S engleskog prevela: M. Evtov

Iako je voda javno dobro, često se tretira kao roba. Dok neki tvrde da se privatizacijom vode povećava efikasnost i poboljšava kvaliteta vode, dokazi jasno ukazuju na negativne učinke privatizacije vode: gubitak odgovornosti, loš rad i veće cijene komunalnih usluga. Dok koronavirus hara siromašnim i ranjivim zajednicama, po ko zna koji put vidimo kako ti negativni učinci razaraju ljudske živote. Kad vam zaštita od zaraznih bolesti zavisi od redovnog, jeftinog i jednostavnog pristupa čistoj vodi, vodoopskrba nije stvar praktičnosti već pitanje života i smrti. Stoga širom svijeta organizacije civilnog društva (OCD) i samonikli lokalni pokreti [i neki drugi politički subjekti s lijevog kraja političkog spektra – op.ur.] smatraju da upravljanje vodama ne smije biti u rukama privatnika, nego da usluge i politiku vodoopskrbe moramo demokratizovati i staviti pod javnu kontrolu.

To nije nimalo lako, ali su se godine napornog rada Kataloniji itekako isplatile. U toj regiji pokret za remunicipalizaciju vodovoda polako ali postojano raste već deset godina, uglavnom zahvaljujući platformama Aigua és Vida (Voda je život) koje u brojnim lokalnim zajednicama postoje još od 2011. godine. U međuvremenu su se pojavile i nove lokalne platforme kao Aigua és Vida Girona i Taula de l'Aigua de Terrassa. U Terrassi je 2018. godine, nakon uspješne remunicipalizacije, osnovan Opservatorij za vodu – aktivna organizacija građana koja usmjerava strateške odluke o upravljanju vodama Terresse. Opservatorij je sad postao referentna tačka ostalim opštinama koje razvijaju nove oblike upravljanja vodama.

Vraćanje vlasništva nad vodovodom Terrasse

Terrassa je relativno velika opština (više od 200.000 stanovnika) udaljena od Barcelone oko 20 km. Iako njenim vodovodom upravlja javno preduzeće u stopostotnom vlasništvu opštinskih vlasti, opštinska podrška javnom vlasništvu vodovoda postoji tek odnedavno. Do 2016. godine je vodovodom i kanalizacijom Terrasse upravljalo privatno preduzeće Mina Pública de Aguas de Terrassa, S.A. koje je koncesiju dobilo još 1941. godine, a držalo ju više od sedam decenija – sve dok platforma Taula de l'Aigua de Terrassa (koja se zauzima za javno vlasništvo) nije 2013. godine počela kampanju protiv obnavljanja koncesija.

Godine 2015. Taula de l'Aigua de Terrassa u saradnji s drugim lokalnim mrežama pokreće kampanju Socijalni pakt za javne vode koja se fokusira na javno i participativno upravljanje cjelokupnim vodnim ciklusom. Kampanja postiže veliki uspjeh i gradsko vijeće Terrasse odlučuje da ponovo uspostavi kontrolu nad vodoopskrbom i 2016. godine osniva ne samo novo javno preduzeće, nego i potpuno novo tijelo za upravljanje vodama – Opservatorij za vode Terresse (Observatorio del Agua de Terrassa). Šta je svrha Opservatorija? Da osigura istinsku participaciju i neposredno odlučivanje građana u upravljanju vodama. Opservatorij omogućava korisnicima da raspravljaju o problemima vode i daju kolektivne preporuke javnom vodoopskrbnom preduzeću Taigua, Aigua Municipal de Terrassa.

Opservatorij kao forum za saradnju

Opservatorij za vode Terrasse zasniva se na modelu Građanskog parlamenta Terrasse, foruma koji promovira raspravu i sporazume koje građani podnose na razmatranje lokalnim vlastima. Kao autonomna organizacija, Opservatorij je odgovoran za provođenje studija i savjetovanje Gradskog vijeća Terrasse o svim pitanjima komunalnog upravljanja vodama.

Najviše upravno tijelo Opservatorija – Plenum – čine predstavnici svih političkih skupina u opštini, kao i predstavnici tehničkog osoblja, privrede, lokalnih grupa i sindikata.

I izabrani predsjednik i čitav Plenum mogu pozivati ljude izvan Opservatorija da (bez glasačkog prava) doprinesu raspravi o bilo kojem konkretnom pitanju.

Na provođenju plana rada Plenuma rade i šest radnih grupa i tri odbora.

Radne grupe su otvorene svim članovima civilnog društva koji žele dati svoj doprinos.

Tri odbora (za obrazovanje, istraživanje i građanstvo) djeluju kao interesne grupe i – kao centar komunikacije između lokalnih grupa, univerziteta i Opservatorija – pomažu jačanju uloge i uticaja Opservatorija.

Organizaciona struktura Plenuma, koliko god složena, efikasna je za postizanje konsenzusa i omogućava visok nivo legitimiteta.

Kako dalje – model upravljanja?

Budući da Opservatorij predstavlja relativno nov model upravljanja vodama, još uvijek valja ispitati mnogo toga. Opservatorij u Terrassi ima značajnu podršku javnosti, ali se i dalje vode rasprave o ulozi različitih aktera: šta su odgovornosti lokalne uprave, a šta javnog preduzeća za vodoopskrbu? Kako se upravlja informacijama? Gdje se i kako odvija koordinacija?

Odgovori na ova pitanja zahtijevaju vrijeme, trud i znatno strpljenje. Izgradnja zajedničkog upravljanja vodama nije tričarija i ne dešava se tek tako – odjednom i sama od sebe. Međutim, u regiji gdje vodoopskrba 84% stanovništva zavisi od privatne kompanije, Opservatorij za vode Terrasse predstavlja mnogo više od tijela koje građanima osigurava glas u formiranju politike. Opservatorij predstavlja i novu političku kulturu, gdje povratak javnog upravljanja vodama znači aktivno poticanje osnaživanja čitavog društva. Što jasno pokazuju rezultati koje je Opservatorij proizveo u samo nekoliko mjeseci: poput prijedloga za obrazovne aktivnosti u školama. Djelatnost Opservatorija očito zavisi od angažmana stanovništva, ali djelatnost Opservatorija taj angažman istovremeno i jača. Promocija aktivnog građanstva je još jedan razlog zbog kojeg se valja ugledati na Terrassu. U doba krize su nam primjeri građanstva koje preuzima vodeću ulogu u upravljanju zajedničkim dobrima potrebniji više no ikad.

Članak je dio serijala Javno vlasništvo u doba koronavirusa (ourEconomy i TNI/Transnational Institute).

IZVOR: OpenDemocracy

Objavljeno: 30/04/2020.