama. Irački šiitski klerik Ayad Jamal al-Dinn na svom twitteru napada Iranke koje protestuju nazivajući ih „antihidžabskim kurvama” koje žele uništiti islam i kulturu.
 

Internetske feministkinje i reakcionarni muškarci

Radeći na etnografskom istraživanju o internetskom feminizmu u Iraku i drugim zemljama nailazim na brojne slične reakcije na žene koje hidžab dovode u pitanje ili odluče da ga skinu.

Žene koje svoje profile na društvenim mrežama koriste da odbiju hidžab često se susreću sa seksističkim napadima i prijetnjama koje ih pokušavaju posramiti i ušutkati.

Na najoštriju reakciju nailaze žene koji otvoreno govore o svojoj odluci da skinu hidžab. S obzirom na to da ga se povezuje sa ženskom čašću i čednošću, skidanje hidžaba smatra se otvorenom pobunom.

Borba žena s prisilnim hidžabom i reakcija protiv njih dovodi u pitanje prevladavajući kulturni narativ po kojem je nošenje hidžaba slobodan izbor. Dok neke žene slobodno odlučuju hoće li ga nositi, druge su na to obavezne.

Stoga akademici trebaju preispitati diskurs oko hidžaba i uslova koji održavaju obavezu njegovog nošenja. Pri čemu se važno odmaknuti od lažne dihotomije između kulture i religije, ili između lokalnog i zapadnjačkog, koje ne rasvjetljavaju nego prikrivaju temeljne uzroke prisilnog hidžaba.

Nadje al-Ali, feministička naučnica koja je istraživala rodno zasnovano nasilje u kontekstu Bliskog istoka, u svom akademskom radu naglašava potrebu napuštanja ovih binarnosti i prepoznavanja različitih složenih dinamika moći – kako na lokalnom tako i na međunarodnom planu.

Pitanje prisiljavanja žena da nose hidžab u konzervativnim društvima trebalo bi biti u centru svake rasprave o široj borbi žena za slobodu i socijalnu pravdu. Kako mi je rekla jedna iračka aktivistkinja: „Za mnoge od nas hidžab je kao kapija zatvora, a mi smo nevidljive zatvorenice.”

Nesmanjena žestina gnjeva Iranki protiv obaveznog nošenja hidžaba, uprkos policijskoj represiji, nastavlja se kao šire borbe žena protiv autokratskih konzervativnih režima i društava koja im uskraćuju samostalno djelovanje.

Kolektivni gnjev u Iranu i Iraku poziva nas da osporimo obavezni hidžab i one koji ga nameću ženama ili održavaju uslove koji to omogućavaju.

Za međunarodne medije i aktiviste važno je da ovu borbu iznesu na vidjelo ne pristajući na narativ da muslimankama trebaju međunarodni spasioci.

IZVOR: Conversation

Objavljeno: 22/09/2022.

FOTO: NurPhoto/Getty Images

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

28/09/2022