Na početku se čini da će komšiluk od toga imati samo koristi – lokalni će granap, kao i sav biznis, imati više mušterija. Možda će se i koji stan moći izdati… Ali novopridošla klijentela ima drugačije prohtjeve – njima umjesto granapa treba samoposluga nekog većeg lanca, a umjesto kafića – ekskluzivni klub… i tako dalje. Onda stanovima cijene porastu, pa ljudi vide računa da ih prodaju i presele se u dio grada gdje su stanovi jeftiniji – jer im ta transakcija omogući zaradu o kojoj inače ljudi koji žive od plate ili penzije mogu samo sanjati. Drugo ukazanje džentrifikacije dolazi od novogradnje na mjestu ruševnih objekata – stanove u novim zgradama nikad ne dobijaju stanovnici onih srušenih: njima se ponudi otkupna cijena stana koja ni slučajno ne dozvoljava kupovinu stana u novoj zgradi, ili ih se izmjesti u opštinske stanove – daleko od dotadašnjeg doma.
Kako su naučili stanovnici Kreuzberga, ukoliko se takvim procesima ne odupre na vrijeme, naselje ili grad preuzimaju bogati, a oni siromašni prilagođavaju se – iseljavanjem i pristajanjem na lošiji kvalitet života. A u Sarajevu života pristojnog kvaliteta jedva da ima i u samom centru.
Piše: Tina Kaiser
Odabrao i s njemačkog preveo: M. Purić
Alijansa internetskih aktivista i protivnika džentrifikacije želi protjerati Google iz berlinske četvrti Kreuzberg. Svugdje je drugo Google dočekan raširenih ruku, ali ovdje ljudi protestiraju – jer znaju šta ih čeka. Stefan Klein tu borbu shvata lično, kao zakašnjelu osvetu za ono što mu se prije deset godina desilo u Frankfurtu. Tada je Klein „izletio“ iz svog stana u frankfurtskoj četvrti Nordend zato što je zgrada prvo bila prodana, pa zatim luksuzno renovirana. Klein, pedesetšestogodišnji pravnik širokih ramena i rumenih obraza, odjeven u debelu kožnu jaknu, još uvijek je bijesan zbog toga. I zato u decembarskoj noći, malo pred Božić, stoji na ulici među stotinjak bijesnih ljudi, i viče: „U Kreuzbergu im to nećemo dopustiti.“
Klein je jedan od najglasnijih protivnika džentrifikacije Kreuzberga. A to u ovako revolucionarnoj četvrti ipak nešto znači. Klein je postao poznat po svojoj inicijativi GloReiche koja je kreuzberšku pekaru Filou spasila od deložacije. Vlasnik prostora je od deložacije odustao pod pritiskom peticija, okupljanja i razbijenih izloga.
Ponesen tim uspjehom, Klein je ovog puta odabrao znatno moćnijeg protivnika: milijarde težak koncern Google. Američki pretraživački div želi u narednih nekoliko godina otvoriti kampus u zgradi ispred koje sada stoje demonstranti s transparentima. Koncern tvrdi da je projekat bezopasan, gotovo altruistički. Google je zakupio 3000 kvadratnih metara prostora bivše predionice u ulici Paul-Lincke-Ufer da bi tamo pružao podršku start-up firmama – u vidu obuke, tehničkog i poduzetničkog savjetovanja.
Stanarine u susjedstvu i dalje rastu
No ipak mu se protive mnogi, ne samo vođa demonstracija Klein. Stanovnici koji protestiraju misle da će Google i njegov čopor mladih tehno-poduzetnika prouzročiti rast stanarina u susjedstvu. Demonstranti skandiraju: „Go, go, Google, go!“ U njihovim redovima tipična kreuzberška mješavina: sijeda stara ljevica, mladi pankeri, brkati Turci, majke s djecom, domaćice, vlasnici lokalnih radnji i nekolicina internetskih aktivista pod kapuljačama.
Jedan dječak predškolskog uzrasta drži rukom ispisan transparent „Fuck off Google“ – to se u Kreuzbergu smatra ranim odgojem. Majka tog dječaka priča kako je u više navrata uspješno tužila svog stanodavca koji joj je bezuspješno pokušavao ogaditi stan.
Kreuzberg je oduvijek četvrt u kojoj ljudi ne daju na sebe. Međutim, ranije su bijes usmjeravali na policiju i bogataše, a danas se stari kreuzberški biotop sačinjen od Turaka, skvotera, eko-aktivista, alkosa i umjetnika osjeća ugroženim od jedne nove vrste – hipstera i yuppieja koji misle da je cool stanovati među kreativnim boemima, pa su tako u proteklih deset godina od Kreuzberga načinili jedno od najskupljih tržišta nekretnina u cijelom gradu.
Hitno dignuti još jaču galamu
Rijetko kada prođe sedmica a da neki stanar ne dobije otkaz iz stana, ili obrtnik iz radnje. Nedavno je jedno investitorsko društvo kupilo cijeli red zgrada u ulici Oranienstraße. Zbog toga se više od 80 obrtnika udružilo da spriječi deložacije noćnih i prodavnica dječjih potrepština, te uplatnih mjesta za loto.
I Achim Koppitsch smatra da hitno treba dignuti još jaču galamu. Stari stanovnik Kreuzberga, pedesetdevetogodišnjak s drečavoplavom vunenom kapom, u crvenom gornjem dijelu trenirke, naslanja se na pult u svojoj prodavnici ploča Heisse Scheiben – direktno prekoputa budućeg kampusa Googlea. Koppitsch se osamdesetih godina kao dezerter iz Švabije doselio u Kreuzberg, pa tu i ostao. No sad je njegovoj radnji odzvonilo – vlasnik prostora je udvostručio najamninu, što Koppitsch ne može priuštiti.
On naravno ne zna da li bi najamnine rasle i da nije Googlea, ali osnivanje kampusa za startup-poduzeća usred stambenog naselja sigurno neće pomoći lokalnim obrtnicima. Google navodi da će u njihovu zgradu svakog dana dolaziti od 50 do 200 ljudi, radi pohađanja radionica, međusobnog povezivanja i besplatnog bežičnog interneta u kafeu Googlea. U kampusu ne bi trebalo biti fiksnih ureda – podržane start-up firme morat će same pronaći poslovne prostore u okolini, sviđalo im se to ili ne.
Tečno gnojivo kroz ulazna vrata
Mirni protesti ispred zgrade zasigurno neće spriječiti Google da se useli u predionicu, kaže Koppitsch. „Stoga treba napasti njih lično.“ Kao onda kad je 1980-ih jedan luksuzni restoran bio prisiljen zatvoriti jer su mu pripadnici radikalno-lijevog + kroz ulazna vrata kantama usipali litre i litre žitkog đubriva. Koppitsch se smije: „E, to su bila vremena.“
A da su se vremena promijenila vidi se i po tome što demonstranti stojeći ispred vrata Googlea prate PowerPoint-prezentaciju o tome kako su najamnine u San Franciscu povećane nakon što su Google i ostale tehnološke firme počele u taj grad besplatnim autobusima dovoziti radnike iz Silikonske doline.
U Kreuzbergu se kultura protesta profesionalizirala. Protiv moćnog tehno-koncerna nije ustala samo šaka raznih kvartovskih inicijativa poput protivnika džentrifikacije, nego im se pridružila i grupa mrzitelja Googlea: internetski aktivisti i hakeri, kojima su od borbe na ulicama inače draže neke druge metode.
Pod drukčijim okolnostima bio bi dio problema, a ne suborac
Jedan od njih sebe naziva Sergey Schmidt; u srednjim je tridesetim, ima punu bradu i naočale poput crne vrpce preko očiju – na fotografijama se ne može prepoznati. Za borbu protiv „informacijske hobotnice Google“ dao je sebi posebno ime, sastavljeno od imena osnivača Googlea Sergeya Brina i dugogodišnjeg šefa koncerna Erica Schmidta. Aktivistima ovo ime predstavlja „ironični simbol činjenice da Google svakako zna previše o ljudima i njihovim privatnim životima“. Iz vizure protivnika džentrifikacije, Sergey bi pod drukčijim okolnostima bio dio problema: još jedan hipster koji se u Kreuzberg doselio zbog kreativne energije, pa sa svima govori engleski kao da je to najnormalnija stvar.
Schmidt nije nepoznat u svijetu internetskog aktivizma. U Briselu se godinama zalagao za građanska prava i zaštitu podataka na Internetu. Otkad se prije dvije godine preselio u Berlin, nalazi se na nekoj vrsti studijskog dopusta, koji je sad neplanirano prekinuo.
Na kreuzberški pokret naletio je tek prije nekoliko sedmica, vidjevši plakat kojim se protivnici Googlea pozivaju na okupljanje u jednoj anarhističkoj biblioteci, svake druge subote. Otkad je i Schmidt počeo dolaziti, na tim sastancima se govori isključivo engleski. Pored aktivista koji se protive džentrifikaciji i onih koji brane prava podstanara, na sastanke dolaze i Autonomaši, a odnedavno i hakeri. Dobrodošao je svako ko se bori za zajedničku stvar: riješiti se Googlea. I dok jedni raspravljaju jesu li protestni marševi dovoljni ili se ipak treba uhvatiti projektila s farbom, Schmidt je zadužen za digitalni križarski pohod.
Broj protivnika u stalnom porastu
Schmidt je krajem novembra postavio na Internet protestnu web-stranicu čije ime dovoljno govori: fuckoffgoogle.de. Tu se jasno vidi da Schmidtu nije stalo samo do rastućih najamnina. Internetski aktivisti imaju s Googleom jedan elementarniji problem. Oni Google smatraju asocijalnim izbjegavačem poreza i opasnim poduzećem koje nesputano usisava privatne podatke, te stoga predstavlja prijetnju demokraciji i građanskim pravima. Takvi nam susjedi, dovikuje Schmidt demonstrantima, ne trebaju. „Da se kod vas doseli neko ko vam prekopava poštu i viri vam kroz ključaonicu, zar ga ne biste htjeli otjerati?“
Većina sudionika u demonstracijama priznaje da su dosad Google koristili ne razmišljajući. Ali Schmidtova web-stranica dovela je ne samo do viralnog širenja protesta po društvenim mrežama i stalnog porasta broja protivnika Googleovog kampusa, već i do toga da ljudi počnu propitivati usluge koje im pruža Google.
Google nije navikao na takav otpor. Startup-centar u Kreuzbergu trebao bi biti sedmo takvo mjesto u svijetu – u svim drugim gradovima koncern je dočekan raširenih ruku. Čini se da Amerikanci pri izboru lokacije nisu uzeli u obzir sve faktore: Kreuzberg jest kreativan, ali i uvijek spreman kakvom koncernu prirediti PR-katastrofu.
Ne bi bilo prvi put da jedno poduzeće poklekne pred revolucionarnim duhom Kreuzberga. Automobilski koncern BMW htio je ovdje 2012. godine održati dvomjesečni seminar, ali ga je otkazao nakon ogromnog lokalnog otpora. Seminar se na kraju neometano održao – nekoliko kilometara dalje, u gradskoj četvrti Prenzlauer Berg, koja više nije alternativna.
Preneseno sa: https://www.welt.de/wirtschaft/article171884997/Google-Kreuzberger-Buerger-wollen-Start-up-Campus-verhindern.html
Datum objavljivanja: 24/12/2017
Lektura i redaktura: M. Evtov