S engleskog preveo: M. Manojlović

Godine 1908. vlada Sjedinjenih Država oduzela je od konfederacije plemena Sališ i Kutenaj (Salish and Kootenai) preko 7000 hektara zemljišta kako bi u srcu njihovog rezervata, u planinama okruženoj dolini Mišn (Mission Valley) na zapadu Montane, osnovala Nacionalno stanište za bizone. Premda se radilo o plemenitom cilju očuvanja bizona kojima je Sjeverna Amerika nekad obilovala, za plemena ova savezna ustanova već čitav vijek predstavlja simbol nepravde koju im je država nametnula, i dugo su se borili da im se ova zemlja vrati.

Prošlog decembra, strpljenje se konačno isplatilo: predsjednik Donald Tramp potpisao je akt kojim je započet proces povratka staništa plemenima Sališ i Kutenaj. [...]

Njihov starosjedilački pristup upravljanju zasniva se na bliskom, skoro prisnom odnosu sa životinjom koja im je nekad pružala hranu, odjeću i sklonište – gotovo sve što je njihovom narodu trebalo za opstanak. "Mi bizone ne izlažemo stresu, i pristupamo im s više poštovanja", kaže Tom Mekdonald (Tom McDonald), član plemena i upravnik plemenskog odsjeka za ribolov i divljač. Plemena, kako naglašava, uvažavaju značaj koji za bizone imaju porodične grupe, i zato ih ne razdvajaju. "To je sasvim drugačiji pristup u odnosu na ono što zovemo rodeo-mentalitetom, koji se zasnivao na jurišanju i izazivanju stampeda. To je bilo nasilno i stresno za životinje." [...]

Starosjedilački pristup

Danas su sve glasniji pozivi da se kulturno i ekološki značajna područja vrate svojim nekadašnjim vlasnicima – starosjedilačkim narodima i zajednicama koje su ih nekada nastanjivale, kao i da se njihova perspektiva i njihovo učešće uvažavaju pri upravljanju biljnim i životinjskim svijetom. Pokreti za zaštitu prirode prepoznaju da se starosjedilački načini upravljanja resursima, poznati i kao Tradicionalno ekološko znanje (TEK), a što su različite kulture razvijale kroz vijekove života u prirodi, poklapaju sa ciljevima globalne kampanje za zaštitu biodiverziteta i upravljanje prirodom u svrhu borbe protiv klimatskih promjena. [...]

"Ako gledamo sa stanovišta pravedne raspodjele zemljišta, neophodno je da podržimo jačanje i obnovu te povezanosti", kaže Erin Majers Madejra (Erin Myers Madeira), direktorica programa za starosjedilačke narode i lokalne zajednice pri organizaciji Nature Conservancy. "A ako gledamo praktično, starosjedilački narodi su izvorni upravitelji cijelog kopnenog i vodenog prostora Sjeverne Amerike, i posjeduju široko praktično znanje koje su skupljali milenijima." [...]

U Australiji, organizacija Nature Conservancy je 2019. godine prevela zemljište Nimi-Kajra (Nimmie-Caira) od preko 80.000 hektara u vlasništvo i pod upravu naroda Nari Nari. Oni su ga preimenovali u Gajini (Gayini), što na njihovom jeziku znači "voda".

"Ovo je značajan događaj za naš narod, koji već milenijima koristi tradicionalno znanje pri upravljanju zemljom", rekao je Ijan Vudz (Ian Woods), plemenski poglavica. [...]

Strancima je teško da pojme kako mnoge starosjedilačke kulture drugačije doživljavaju zemlju i divljinu i kako se odnose prema njima, ali je jasno da su njihovi životi duboko isprepleteni sa prirodom na način koji se značajno razlikuje od nestarosjedilačkog.

Dva istraživača američke Službe za upravljanje šumama, Dejvid Flores i Gregori Rasl (David Flores, Gregory Russell) u svojem nedavnom izvještaju ponudili su objašnjenje razlike između evropskog i starosjedilačkog koncepta prirode. Starosjedilačko holističko znanje "smatra da životinje i okruženje posjeduju osobine koje zapadnjački um obično pripisuje samo ljudima, kao što su na primjer mišljenje, delanje i dvosmjerna komunikacija". [...]

Radikalna forma pomirenja?

Predsjednik Bajden je obećao saradnju sa starosjedilačkim narodima u nastojanju da stavi više zemljišta u javnom vlasništvu pod zaštitu. To uključuje tradicionalno korištenje vatre za kontrolu vegetacije i populacije bizona. [...] Ovaj tradicionalni ekološki pristup je možda tema o kojoj se najviše govori ovih dana, zbog katastrofalnih požara koji su poharali američki Zapad. Međutim, pored korištenja "vatre kao lijeka" u upravljanju staništima i šumama s ciljem povećanja ekološke otpornosti ili uzgajanja određenih korisnih vrsta za ishranu i proizvodnju predmeta, tradicionalno plansko spaljivanje igra veliku ulogu u ograničavanju intenziteta divljih požara. Nedavna studija donosi zaključak da je starosjedilački režim spaljivanja u šumama oko puebla Hemes (Jemez) u Novom Meksiku – koji se sastoji od stalnog loženja malih vatri i skupljanja drveta u naseljenim područjima – "potpuno spriječio razvoj ekstremnih požara".

Trend povećavanja opsega starosjedilačke uprave ne tiče se samo dodjele novog zemljišta. [...] Imenovanjem Deb Haland (Deb Haaland), iz reda starosjedilačkih naroda, na čelo Ministarstva unutrašnjih poslova (Department of the Interior, zaduženo za upravljanje prirodnim resursima, op. prev.), očekuje se intenzivniji angažman u pravcu prenosa upravljanja javnim zemljištem u ruke lokalnih plemena. [...]

Druge zemlje su pokrenule slične projekte. U Kanadi, na primjer, savezna vlada sarađuje sa asocijacijom Qikiqtani Inuit u upravljanju zaštićenim područjima Tallurutiup Imanga i Tuvaijuittuq u teritoriji Nunavut, koja obuhvata velik dio kanadskog Sjevera. Urođenička riječ "Tuvaijuittuq" znači "posljednji led" i označava mjesto gdje je preostali arktički ledeni pokrivač najdeblji i gdje će se vjerovatno najduže održati tokom klimatskih promjena. To područje bi moglo postati posljednje utočište polarnih medvjeda, foka, narvala, morževa i bijelih kitova, kao i pojedinih algi koje su temelj arktičkog prehrambenog lanca. Takođe bi moglo postati i posljednje utočište tradicionalnih lovačkih kultura u globalnom otopljenju. [...]

Velik dio kampanje za povrat zemlje, ili barem ostvarivanje zajedničke uprave nad njom, dio je globalnog pokreta za rasnu pravdu. U američkoj zajednici Prvih nacija poznata je pod nazivom #Landback – a neki pripadnici tog pokreta zastupaju povrat kao radikalniji oblik pomirenja.

[...] U nedavnom članku za časopis Atlantic, Dejvid Trojer (David Treuer), američki starosjedilac, pozivajući se na dugačak spisak nasilnih eksproprijacija i prekršenih sporazuma koji su omogućili stvaranje američkog sistema nacionalnih parkova, a na ime odštete za ukradenu zemlju, založio se za prenos vlasništva i uprave nad svih 35 miliona hektara nacionalnih parkova na konzorcijum starosjedilačkih plemena, s obavezom očuvanja prirodnih dobara. "To bi nam vratilo dostojanstvo koje nam s pravom pripada. Odgovornost za očuvanje najdragocjenijeg dijela američkog krajolika bila bi najsmislenije obeštećenje."

Nova/stara paradigma

Postoji ipak i doza zabrinutosti u pogledu mogućih negativnih efekata plemenske uprave. Da li će plemena, pozivajući se na tradiciju, dozvoliti lov na područjima gdje je on bio zabranjen? Da li će promjene u plemenskoj administraciji uticati i na promjenu odnosa prema ekološki važnim područjima, u smjeru ukidanja zaštite? Jedna studija na uzorku od tri nacije pokazala je da su područja pod starosjedilačkom upravom bogatija kičmenjacima nego područja pod državnom zaštitom. [...] No, postoje i mnogi primjeri da plemena eksploatišu prirodne resurse, te izvjesni kritičari kažu da bi starosjedilačka uprava mogla da stvori nove probleme.

"Za nadati se je da će plemena kojima je dodijeljena uprava nad nekim područjem pokazati bolji odnos prema javnom zemljištu nego što to čine u rezervatima", piše Džordž Virtner (George Wuerthner), direktor oregonskog ogranka projekta Western Watersheds, i dugogodišnji kritičar upravljanja javnim zemljištem. "To možemo obezbijediti tako što ćemo to područje proglasiti divljinom. Područje 'kulturnog nasljeđa' je kategorija zaštite netestirana u praksi i ne može garantovati punu zaštitu krajolika." [...]

I zastupnici prenosa prava i dužnosti uprave priznaju da bi u izvjesnim slučajevima starosjedilačko upravljanje ekološki značajnim područjima moglo imati negativne posljedice po očuvanje biodiverziteta. No, "gledamo li holistički, doprinos starosjedilačkog pristupa bio je u cjelini daleko pozitivniji nego doprinos zapadnjačkih modela", kaže Brajan O'Donel (Brian O'Donnell), direktor Kampanje za prirodu fondacije Wyss. "Znači li to da će na baš svakom mjestu biodiverzitet biti zaštićen? Ne. Ali ako usvojimo starosjedilački pogled na zemlju i učinimo ga paradigmom našeg budućeg pristupa očuvanju prirode, smatram da ćemo biti mnogo uspješniji nego do sada."

IZVOR: e360 Yale

Objavljeno: 3/6/2021.