S engleskog prevela: M. Evtov

Meksiko je 8. marta prošle godine doživio jedan od najvećih feminističkih protesta u istoriji zemlje. Izašle smo u hiljadama na ulice Mexico Cityja i drugih gradova. Naši zahtjevi su bili jasni: zaustavljanje femicida i poštivanje naših ljudskih prava. Odlučile smo da se više ne damo ušutkati. Nismo ni slutile kakva dramatična promjena očekuje svijet. Nekoliko dana kasnije proglašena je pandemija bez presedana, koja je na žene imala posebno razoran učinak.

Pandemija nasilja

Žene u Amerikama štošta znaju o pandemijama, uključujući pandemije nasilja, diskriminacije i nekažnjivosti. Godišnja kampanja „16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja” prilika je za razmišljanje o izazovima koji stoje pred nama, ali i za inspiraciju otporom, otpornošću, snagom i solidarnošću prekograničnih feminističkih i pokreta za ženska prava.

Širom svijeta postignut je određeni napredak u pogledu ženskih ljudskih prava i rodne ravnopravnosti. Te su promjene rezultat pritiska i neumornih napora pokreta za ženska prava, koji inspirišu jedni druge uprkos velikim udaljenostima i kontekstualnim razlikama.

Tokom protekle decenije tješnje su se povezali i uskladili feministički kolektivi iz različitih dijelova svijeta, posebno oni iz Latinske Amerike, Bliskog istoka i Sjeverne Afrike. Možda zato što naša stvarnost ima više zajedničkog nego što mislimo, i zato što nedavni napredak, nažalost, još uvijek nije pretočen u suštinsku transformaciju života žena i djevojčica.

U Latinskoj Americi i na Karibima, kao i na Bliskom istoku i u Sjevernoj Africi, i dalje opstaju brojne prijetnje. Najozbiljnije su možda prijetnje patrijarhalnog nasilja. Ovo nasilje i dalje raste, posebno nad ženama iz istorijski marginalizovanih zajednica koje pate od višestrukih oblika diskriminacije, recimo nad domorotkinjama i crnkinjama, ženama na selu, seksualnim radnicama, lezbijkama, biseksualnim i trans-ženama, između ostalih.
 

Porazne činjenice

U Latinskoj Americi i na Karibima svaka dva sata biva ubijena po jedna žena. Mjere za zaštitu žena i djevojčica neadekvatne su u cijelom regionu, a istrage o slučajevima rodno zasnovanog nasilja – uključujući nasilje u porodici, silovanje, ubistvo i femicid – često su nedovoljne ili se uopšte ne obavljaju.

Meksiko je jedna od u ovom smislu najteže pogođenih zemalja. Po podacima Nacionalnog sistema javne sigurnosti, u Meksiku je samo do kraja septembra 2021. godine ubijeno 2.104 žena, a 736 ubistava je istraženo kao femicid.

Istraživanje koje je nedavno proveo Amnesty International nudi uvid u rad Ureda državnog tužioca Meksika: istrage femicida kojima prethode nestanci imaju ozbiljne nedostatke uzrokovane neaktivnošću i nemarom vlasti. Dokazi se u mnogim slučajevima gube, ne prate se sve linije istrage ili se rodna perspektiva ne primjenjuje ispravno. Ovi nedostatci ometaju sudske procedure i povećavaju vjerovatnoću da će zločini ostati nekažnjeni.

Femicide Observatory u Kolumbiji prijavljuje 525 femicida tokom 2021. godine. U Gvatemali javno tužilaštvo potvrđuje da je 2021. godine u toj zemlji prijavljeno više zločina nad ženama i djecom nego ikad ranije: u prvih osam mjeseci ove godine 396 ubijenih žena – 31% više nego u istom periodu 2020. godine.

Ove godine su Paragvaj i Portoriko proglasili vanredno stanje zbog porasta nasilja nad ženama. U Paragvaju je od Ureda javnog branioca u prvom polugodištu ove godine pomoć zatražilo 1.639 žena žrtava nasilja, a u istom periodu je SOS-linija Nacionalne policije i Ministarstva za žene registrovala 4.469 slučajeva nasilja u porodici.

Januara ove godine je Kongres u Hondurasu, zemlji s potpunom zabranom abortusa, usvojio ustavnu reformu koja potpuno onemogućuje dekriminalizaciju pobačaja.

Međutim, nije tako samo u Latinskoj Americi i na Karibima. Prava žena na pobačaj ukidana su čak i u Sjedinjenim Državama, gdje su državne vlade 2021. godine uvele više ograničenja na pobačaj nego bilo koje druge godine. U Teksasu je uvedena skoro potpuna zabrana abortusa i pobačaj se kriminalizira već od šeste sedmice trudnoće – iako u tako ranoj fazi većina žena ni ne zna da su trudne. [Trend se nastavlja i pogoršava utoliko što se očekuje da će odluka Vrhovnog suda podržati odluke pojedinih država na drastična ograničenja prava na abortus, op.ur.]

Borbe i uspjesi

COVID-19 je intenzivirao krizu nasilja nad ženama i djevojčicama.

Neke od mjera koje su vlade u ovom regionu nametnule u okviru borbe protiv širenja virusa nesrazmjerno su jako pogodile žene i djevojčice. Opšte zatvaranje je, na primjer, dovelo do povećane stope rodno zasnovanog nasilja, ograničenog pristupa uslugama seksualnog i reproduktivnog zdravlja, povećanja obima neplaćenog pružanja skrbi i još mnogo toga.

Zašto su žene tako ljute?

Ovo pitanje mi se vrlo često postavlja na sastancima s visokim državnim zvaničnicima i u intervjuima za medije. Pa, odgovor su gore opisani zločini i nejednakosti. Ali mi nismo pasivne žrtve, mi smo postale nositeljice promjena i otpora.

U posljednjih nekoliko godina, uključujući i vrijeme pandemije, ženski i feministički pokreti u regiji bili su protagonisti masovnih demonstracija; nisu samo ponovo osvojili ulice, već i zahtijevali promjene zakona i društva. Protesti su u svakoj zemlji reakcija na specifične pojave. Dok su demonstracije u Boliviji ili Venecueli imale izražen društveni i politički karakter, u Meksiku su bile fokusirane na femicid i rodno nasilje nad ženama i djevojčicama. U Argentini je borba za prava na pobačaj pretvorila zelene maramice u simbol – Zeleni val koji se proširio i preko granica ove zemlje.

Žene predvode i borbe za pravdu i jednakost, često i unutar većih protestnih pokreta. Tu je savršen primjer Čile. Demonstracije koje su tamo u oktobru 2019. godine počele zbog povećanja naknada za javni prevoz pretvorile su se u val ogorčenja protiv ekonomskog modela koji vlada sve od Pinochetove diktature krajem 20. stoljeća.

Ovi protesti su dočekani nasilnom represijom, a Carabineros (policijske snage) čak su i seksualno zlostavljali žene. U tom kontekstu je feministički kolektiv Las Tesis u decembru te godine lansirao pjesmu-performans protiv mačističkog nasilja: Un violador en tu camino (Silovatelj na tvom putu) koja je postala svjetska feministička himna.

Istog decembra su se u Istanbulu okupile stotine žena da bi izvele ovu čileansku himnu, osuđujući državu što ne čini dovoljno u borbi protiv nasilja nad ženama. U međuvremenu su žene u Tunisu, inspirisane kolektivom Las Tesis, izašle na ulice u protestu organizovanom pod nazivom Falgatna, što znači „Dozlogrdilo nam je“.

Bilo je i uspjeha u okviru zakonodavstva. U Argentini je decembra 2020. godine konačno legalizovan abortus – nakon godina neumorne aktivističke kampanje i Zelenog talasa koji se sve brže širi. Ovaj zakon će spašavati živote – nesigurni abortusi su posljednjih 30 godina bili vodeći uzrok smrti trudnica u Argentini.

Ovakav razvoj događaja posebno ohrabruje s obzirom na to da su samo 18 mjeseci ranije argentinski senatori odbili prijedlog o legalizaciji abortusa. Bio je to težak udarac, ali feministkinje i aktivistice za ženska prava nisu posustale: nastavile su da se bore izvodeći na ulice žene iz svih sfera života, protestujući u doslovno svakom gradu u zemlji.

Kolektivni napori

Uprkos razornom nasilju i nepravdi s kojima se suočavaju žene i djevojčice u ovom regionu, mi, feministkinje, crpimo snagu iz strasti i otpornosti aktivistica širom svijeta, posebno mladih žena i onih koje se usude da progovore. Njihova hrabrost u suočavanju s nedaćama pokazuje da možemo stvoriti pravedniji svijet za sve.

Rješenja se mogu iznaći samo kroz kolektivne i povezane napore na nivou zajednice, na nacionalnom i globalnom nivou. Glasovi žena i djevojčica moraju biti centralni dio oblikovanja budućnosti nakon pandemije. Ne radi se ovdje o tome da se nakon COVIDa-19 oporavi isti sistem; sistem moramo preoblikovati i transformisati, moramo otkloniti temeljne uzroke rodno zasnovanog nasilja i diskriminacije i eliminisati sve njihove oblike.

IZVOR: Open Democracy

Objavljeno: 02/12/2021.