Medijski kantar – najteža je muka bjeloputih i plavookih Evropljana

Piše: 

Nadine White
Rat u Ukrajini ogolio je mnogo šta, pa i predrasude zapadnih medija. Jasno je bilo da će policije Poljske i drugih zemalja, baš kao i evropske vlade listom, imati silno razumijevanje za patnju bjeloputih Evropljana, dok migranti i izbjeglice iz neevropskih zemalja ostavljaju kosti po planinama, rijekama i morima na granicama tvrđave Evrope. Ali ovog puta su se iskazali i mediji. Čudom se ne mogu načuditi otkud rat i rijeke izbjeglica u civilizovanom svijetu. Baš kao da upravo taj svijet nije u zadnjih stotinjak godina planeti donio dva opšta rata i potpomogao bezbroj manjih, regionalnih – vlastite koristi radi. (@RiD)


S engleskog prevela: M. Evtov

Od Francuske do Velike Britanije i SAD-a, znatan dio medijskih izvještaja o ratu u Ukrajini bio je zasićen rasnom pristranošću. Nije da to predstavlja iznenađenje, ali je opasno.

Ruski predsjednik Vladimir Putin, nakon više sedmica gomilanja vojnih snaga na granici, u četvrtak naređuje svojim trupama da uđu u Ukrajinu, uzrokujući haos u toj zemlji. Stotine hiljada pokušavaju pobjeći na sigurno – uglavnom preko granica, u zemlje poput Poljske, Mađarske i Rumunije.

Sad je nekim političkim komentatorima i izvještačima s terena očito teško shvatiti, zato što su Ukrajinci bijeli i blizu Zapadu, kako je moglo doći do ovog sukoba. Kao da je normalno da se krvoproliće i invazija nameću samo zemljama gdje žive crni i smeđi ljudi.

No neki se novinari nisu nimalo ustručavali da iznesu koliko su alarmirani ovim otrežnjujućim preokretom događaja, možda nesvjesni koliko time doprinose ideologiji supremacije bijele rase koja živote drugih čini bezvrijednim.

Kratki pregled medijskog beščašća

Stotine Ukrajinaca je dosad ubijeno tokom invazije, rekao je jedan zvaničnik. Prema podacima UN-a, pola miliona ih je prešlo u susjedne zemlje [najnoviji izvještaji govore da taj broj sad iznosi milion i po, op.ur.]. „Oni skroz liče na nas. Odatle toliki šok. Rat više nije nešto što se dešava osiromašenom i udaljenom stanovništvu. Može se dogoditi svakome”, napisao je Daniel Hannan za The Telegraph.

Dakle, potvrđeno je: ne samo da imamo rasizam na granicama Ukrajine, gdje se izbjeglicama iz etničkih manjina uskraćuje prelazak na sigurnu teritoriju, nego tu istu vrstu netrpeljivosti imamo u nekim međunarodnim medijima. Ovo služi jedino tome da se i dodatno legitimizira dehumanizacija nebijelaca, a posebno onih koji se pate zonama sukoba.

Viši strani dopisnik CBS Newsa, Charlie D’Agata, u nedjelju se izvinjavao nakon što je u eteru izjavio da se napad na Ukrajinu ne može porediti s ratovima u Iraku i Avganistanu zato što je ta istočnoevropska zemlja „civilizovanija“.

„Ovo nije mjesto kakva su, uz dužno poštovanje, Irak ili Avganistan, gdje decenijama bjesne sukobi“, rekao je on. „Ovo je grad relativno civilizovan, relativno evropski – i ovdje moram pažljivo birati riječi – grad u kojem ovo ne biste očekivali, niti povjerovali da se to može dogoditi.”

I Al Jazeera English je bila prisiljena da se izvinjava nakon što je voditelj Peter Dobbie u nedjelju izjavio: „Fascinantan je i sam pogled na njih, način na koji su obučeni. To su dobrostojeći ljudi iz srednje klase. Ovo očigledno nisu izbjeglice koje pokušavaju pobjeći s Bliskog istoka [...] ili iz sjeverne Afrike. Izgledaju kao svaka evropska porodica koju biste poželjeli u komšiluku.”

„Ovo je 21. stoljeće, nalazimo se u evropskom gradu i imamo paljbu krstarećih raketa kao da smo u Iraku ili Avganistanu, pa zamislite!“ – rekao je komentator na BFM TV-u, vodećem francuskom informativnom kanalu, tokom emisije uživo. U drugom televizijskom prenosu BFM-a, novinar Philippe Corbe kaže: „Ovdje nije riječ o Sirijcima koji bježe od bombardovanja sirijskog režima kojeg podržava Putin, ovdje je riječ o Evropljanima koji nastoje spasiti svoje živote odlazeći u automobilima koji izgledaju isto kao naši.“

Lucy Watson javila se za ITV News iz Poljske i, jedva suzdržavajući suze, rekla: „Dogodilo im se nezamislivo, a ovo nije neka zemlja u razvoju, nacija trećeg svijeta, ovo je Evropa”.

Dopisnica NBC-a Hallie Cobiella: „Da ne uvijam, ovo nisu izbjeglice iz Sirije, ovo su izbjeglice iz Ukrajine [...] Oni su kršćani, oni su bijelci. Vrlo su slični [nama].”

Zamjenik glavnog tužioca Ukrajine, David Sakvarelidze, rekao je za BBC: „Za mene je ovo veoma emotivno jer gledam kako ginu Evropljani plavih očiju i plave kose“. BBC-jev voditelj Ros Atkins danas je uputio izvinjenje što tužioca nije izazvao zbog ove izjave. Bilo bi lijepo pokazati odgovornost u takvim momentima.

U medijima je i oružani otpor koji ukrajinsko stanovništvo pruža Rusima veličano na način koji nije priušten nacijama koje se sastoje od crnih i smeđih ljudi. I ovog trena se na društvenim mrežama dijele kampanje grupnog finansiranja (crowdfunding) ukrajinskog otpora, dok se donacije preko monetarnih računa – kao PayPal – za koje se smatra da imaju veze s javnom pomoći zemljama Bliskog istoka, podvrgnute sankcijama.

Sky News je u petak emitovao prilog o ljudima koji prave molotovljeve koktele, do u detalj objašnjavajući kako ove – zapravo bombe – učiniti što učinkovitijim. Možete li i zamisliti da su na njihovom mjestu bili Sirijci ili Palestinci? Oni bi odmah bili proglašeni teroristima.

Indikativan je i govor koji prožima ove reportaže. Evropski političari, na primjer bugarski premijer i Jean-Louis Bourlanges, član francuske Narodne skupštine, bijele Ukrajince koji traže utočište širom Evrope opisuju riječima poput „intelektualci“ i „kvalitetni“, označavajući ih kao više vrijedne i garantujući im topliju dobrodošlicu nego ljudima nepoželjne boje kože koji obično bježe iz svojih ratom razorenih zemalja.

Naravno, ništa od ovoga nije posebno šokantno, jer dolazi iz zapadnih medija i političke klase koja je pretežno bjelačka. Evropu čeka dug put do poboljšanja medijske raznolikosti. Isti je slučaj i s američkim medijima, gdje 77% zaposlenih na javnim radijskim i TV stanicama čine bijelci iako bijelci čine 60,6% stanovništva, što znači da je ova grupa prezastupljena u javnim medijima. Dotle u Velikoj Britaniji bijelci čine čak oko 94% novinara.

Distopija koja je stvarnost

Pregledavajući gore spomenute primjere i ne samo njih, osjećala sam se kao da živimo u distopiji koja je, po definiciji, zamišljeno društvo opterećeno golemom patnjom i nepravdom. A onda shvatim da je ta distopije itekako stvarna, i da često možemo računati na to da će dio medija ne samo racionalizirati nego i odobriti rasnu pristranost pod krinkom „stavljanja u kontekst”.

Ovo je nedopustivo. Iako su mediji često sile dobra, recimo BBC-a i Al Jazeera spadaju u rijetke platforme koje su izvještavale o rasizmu na ukrajinskim granicama, neophodno je kolektivno poboljšanje.

Bilo bi vrijeme da oni na čelu medijskih organizacija i novinari koji izvještavaju o Ukrajini dugo i ozbiljno razmisle o tome kako da sami sa sobom preispitaju vlastitu privilegovanost i porade na uravnoteženom izvještavanju.

Poslušajte ovaj savjet jedne kritične, iako ogorčene, prijateljice i kolegice krajnje umorne od iskrivljenog izvještavanja o njenim crnim i smeđim kolegama.

IZVOR: Independent

Objavljeno: 01/03/2022.

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

07/03/2022