TURSKA: Bitka za rajsku dolinu

Piše: 

Derya Özdemir
Uništavanje prirode i uslova za život ljudske zajednice, žestok otpor stanovništva, nemilosrdnost režima, potpuno uzaludni pravni lijekovi – priča je iz Turske, a mogla bi biti i iz BiH. Gotovo bi svaka naša rijeka pričala istu priču o najezdi malih hidroelektrana i očajničkom otporu mještana, o zaludnosti pravosuđa i otvoreno protivzakonitim potezima vlasti. Kako se ispostavlja i u ovoj priči, sprega kapitala i vlasti teško se liječi pravosuđem i lokalnim protestima. (@RiD)

 

S engleskog prevela: M. Evtov

Kiša graciozno natapa polja čaja u slikovitoj dolini prekrivenoj bujnom, gustom šumom. Ovo je okruženje za priču staru koliko i vrijeme. Seljani brinu o dolini, a ona zauzvrat brine o njima, nudeći im svježe proizvode, čistu vodu i med pčela koje skupljaju nektar sa stabala kestena i divljih rododendrona.

Ovaj pastoralni raj, dolina İşkencedere, nalazi se u sjeveroistočnom okrugu İkizdere u turskoj provinciji Rize. Delikatna ravnoteža između društva i prirode u ovoj dolini sad je ugrožena.

Zapanjenost

Stanovnici ovih zelenih, visokih i strmih planina uzgajaju goveda, čaj, krompir, kukuruz i boraniju. Poljoprivreda im je osnovni izvor prihoda.

Kompanija Cengiz Holding, poznata po bliskim vezama s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoğanom i vladajućom Partijom pravde i razvoja (tur. AKP), namjerava iz ove doline izvući milione tona bazalta, nepovratno uništavajući ovo stanište i njegov biodiverzitet.

Kamenolom će biti u funkciji izgradnje nove logističke luke na obali Rizea, Erdoğanovog rodnog grada, u kojem ga je dosad podržavala velika većina glasača.

Procjenjuje se da će iz doline biti izvađeno 65 miliona tona kamena, od čega će 16 miliona tona biti iskorišteno za luku, osim ako otpor seljana ne prevlada nad ekocidom koji podržava vlada.

Sve je počelo krajem aprila 2021. godine, s pandemijskim pandemonijem u Turskoj. Ljudi su umirali u bolnicama pretrpanim zbog porasta broja zaraženih COVIDom-19. Da bi se suzbilo širenje virusa, uveden je policijski sat i zabranjen izlaz vikendom.

Košnice i drveće kao oruđe otpora

Seljane je 21. aprila probudila lomljava – bageri su probijali šumu radi izgradnje puta za kamenolom. Seljani su ostali zapanjeni otkrićem da je predsjednik Erdoğan samo par dana ranije potpisao dekret o eksproprijaciji njihove zemlje.

Njih nikad niko ništa nije pitao.

Podnijeli su tužbu tražeći obustavu radova i otkazivanje projekta.

Postavili su i šatore za straže, tvrdeći da nije ratno stanje pa da Erdoğan preko koljena odlučuje o eksproprijaciji doline, te da oni svoju dolinu neće predati nikome, a protiv devastacije svojih staništa boriće se do samog kraja.

Prvog dana je pred tešku mašineriju sjelo više od 50 seljana, uključujući mnoge starije žene. Dovedeno je na desetine žandarma da ih uklone.

Žene iz doline svakodnevno su se satima probijale kroz gustu trnovitu šumu da bi došle do gradilišta. Protesti su se zahuktali. Seljani su strogom zatvaranju tokom vikenda prkosili da bi se suočili sa Cengiz Holdingom i žandarmerijom. Košnicama su blokirali ulaz u dolinu, a obaranje drveća sprečavali penjući se na njega.

Iskorjenjivanje protesta

Međutim, predsjednik Erdoğan je na vlasti već dvije decenije i više ne toleriše proteste, osim onih koje vode njegove pristalice. Tako da nije bilo neobično kad je žandarmerija upotrijebila prekomjernu silu da uguši demonstracije.

Narednih dana, dok su stogodišnja stabla iskorjenjivana i bacana u potoke koje seljani koriste za piće, došlo je do žestokog napada na demonstrante. Društvene mreže su bile preplavljene snimcima starijih žena koje se kotrljaju nizbrdo gurnute žandarmerijskim štitovima.

Žandarmerija je koristila i papreni sprej. Mnogi muškarci su privedeni, što je žene navelo da se penju na drveće i gore satima čuče. Bageri dovedeni za izgradnju puta za kamenolom ponekad su korišteni za bacanje kamenja na stanovnike sela.

„Morali smo hitno tamo“, kaže ekolog Eren Dağıstanlı u nedavnom intervjuu za Ecologist. Kada su protesti počeli, on je u obližnjem okrugu prisustvovao suđenju za ubistvo penzionisanog učitelja Metina Lokumcua, koji je umro nakon što je u protestima protiv izgradnje hidroelektrana u toj regiji bio poprskan paprenim sprejom.

Mnogi su doputovali iz drugih gradova i protesti su postajali sve jači i žešći, što je značajno iz više razloga. Demonstracije su predvodile žene, koje u selima odrađuju lavovski dio svakodnevnog posla, uz malu pomoć svojih muževa.
Njihov hrabri otpor naišao je na odobravanje širom zemlje, naročito nakon što su se ogorčeni glasovi začuli i iz regije Rize, lojalne predsjedniku Erdoğanu.

Djeca doline

Nekoliko dana nakon sukoba u İkizdereu, pristižu i opozicioni političari da pruže podršku. A za njima i Adil Karaismailoğlu, ministar saobraćaja, koji je tvrdio da će planirana luka donijeti radna mjesta i prosperitet regije.

Ne obazirući se na pritužbe seljana, on navodi da će lokacija kamenoloma biti naknadno sanirana. Nije, međutim, uvjerio ni seljane ni njihove pristalice, jer su svi svjedoci ekološke štete koju su razvojni projekti izazvali drugdje.

Seljani su za svoje sastajalište izabrali jedan orah; tamo su se okupljali i raspoređivali straže za zaštitu doline. „Bilo je to prelijepo, prelijepo drvo“, kaže Dağıstanlı. „Otjerali su odatle seljane i iščupali orah. Valjda su mislili da će tako seljane zastrašiti, ali njima je to prelilo čašu.”

Demonstranti su na neko vrijeme uspjeli zaustaviti građevinske mašine: koristeći staze koje poznaju samo mještani – oni sebe nazivaju djecom doline – stigli bi prije bagera i lijegali pred njih.

Kad je postalo jasno da seljani neće odstupiti bez borbe, na ulaz u dolinu postavljena je velika željezna kapija. Žandarmerija je otkrila puteve kojima su seljani išli, pa im blokirala ulaz na gradilište.

Posljednji udarac: pod izlikom kršenja policijskog sata, vlada seljanima nameće visoke kazne.

Ko je neprijatelj razvoja

Predsjednik Erdoğan u junu prošle godine prvi put javno progovora o protestima u İşkencedereu, navodeći da „u İkizdere dolaze svi turski ljevičari i komunisti”. Rekao je: „Ne možete nas zaustaviti. Izgradićemo mi te objekte i ceste.”

Iako su fizički protesti uglavnom zamrli, seljani su još uvijek nepokolebljivi; kažu da se ne protive planiranoj luci, ali insistiraju da se kamen za nju može vaditi i drugdje, bez uništavanja područja cijenjenog zbog biološke raznolikosti.

Umjesto kamenoloma žele tvornicu čaja koju im je vlada davno obećala. Seljane se okrivljuje da su protiv ulaganja i razvoja, ali oni su još na početku jasno rekli šta hoće. „Postojala je ovdje osnovna konstrukcija koja je trebala biti preuređena u tvornicu čaja“, objašnjava Dağıstanlı. „Dok su gradili cestu, srušili su i tu zgradu. I ko je onda ovdje neprijatelj ulaganja? Uništili su dolinu, a seljane čiji opstanak u potpunosti zavisi od te doline nazivaju neprijateljima razvoja. I to je pošteno?“

Mutne vode

Skoro godinu dana nakon demonstracija, uništavanje doline ubrzano se nastavlja uprkos izvještaju stručne komisije koji ukazuje na štetu koji kamenolom nanosi okolišu.

Česti dolasci i odlasci kamiona koji prevoze tovare kamena i zemlje, rutinske eksplozije koje potresaju kuće, gusta prašina koja se taloži na drveću i voćkama, i bageri koji kopaju u dolini sada su zatomili pjev ptica i klokot potoka ispod plantaža.

Prema posljednjim procjenama, već je odneseno 1,7 miliona tona kamenja, a taj proces će se ubrzano nastaviti ukoliko sud ne donese odluku o zaustavljanju uništavanja.

Sedam stručnjaka pripremilo je izvještaj koji pokazuje da će projekt uzrokovati nepovratnu štetu dolini İşkencedere. Izvještaj je uključen u tužbu koju su podnijeli mještani i Udruženje za zaštitu okoliša.

U izvještaju se navodi da Uvodna dokumentacija projekta koju je podnio Cengiz Holding ne sadrži podatke o opasnosti od klizišta i šteti koja se nanosi vodnim resursima.

Problemi s vodom počeli su odmah s početkom gradnje. Poljoprivrednici koji oduvijek piju netaknutu planinsku vodu sad vodu moraju kupovati jer su potoci iskopavanjima zamućeni.
Nadalje, pčelarstvo, koje je mnogima bilo glavni izvor prihoda, vjerojatno više neće biti moguće zbog prašine iz iskopa koja se taloži preko biljaka, tla i kuća.

Prašina usporava i rast biljaka čaja, koje je zato gotovo nemoguće pravilno rezati i prodavati.

A Upravni sud u Rizeu još uvijek ne donosi odluku.

Troškovi

Sud je odlučio da prije donošenja presude zatraži dodatne izvještaje vještaka, a vještacima za to treba vremena, što znači da seljani i njihovi advokati moraju čekati, dok se izgradnja punim gasom odvija gotovo punih godinu dana.

„Nažalost, naučili smo da ne možemo napredovati podnošenjem tužbi“, kaže Yakup Okumuşoğlu, pravni zastupnik seljana, inače specijalista za zaštitu okoliša.
„Kada se sporite s administracijom, kojoj je projekat iz bilo kojeg razloga važan, shvatite da te slučajeve naprosto ne možete dobiti. Imali smo sudske sporove u kojima je zabrana izdavana nakon potpuno završene gradnje.”

Okumuşoğlu smatra da je İkizdere odabran jer je odatle najlakše doći do luke Rize, što kompaniji značajno smanjuje troškove.

Zakon

To bi moglo objasniti zašto Cengiz Holding – dio 'Velike petorke' koja dominira turskom ekonomijom otkako je na vlasti AKP – insistira na kamenolomu u dolini İşkencedere. Da to stavimo u kontekst, Mehmet Cengiz, izvršni direktor Cengiz Holdinga, bio je 2020. godine „težak“ 550 milijuna dolara.

„Ovo je začarani krug i ljudi su toga svjesni. Bilo da pobijedimo ili izgubimo, oni protiv kojih se sporimo mogu raditi šta hoće. Dakle, u ovom trenutku nam je glavni cilj da skrenemo pažnju javnosti na nezakonitosti koje se dešavaju na ovim planinama i razotkrijemo ova nedjela.“

„Pokušavamo dokumentovati da se pljačka nastavlja uprkos svim uloženim naporima.“

Na pitanje o budućnosti slučaja İkizdere, Okumuşoğlu me uvjerava da će sigurno biti riješen u njihovu korist. „Spor ćemo dobiti jer kompanija nije izvršila obaveze koje je preuzela u vlastitim dokumentima. Ali da li u praksi možemo zaustaviti uništavanje? E, tu su nam ruke vezane.“

Šumski požari

Sva ta previranja i nepravde dešavaju se u regiji podložnoj razornim klizištima i poplavama. Gorje regije Crno More obiluje rijekama i potocima, a regija Istočno Crno More prima većinu padavina u Turskoj.

Nekad su seljani znali kad će ih pogoditi jake kiše, ali se zadnjih godina količina padavina navodno udvostručila – zbog klimatskih promjena uzrokovanih ljudskim djelovanjem.

Zapravo, u ovoj regiji su poplave, sad već uobičajene zbog loše izgrađenih i nepravilno lociranih zgrada, uključujući one u riječnim dolinama i na uskim poplavnim ravnicama, postale smrtonosne.

Rudarskim projektima i izgradnjom brana i autocesta tokom posljednje dvije decenije, geografija ove regije znatno je izmijenjena, što je zadnjih godina izazvalo niz smrtonosnih katastrofa.

Samo prošle godine, dok su u augustu u južnim obalnim regijama Turske bjesnili šumski požari, sjever Crnog Mora doživio je najgore poplave u posljednjih nekoliko godina. Najmanje 82 osobe su poginule, 228 ih je ozlijeđeno, a 16 vodi kao nestalo.

Uprkos godinama naučnih otkrića, brojnim sudskim odlukama o zaustavljanju projekata i protivljenju javnosti, vlada predsjednika Erdoğana nastavlja s brojnim velikim projektima, a radi stvaranja rasta i zapošljavanja u zemlji.

Kad god zbog ovih projekata dođe do nesreće i gubitka života, vlada se obavezuje da će ljudima nadoknaditi novac i sklona je da okrivi 'sudbinu'.

Uprkos činjenici da se nakon svake katastrofe obećava detaljna istraga, malo šta se čini na uspostavljanju prirodne ravnoteže i sprečavanju budućih katastrofa.

„Grade kuće na koritima potoka, iskopavaju zemlju i prave kamenolome, blokiraju tokove rijeka. Da su pregledali obale potoka kako su obećali, ne bi onoliki ljudi stradali u poplavama 2021. godine“, nastavlja Dağıstanlı.

„Ovi ljudi su ubijeni pogrešnim razvojnim politikama. Niko ne može reći da je to bila sudbina ili da se to dogodilo samo zato što je pala jaka kiša.“

Dinamit

Dağıstanlı kaže da su se od početka gradnje u İkizdereu dogodila dva klizišta. U potok se otkotrljala i građevinska mašina u kojoj je ostao zaglavljen radnik koji njom upravlja. Srećom nije povrijeđen, ali ovo dodatno naglašava da projekti koji uništavaju prirodu obezvređuju i rad radnika.

Kad kompanije odluče da završe projekte prije okončanja ekoloških tužbi, zdravstvene i sigurnosne mjere za radnike padaju u vodu, a eksploatacija se podiže na novi, opasniji nivo.

„Krivi su svi oni koji profitiraju od uništavanja prirode: od onih koji daju dozvole za projekte do onih koji ih potpisuju“, kaže Dağıstanlı. „Šta se dešava ako dođe do smrtonosnog klizišta ili poplave u İkizdereu? Ko će za to odgovarati? Niko. Vjerovatno će i to nazvati sudbinom.”

Uskoro će godišnjica početka demonstracija u dolini Iškencedere.

Kad dođe proljeće i stvarni obim razaranja postane očigledan, priroda će se oglasiti upozorenjem, ali to mogu čuti samo oni koji slušaju – to jest ako budu mogli čuti od eksplozija dinamita.

IZVOR: Ecologist

Objavljeno: 16/04/2022.

FOTO: DW

 

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

22/04/2022