S engleskog prevela: M. Evtov

Užasnut sam ratom u Ukrajini, užasnut gubitkom života, užasnut bombardovanjima. I užasnut sam budućnošću. Ukrajinski narod prolazi kroz apsolutni pakao. Plaše se onoga što bi se moglo dogoditi. Bombardovanje iz vazduha i dolazak tenkova i drugih trupa naprosto je zastrašujuće. Moje misli su s narodom Ukrajine. Oni zaslužuju i trebaju biti u mogućnosti da ubuduće žive u miru – kao i narodi svih drugih zemalja svijeta.

Moramo na Rusiju izvršiti politički pritisak i podržati pritisak koji javnost vrši u Rusiji da se ovaj rat okonča i da se ruske snage povuku. I trebalo bi da se vratimo na prvobitne sporazume koji se odnose na Ukrajinu – onom sklopljenom u Budimpešti i onom kasnijem iz Minska, osmišljenom da dovede do dugoročnog prekida vatre.

Lako je političarima u bilo kojem parlamentu na Zapadu ustati i reći: „Idi u rat, idi u rat, idi u rat.“ Uvijek je lako glasati da tuđa djeca odu u rat i poginu. Kad dođe do rata, suprotstavljene strane uvijek žele osigurati da samo njihova linija i njihova priča izađe na vidjelo. I tako u magli rata prva žrtva postane – istina.

Solidarnost je univerzalna

Keir Starmer tvrdi [Keir Starmer je zamijenio Corbyna kao lider britanskih laburista; Starmer već neko vrijeme radi na tome da u stranci marginalizuje lijevo krilo, pa i da potpuno odstrani socijaliste, op. ur.] da je Koalicija Zaustavite rat (Stop the War Coalition) ruska marioneta. Nema dokaza da je Koalicija činila išta drugo osim što se zalagala za mir širom svijeta.

Kad je o meni riječ, poduga je evidencija koja svjedoči o tome da se za mir zalažem odavno, još od vremena Sovjetskog Saveza, pa i u vremenu post-sovjetske Rusije. Zato što su ljudska prava i solidarnost univerzalni, bez obzira na pogodnost ili nepogodnost određene epohe. Optužuju me da sam za Rusiju i za Putina – a ja sam zapravo za ljudska prava.

Putin je postao predsjednik uz podršku Tonyja Blaira i još nekih zapadnih lidera, a Zapad mu je poželio dobrodošlicu državnom posjetom Britaniji – i to za vrijeme rata u Čečeniji. Dok su ginuli i Čečeni i Rusi, dok su kršena prava čečenskog naroda, a Čečeni u Moskvi i drugim gradovima bili izloženi rasističkim napadima. Ja sam kao dio svestranačke delegacije bio u Moskvi s parlamentarnom grupom za ljudska prava. Brojni ruski zvaničnici koje smo sreli žalili su se na kršenje ljudskih prava i naravno da sam, zajedno s Tonyjem Bennom, učestvovao u javnim demonstracijama, maršu kroz London organizovanom u znak podrške pravima čečenskog naroda.

[Još tad sam govorio] da je upravo torijevska partija u Britaniji dobila od ruskih oligarha znatnu količinu novca i da moramo razmotriti pitanje ruskog novca u Britaniji.

Kako sam tada rekao u Parlamentu:

Tada su me ismijavali – a sad shvatamo zakon Magnitsky, registar vlasništva i odakle zapravo dolazi novac.

Dakle, na ljevici su mnogi dosljedno podržavali novinarska prava, ljudska prava, pravo na demonstracije i sve drugo što očekujemo u slobodnom društvu. I da podsjetim – izričito sam se protivio i ratu u Iraku koji je počeo 2003. godine. Smatrao sam da se ne trebamo pridružiti Sjedinjenim Državama u tom ratu. Smatrao sam da se ne trebamo nikome pridružiti ni u kojem ratu. Smatrao sam da za narod Iraka trebamo ostvariti mir.

U Ukrajini nema rješenja koje uključuje rat s Rusijom.

Poraz za sve nas

Često se ispostavi da oni koji u vrijeme naizgled potpunog jedinstva misle i govore drugačije – zapravo vide malo dalje. Tako da i nije loše koji put biti nepopularan.

Ja sam često postavljao pitanje da li je iko ikad dobio rat. Vodi se rat, osvajaju teritorije, gube teritorije. Završava rat. Medijski karavan odlazi negdje drugdje. Ali oni koji u tom ratu izgube sinove i kćeri – oni će zauvijek razmišljati o tome kolika bi im sad im djeca bila, šta bi postigla, gdje bi bila, šta bi radila. Njihova bol nikad ne prestaje.

I stoga je pitanje kako ratove što brže zaustaviti i preći na proces mira, razumijevanja i međusobnog uvažavanja. Najgori scenarij sadašnjeg sukoba u Ukrajini je potpuna okupacija, ogroman gubitak života, a potom i izbijanje građanskog rata koji bi mogao trajati jako dugo.

Još bi gori bio oružani sukob između Rusije i NATO-snaga, bilo gdje, jer su obje ove nuklearne sile naoružane do zuba i imaju visoko sofisticirano i vrlo efikasno oružje. Nadam se da nikad nigdje u svijetu neće doći do nuklearnog sukoba, ali očito je da su sad ulozi vrlo visoki i da je situacija zaista vrlo, vrlo opasna.

Dakle, treba nam više glasova za mir, više antiratnih aktivista koji će diljem svijeta razotkrivati opasnosti i ludost rata i suprotstaviti se onome što rade njihove vlade.

Nadahnulo me kad sam na ulicama Moskve i Sankt Peterburga, mnogih gradova diljem Rusije, vidio koliki mladi ljudi govore da se to ne čini u njihovo ime i da oni ne žele taj rat – govore upravo ono što smo govorili i mi uoči invazije na Irak, isto ono što su Amerikanci govorili o Vijetnamskom ratu.

Jeremy Corbyn je govorio za Double Down News.

IZVOR: Jacobin

Objavljeno: 02/03/2022.

Foto: Jeff Gilbert/Shutterstock