S engleskog prevela: M. Evtov

Delegati regije Yorkshire i Humber okupili su se danas u Hullu na 74. godišnjoj regionalnoj konferenciji Saveza sindikata TUC [Trades Union Congress, u kojem je većina sindikata iz Engleske i Velsa]. Razgovarali smo s Karen Reay, regionalnom sekretarkom Unitea, [generalnog sindikata koji okuplja radnike iz svih industrijskih sektora, ali i studente, nezaposlene, volontere i penzionere].

Borba na radnom mjestu

Srčane su ove regije, Sjeveroistočna Engleska i Yorkshire i Humber, ponosno kaže Karen Reay.

Kao regionalna sekretarka Unitea za ove regije, Reay nadgleda industrijske akcije [sredstvo radničke borbe i pritisak na poslodavca – npr. štrajk, ali i usporavanje proizvodnje, odbijanje prekovremenog rada, slabljenje produktivnosti i slično, op. ur.] koje se ovdje vode – a o kojima vodeći mediji u zemlji ne izvještavaju.

„Mislim da kao regija imamo reputaciju – borimo se i pobjeđujemo,“ kaže Reay.

Reay, po vokaciji patronažna medicinska sestra, već je 12 godina regionalna sekretarka Unitea, a i prije toga je na različitim pozicijama radila za sindikat.

U njenom iskustvu, napadi nemilosrdne vlade Torijevaca i razularenih poslodavaca na radne ljude najopakiji su koje je ikada vidjela.

„Situacija je bila loša i prije COVID-a, očito, nakon više od decenije torijevskih mjera štednje”, kaže ona.

„Brexit, Covid i torijevska vlada zajedno – recept za propast”, nastavlja Reay. Vlada i poslodavci su se ohrabrili da Brexit koriste kao dimnu zavjesu za napad na radnike.

Ali ima značajnih pozitivnih pomaka.

„U Unite regrutujemo hiljade novih članova mjesečno”, kaže Reay. „Naši članovi, naši predstavnici su fenomenalni i znaju da iza sebe imaju punu podršku sindikata, kako u našoj regiji tako i na nacionalnom nivou, s generalnim sekretarkom koji je apsolutno posvećena podršci naših članova. Sharon [Graham] je nepokolebljiva i odlučna. Svim srcem je u sindikatu i srčano se bori za naše članove.”

Otpor kao temelj

Reay kaže da sindikati moraju prilagoditi svoje uloge – ali da je njihov temelj, kao i uvijek, borbeni otpor.

„Svijet rada se toliko promijenio da smo se morali iznova osmišljavati. Ne možeš se zavaliti u stolicu i reći 'ovo nije u redu'. Valja ustati i učiniti nešto u vezi s tim!”

A naročito u situaciji koju Reay vrlo precizno opisuje:

„Naša regija je drugačija od nekih drugih“, kaže Reay, „po tome što nema masovnih poslodavaca. Mnoge velike industrije više nisu ovdje, tako da imamo puno poslodavaca s manje od 300 radnika. Ali borbeni otpor je jednako relevantan za manje grupe radnika kao i za radnike u velikim organizacijama.

U skorije vrijeme se širom regije odvijalo mnogo industrijskih akcija, sa značajnim pobjedama u proizvodnji autobusa, a upravo smo, nakon solidne industrijske akcije članova, ostvarili nagodbu za plate s kompanijom Svitzer Marine u Teessideu.

Naši članovi poručuju poslodavcima: 'Ne možete nam više smanjivati plate.' Povećanje plata od 2 posto praktično je smanjenje plata. Imamo finansijske dokaze da ove kompanije ostvaruju ogroman, ogroman profit.”

Budućnost sindikata

Budućnost svakog sindikata leži u novoj generaciji članova. Reay i tu vidi pozitivne pomake, ali i tu se mora učiniti više.

Reay dodaje da u Uniteu imaju briljantne mlade ljude: „Imamo, na primjer, četvoricu koji idu na Kubu u sindikalnu radnu brigadu, uz podršku naše regije. Posljednje dvije godine nije bilo radnih brigada, zbog COVID-a, ali bili smo preplavljeni mladim ljudima koji su htjeli ići. Oni to vole, i to ih mijenja, lijepo vidite koliko nauče i koliko im se oči otvore. Uključili smo ih u festivale Durham Miners’ Gala [9. jul – nekoć lokalni, sad svjetski festival koji slavi rudare ovog dijela Velike Britanije, ali i radničku klasu i sindikate uopšte, op. prev. ] i With Banners Held High u Wakefieldu [14. maj – cjelodnevna manifestacija kojom se slavi britanski radnički i sindikalni pokret, op. prev.].“

Istorija sindikalnog pokreta uključena je u nastavne programe škola u nekim zemljama – ali Britanija nije među njima.

„Vjerovatno moramo učiti od nordijskih zemalja koje imaju mnogo više aktivnosti s mladim članovima,“ kaže Reay. „Kratko vrijeme sam radila za sindikat u Švedskoj. Tamo sindikati imaju ombudsmana za mlade koji obilazi fakultete i radna mjesta. A da li se kod nas sindikalizam uči u školama? Ne uči.”

Ne iznenađuje da su njena djeca, sve troje odrasli ljudi, članovi sindikata.

„Moja djeca su u sindikatu ne zato što sam ih ja natjerala, nego zato što su odgojena tako da znaju šta je sindikalizam“, kaže ona.

Nakon restrikcija i zatvaranja zbog COVID-a, Unite nastavlja s kampanjama u ovoj regiji.

„Ponovo smo pokrenuli kampanju Period Dignity [dostojanstvo mjesečnice odnosi se na dostupnost i raspoloživost osnovne njege potrebne tokom menstruacije, što zahtijeva ispunjenje ekonomskih preduslova, ali i razbijanje stigme i tabua oko menstruacije, op.ur.]“, kaže Reay. „Tokom pandemije žene nisu bile na radnim mjestima, pa to poslodavcima nije bilo na listi prioriteta. Sad pozivamo poslodavce da u radnom okruženju osiguraju pristupačne sanitarne proizvode.”

Reay se raduje povratku još jednog događaja ključnog za sindikalni pokret, a posebno njegovoj ovogodišnjoj temi: „Najveći događaj ove godine je Durham Miners’ Gala. Naša će sekretarka Sharon Graham biti za govornicom, a ja s rajom. Godinama tamo idem. To je ono što volim, družim se s našim članovima, s našim limenim orkestrom. Nema mi ništa draže.”

IZVOR: Morning Star

Objavljeno: 23/04/2022.

FOTO: Owen Humphreys/PA images