S engleskog prevela: M. Evtov

Šetajući u sumrak, prije no što su ljudi navukli zavjese, ostala sam zapanjena brojem osamljenih figura pogrbljenih iza prozora svojih soba i kuhinja. Niko nije gledao crveno-zlatno nebo. Svi su buljili u laptope i nesumnjivo, kao i ja, veći dio tog dana proveli radeći upravo to.

Kulturna promjena s neizmjernim implikacijama već je u toku, a Covid-19 je samo ubrzava. Ne radi se tu samo o radu na daljinu. Riječ je o ogromnim razlikama između moći i uticaja tehnoloških kompanija i onoga što mi i dalje smatramo vladama.

Kako je nedavno istakla Jennifer O’Connell, divovske tehnološke kompanije i njihovi osnivači imali su vrlo dobru pandemiju. Pozivajući se na istraživanje Oxfama, Jennifer O’Connell navodi da je bogatstvo 10 najbogatijih ljudi na svijetu (uključujući Jeffa Bezosa, Elona Muska i Marka Zuckerberga) tokom pandemije kumulativno poraslo za 451 milijardu eura.

Te brojke su naprosto prevelike da bi ih ljudski mozak mogao vizualizirati bez grafičkog ili metaforičkog prikaza. Moć koju donosi takvo bogatstvo djeluje na približno isti način.

Imamo kolektivni osjećaj nelagode, sumnju da nas neprestano manipuliraju, iskorištavaju i rove za našim podatcima koji im stvaraju bogatstvo, ali sve je to prevelik, previše obiman niz međusobno povezanih mreža. Zato samo slegnemo ramenima, odlučimo da mi tu svakako ne možemo bogznašta, pa se vratimo za ekrane – da im zaradimo još koju hiljadu.

Superbogati su naši gospodari. Volimo ih kad su benigni i kad svoja bogatstva troše na filantropske projekte – barem one s kojima se slažemo. Nema sumnje da bogati donatori čine mnogo toga dobrog. U javnost, međutim, svako malo prodre neka činjenica koja nas natjera da pomislimo: Čekaj malo, pa šta je ovo?

Ja sam takav jedan momenat iskusila čitajući u Bloomberg Businessweeku članak o profesorici Sarah Gilbert, koja je na univerzitetu Oxford vodila istraživanje onoga što je kasnije postalo vakcina AstraZeneca. U ovoj priči je, bez komentara, zakopan i ovaj redak: „tokom potrage za finansijama [za istraživanje], Gates je gurnuo [prof. Sarah] Gilbert [i prof. Adriana Hilla] u partnerstvo s jednom velikom farmaceutskom kompanijom.“

Finansiranje novinarstva

Prije toga je Fondacija Bill i Melinda Gates oksfordskom istraživačkom timu dala malu pomoć – ali u ključnom trenutku istraživanja. U početku je univerzitet Oxford obećavao da će svoja prava intelektualnog vlasništva na istraživanja vakcine učiniti dostupnim – svima.

Dotacija u pravi tren, malo pritiska i, odjednom: ekskluzivna prava na vakcinu ima AstraZeneca! Je li to bitno? Bitno je itekako – i to ne samo zato što je AstraZeneca iskusila kašnjenja do kojih nikad ne bi došlo da su se rezultati odmah prenijeli svima. Bitno je zato što ovo najviše škodi siromašnima, posebno u zemljama s niskim prihodima.

Gates je svojevremeno dugo bio ekstremno nepopularan – poznat kao nemilosrdni izvršni direktor Microsofta, firme koja satire svakog rivala i zbog svoje monopolističke prakse plaća milijarde dolara kazni. Šta se u međuvremenu promijenilo? U međuvremenu je osnovana Fondacija Bill i Melinda Gates, a Gates nedugo nakon toga postaje poznat kao dražesni filantrop. Bill Schwab u svom hrabrom članku objavljenom prošlog augusta u Columbia Journalism Review izlaže kako je ispitao 20.000 dobrotvornih dotacija Gatesove fondacije, te pronašao da je tu više od 250 miliona dolara dotirano za – novinarstvo.

Schwab smatra da to djelimično objašnjava zašto su Gatesovi ciljevi prije 20 godina bili predmet neprestanog medijskog ispitivanja i istraživanja, dok danas mediji naginju „toplim prikazima i blistavim uvodnicima koji opisuju dobra djela [fondacije Gates]“.

Sukob interesa?

Nation prošlog marta objavljuje istraživanje u kojem se ne spominje Covid-19, ali se pruža vrijedan uvid u Gatesov način razmišljanja. Gates je zakleti branitelj prava intelektualnog vlasništva i ideologija mu se vrti oko iskorištavanja „svih alata kapitalizma“ u cilju „povezivanja potencijala filantropije s moću privatnog preduzetništva“.

Nation objelodanjuje da je „dvije milijarde dolara dobrotvornih donacija [fondacije Gates] koje se odbijaju od poreza otišlo privatnim firmama – uključujući i neke od najvećih na svijetu, kao što su GlaxoSmithKline, Unilever, IBM i NBC Universal Media“, te dovodi u pitanje etiku „fondacije koja dobrotvornu pomoć daje kompaniji koju dijelom posjeduje – te će od nje nesumnjivo imati finansijske koristi – [budući] da to djeluje kao očigledan primjer sukoba interesa“. A ističe i to da ova fondacija, štiteći patente koji spasonosne lijekove čine izuzetno skupim, direktno ugrožava upravo one ranjive kategorije ljudi kojima navodno pokušava pomoći.

Za Gatesovom rehabilitacijom vlastitog imidža odmah su se poveli i Jeff Bezos i Mark Zuckerberg.

Ironično, moronske teorije zavjere po kojima Gates želi mikročipirati svijet samo odvraćaju pažnju od istine koja nam bode oči, ali je valjda prevelika da bismo je vidjeli. Neizabrani i nikom odgovorni Bill i Melinda Gates imaju moć bez presedana u ljudskoj istoriji.

Bill i Melinda Gates su osiromašenoj svjetskoj zdravstvenoj organizaciji 2018/2019. godine donirali više nego Evropska komisija, više nego SAD i više nego Velika Britanija. Gates je otkrio da je politički uticaj više no moguće kupiti i da je moguće oblikovati tok ljudske istorije, a da te pritom i hvale jer je super lik.

Nije li krajnje vrijeme da moć svojih novih gospodara dovedemo u pitanje?

IZVOR: The Irish Times

Objavljeno: 13/02/2021.