Piše: Nina Totenberg

U sudskom slučaju koji se tiče prava desetina miliona zaposlenih u privatnom sektoru, Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Država, glasajući s pet glasova za i četiri protiv, nanosi težak udarac radnicima, prvi put donoseći presudu po kojoj se radnicima odriče pravo na kolektivne tužbe zbog kršenja saveznog zakona o radu.

Obrazlažući odluku većine, sudac Neil Gorsuch kaže da je Federalni zakon o arbitraži (Federal Arbitration Act - FAA) iz 1925. godine stariji od Saveznog zakona o radnim odnosima (National Labor Relations Act – NLRA), te da zaposleni koji potpišu ugovore o radu s klauzulom o vansudskom poravnanju, sudsko poravnanje moraju tražiti na individualnoj osnovi – i da nemaju pravnog osnova za udruživanje u slučaju tužbi zbog kršenja odredbi ugovora o plati i radnom vremenu.

„Politika je možda diskutabilna, ali je zato zakon vrlo jasan: Kongres nalaže obavezu doslovnog provođenja arbitražnih sporazuma poput ovih pred nama”, piše Gorsuch. „Kongres, naravno, uvijek može izmijeniti ovu presudu, no u NLRA ne vidimo ni najmanju naznaku slične namjere – a kamoli jasnu namjeru ukidanja Zakona o arbitraži. Naša je dužnost da djelujemo u skladu sa zakonskim aktima Kongresa. ”

Ginsburgova se ne slaže
 

Sutkinja Ruth Bader Ginsburg, pišući u ime četvorke koja se nije složila s presudom, nazvala je odluku većine „nečuveno pogrešnom”. Navodeći je da je Federalni zakon o arbitraži iz 1925. godine donijet davno prije Saveznog zakona o radnim odnosima, Ginsburgova kaže da se Federalni zakon o arbitraži ne bi smio koristiti za opravdavanje odredbi na kojima sad insistiraju poslodavci, odredbi koje je definisala kao „nasilni pritisak” i „princip uzmi ili ostavi”.

Istaknula je da su potraživanja radnika obično vrlo niska, kao i da se mnogi radnici boje odmazde. Što predstavlja glavne razloge, kaže ona, što relativno mali broj radnika pribjegava arbitražnoj opciji. S druge strane, ovi problemi se za mnoge zaposlene uglavnom rješavaju upravo kroz kolektivne sudske sporove.

Neizbježan rezultat ove odluke, upozorava ona, biće značajno obezvređivanje saveznih i državnih zakona donesenih u cilju unapređenja dobrobiti ugroženih radnika. Na Kongresu je, dodala je, da ispravi ovu sudsku odluku.

U potpuno atipičnoj reakciji, Gorsuch je usmeno odbio tačku po tačku izdvojenog mišljenja manjine, inače pet stranica dužeg od službenog obrazloženja presude .

Zeleno svjetlo za poslodavce
 

Presuda se odnosi na tri slučaja – koja potencijalno uključuju desetine hiljada zaposlenih koji ne pripadaju sindikatima — tužbi podignutih protiv preduzeća Ernst & Young LLP, Epic Systems Corp. i Murphy Oil USA Inc.

Sva su tri poslodavca zapošljavala radnike isključivo pod uslovom da se odreknu prava na učešće u kolektivnim sudskim tužbama. U sva tri slučaja, radnici su ipak podnijeli kolektivne tužbe, tvrdeći da su iznosi koje bi mogli dobiti kroz pojedinačne tužbe neuporedivo manji od sudskih naknada neophodnih za pojedinačne predmete po privatnim arbitražnim procedurama koje zahtijeva kompanija. Ginsburgova u izdvojenom mišljenju navodi da bi radnik Ernst & Younga, na primjer, u principu morao potrošiti 200.000 dolara da naplati 1.900 dolara potraživanja za prekovremeni rad.

Radnici su tvrdili da im je pravo na kolektivnu tužbu zajamčeno Saveznim zakonom o radnim odnosima. Poslodavci su odgovarali njima pravo na zabranu kolektivne tužbe garantuje Federalni zakon o arbitraži, usvojen 1925. godine radi ublažavanja onovremenog animoziteta pravosuđa prema arbitraži.

Advokati za radno pravo bili su oduševljeni. Ron Chapman, koji u sporovima između radnika i menadžmenta predstavlja menadžment, izjavio je da očekuje da će i mala i velika preduzeća odmah djelovati u skladu s ovom odlukom Suda, te u ugovore smjesta uvesti obavezujuće odredbe o arbitraži koje će ih riješiti straha od ogromnih naknada mogućih u kolektivno pokrenutim sudskim postupcima gdje odluke donosi porota. „Poslodavci su dobili zeleno svjetlo da se jednim potezom pera riješe najveće opasnosti koju za njih predstavlja zakon o radnim odnosima”, rekao je on.

Implikacije za #MeToo
 

Poznavaoci zakona o radu izjavljuju da će odluka Vrhovnog suda najvjerojatnije donijeti mnogo problema ne samo pokretu #MeToo, nego i svim ostalim kolektivnim tužbama koje se podnose zbog ugrožavanja građanskih prava u slučajevima diskriminacije po osnovu rase, spola i vjeroispovijesti. Ugovori s odredbom o obavezujućoj arbitraži uglavnom nisu transparentni i često uključuju odredbe o zabrani objelodanjivanja. Povrh toga, kolektivne tužbe preuzimaju problem troškova i straha od osvete koje nose samostalne tužbe. Kako reče Ginsburgova: „U mnoštvu je sigurnost”.

Judith Resnik, profesorica na univerzitetu Yale, naglašava da se ova odluka odnosi na sve vrste kolektivnih tužbi: „Ovo zapravo znači da kad god od nekoga nešto kupite, ili koristite, ili za nekoga radite, taj entitet od vas može zahtijevati da se odreknete prava na korištenje javnih sudova.”

Angela Cornell, profesorica radnog prava na univerzitetu Cornell, očekuje munjevit porast odredbi o odricanju prava na sudske sporove. „Zapravo svjedočimo privatizaciji našeg pravosudnog sistema”, rekla je ona.

Jedna studija Instituta za ekonomsku politiku (Economic Policy Institute) pokazuje da trenutno 56 posto nesindikaliziranih radnika u privatnom sektoru imaju ugovore koje ih obavezuju na pojedinačne arbitražne postupke prema Federalnom zakonu o arbitraži iz 1925. godine, koji poslodavcima dozvoljava da radnicima zabrane pokretanje kolektivnih tužbi.

Ova odluka suda znači da se desetinama miliona nesindikaliziranih radnika privatnih preduzeća ukida pravo učešća u kolektivnim tužbama zbog uslova zaposlenja.

Preneseno sa: https://www.npr.org/2018/05/21/605012795/supreme-court-decision-delivers-blow-to-workers-rights

Objavljeno: 21/05/2018