Posljedice se već naziru: Italija je u zadnja četiri mjeseca odbila rekordnih 24.800 molbi za azil, a humanitarna zaštita je odbijena u 7.000 slučajeva (izvor: Guardian). Veliki broj izbjeglica u Italiji našao se tako u vrlo teškoj situaciji, izložen raznim opasnostima koje proizlaze iz ilegalnog statusa, ali talas migracija nije zaustavljen.
Evropljani, uključujući i nas ovdje u BiH, moraju shvatiti da migracije neće stati zbog zidova i političkih odluka kojima se ljudi obespravljuju i osuđuju na kriminal. Ljudi iz drugih krajeva svijeta bježe put Evrope od okolnosti koje im ne ostavljaju izbora i opasne su po život, bježe od krajnje neimaštine, ratova, „normalnosti” svakodnevnog straha i ekstremnog nasilja, razarajućih klimatskih uslova. Za dobar dio tih prilika krive su i evropske politike u prošlosti, ali i u sadašnjosti. Migracije nisu i neće biti trenutna, prolazna pojava – upravo zato što dolaze kao posljedica dugotrajnih procesa. Umjesto dizanja zidova, koji nikad i nigdje nisu zadržali očajnike, mora se početi pričati o tome kako svijet učiniti sigurnijim za sve. Uspješan model za to imale su upravo neke talijanske lokalne zajednice (vidi: Lucano) ali su se desničari s viših nivoa vlasti potrudili, pa i pravosudnom prisilom, da ga razgrade i da društvo vrate na pozicije odbrane od 'uljeza'.
Po tekstu Annalise Camilli
Priredila: M. Evtov
Najviše rasprava potiče dio Dekreta o imigraciji, koja je i najznačajnija. Popis odredbi je vrlo dug, ali svi propisi idu u manje-više istom smjeru: otežavaju tražiteljima azila ostanak u Italiji, a olakšavaju proces oduzimanja statusa međunarodne zaštite.
Glavna tačka Dekreta je ukidanje humanitarnih boravišnih dozvola, jednog od tri oblika zaštite koji se dodjeljuju tražiteljima azila (uz stvarni politički azil i supsidijarnu zaštitu). Humanitarna zaštita, kako se često naziva, trajala je dvije godine i omogućavala pristup radu, socijalnoj pomoći i socijalnom stanovanju. Umjesto toga se uvodi uredba o nizu posebnih dozvola (za socijalnu zaštitu iz zdravstvenih razloga, zbog prirodnih katastrofa u zemlji porijekla) koje traju do godinu dana.
Popis zločina zbog kojih se uskraćuje međunarodna zaštita (ubistvo, kaznena djela u vezi s drogom) sad obuhvata i prijetnje ili nasilje prema javnom službeniku, nanošenje ozbiljnih tjelesnih povreda, sakaćenje ženskih genitalija, teške krađe... a status međunarodne zaštite povlači se čak i ako se izbjeglica privremeno vrati u zemlju porijekla.
Veoma se kritikuje i dio Dekreta koji slabi široko rasprostranjeni sistem prijema kojim upravljaju opštine (SPRAR), a koji azilantima pruža jezičke kurseve i druge oblike integracije. Sad je taj sistem ograničen na one kojima je zahtjev za međunarodnu zaštitu već odobren, a oni čiji se zahtjevi još uvijek razmatraju moraju čekati rješenja u redovnim prijemnim centrima, bez ikakvih aktivnosti i kurseva.
Konačno, uvodi se mogućnost oduzimanja talijanskog državljanstva osobama koje se smatraju opasnim za državu, iako Ustavni sud smatra da je državljanstvo nepovredivo i da je ova odredba neustavna.
Dekret ozbiljno kritikuju pravnici, eksperti za imigraciju i nevladine organizacije. Kritike se fokusiraju na tri aspekta. Prvi je optužba za neustavnost samog Dekreta (koji ne zadovoljava zahtjeve homogenosti i hitnosti kojima podliježu svi zakonski dekreti) i nekih njegovih dijelova (prije svega mogućnost oduzimanja državljanstva).
Kritikuje se i značajno smanjenje sistema zaštite tražilaca azila (SPRAR) u korist struktura za procjenu tražilaca azila koje nude samo osnovne usluge, a koje je gradonačelnik Riacea Mimmo Lucano nazvao „nova geta”. Gradonačelnik Barija Antonio Decaro, predsjednik udruženja talijanskih opština (ANCI), smatra da je to predstavlja „korak unazad”, a Claudia Lodesani, predsjednica talijanskih Ljekara bez granica, da ovaj dio Dekreta „integraciju čini gotovo nemogućom”.
Treća bitna kritika: Dekret uvećava rizik povećanja broja stranaca koji se u Italiji nalaze ilegalno, te stoga ni ne mogu imati redovan posao niti primati socijalne beneficije – čime se zapravo podstiču na ilegalne djelatnosti.
Prema procjenama istraživačkog centra ISPI, Dekret će do 2020. godine proizvesti 60 hiljada dodatnih neregularnih stanovnika, kojih – kako se procjenjuje – u Italiji već ima oko 600 hiljada, što je povećanje od 10%.
Nove norme sigurnosti
Dekret uvodi i niz sigurnosnih propisa kojima se povećavaju ovlasti gradonačelnika i policijskih prefekata u pitanjima urbanog dekora i zaštite javnog reda (omogućava im, na primjer, da kazne i iz određenih dijelova grada uklone ljude koji ugrožavaju zdravlje građana ili urbani dekor). Dekretom se uvećavaju broj i vrsta područja (uključujući i pijace) gdje se ljudima može zabraniti pristup, a lista onih koji podliježu tim 'gradskim propisima' obuhvata i „osumnjičene za međunarodni terorizam”.
Dekret proglašava zločinom i „blokadu ceste”, što je dosad bio administrativni prekršaj, a povećava i kazne za nezakonit ulazak na privatna zemljišta i u zgrade. Usto reorganizuje Agenciju za upravljanje imovinom oduzetom od organizovanog kriminala. Antimafijska udruženja žestoko kritikuju odluku po kojoj je kupovina te imovine sad dozvoljena i pojedincima, što mafijašima olakšava otkup imovine koja im je oduzeta.
Izvor: Internazionale
Objavljeno: 27.11.2018.