Kad ne pomogne demagogija a ni patriotizam, vlasti obično računaju na pendrek i suzavac, ali i tu su Žuti prsluci korak ispred njih: kako se mijenja taktika policije, tako se prilagođavaju i demonstranti. Naredni korak: 1. maj u znaku pobune. (@RiD)
Piše: Redakcija DINAMOPRESS
Odabrala i s talijanskog prevela: M.Evtov
Gilets Jaunes, klapa dvadeset treća – uspješna. Uspješna i samim tim što demonstranti preplavljuju Pariz i druge francuske centre, zauzimaju kružne tokove i drže skupštine već čitava 23 vikenda zaredom – što je duže od svakog ciklusa dosadašnjih borbi, uključujući čak i legendarni maj 1968. Gilets Jaunes ni slučajno nisu „iscrpljeni“, kako to s monotonim gnjevom uporno ponavlja režimska štampa, koju je sve teže razlikovati od policijskih glasnogovornika.
Ovog puta su Žuti prsluci marširali od Bercyja do Notre Dame, odakle su vraćeni (jer sad je to rezervat bogatih dobročinitelja) i upućeni prema Bastilji, Trgu Republike i bulevarima, ustrajno praćeni policijskim napadima i odredima motociklista. Trupama neo-prefekta Didiera Lallementa očito nije dovoljno 60.000 mobilisanih agenata, 15.000 preventivnih provjera i stotine hapšenja, nego su se na razbijanje i razdvajanje povorki demonstranata bacile s dosad nečuvenim nasiljem. Place de la République zasut je suzavcem, a sukobi su se proširili i na sporedne ulice. Situaciju na terenu Vlada kontroliše podjednako neefikasno kao i političku situaciju. U poređenju s prethodnim činovima Žutih prsluka, znatno su porasli i učešće i sposobnost ponovnog pokretanja i artikulisanja inicijativa. [...] Prvi maj bi trebao značiti prekretnicu za čitav pokret. Tog dana, nakon zajedničke demonstracije Žutih prsluka i sindikata, ponovo će biti okupirane kružne raskrsnice. Mobilizacija bi mogla doživjeti novi val, osnažujući i proširujući revolt samo nekoliko sedmica pred glasanje [o povjerenju vladi].
Nakon fijaska od govora nad pepelom Notre Damea i ugovora o njenoj privatnoj obnovi, Macron i dalje odgađa konačni zaključak Velike debate, to jest konkretan odgovor na pitanja koja su postavili Žuti prsluci, te mu sad valja krpiti histerični diskurs moći konstrukcijama nevjerovatnih lanaca konsenzusa. U međuvremenu stavlja u pogon jurišnike na motociklima, koji daleko više plaše turiste nego demonstrante. Čovjek se zapita može li se Macron izvući ako pronađe još nekog žrtvenog jarca. Naredni bi mogao biti ministar unutrašnjih poslova Castaner. U protivnom bi vladajućoj klasi i sam Macron mogao postati problem, jer se na evropskim izborima ne može riskirati trijumf Le Penove. [...]
Po izjavi ACTA-e, pariške antifašističke zone:
„Ove subote, 20. aprila, Žuti prsluci su dali jasan odgovor vladi: mjere koje je Macron planirao iznijeti početkom sedmice da zaključi „veliku debatu“, nadajući se da će tako okončati ovaj pokret, shvaćene su kao provokacija, jer i nisu ništa drugo.
Čin 23. bio je masovan i odlučan. No morao se suočiti i s novom policijskom taktikom koju je Ministarstvo unutarnjih poslova uspostavilo nakon 16. marta, a novi pariški prefekt primijenio uz podršku novog antihuliganskog zakona („loi anti-casseurs“ ).
Jutarnji sastanci, posebno na Gare du Nord, odmah su blokirani i demonstranti su bili prisiljeni da krenu prema kvartu Bercy. Jedinice specijalaca, pod punom spremom i sa sve balaklavama, cijelog tog dana su intervenisale i pri najmanjem pokušaju odstupanja i čim negdje kvrcne staklo. Jutro je prošlo u napetoj ali radosnoj atmosferi: demonstranti kompaktni, parole ofanzivne („Revolucija! Revolucija! Revolucija! Revolucija! Revolucija“ ili „Macrone, dolazimo ti kući“), Žuti prsluci i crni k-way izmiješani, ali hiljade prisutnih nisu nalazili prostora da izraze svoju snagu. Pogotovo zato što je policija uspjela držati demonstrante daleko od zapadnih kvartova.
Međutim, nadomak Place de la République, bijes je konačno izbio. Kad je planulo nekoliko automobila i bicikala, formirano je sabirno mjesto na bulevaru Richard-Lenoir. Demonstranti su, uz zvuke Marseljeze, nekoliko puta pokušali probiti policijski kordon. Dio demonstranata je uvidio da Trg Republike zapravo predstavlja divovsku zamku, pa su se rasuli svuda naokolo, krenuvši u divlju demonstraciju i usput raznijevši nekoliko bankomata. U međuvremenu je na Trgu Republike pokrenut represivni aparat. Policijske snage su najprije blokirale sve izlazne rute, a onda se upustile u svoju omiljenu aktivnost: masovno i neselektivno bacanje suzavca, ciljana hapšenja, ispaljivanje granata, gumenih metaka, vodenih topova – sve iz neposredne blizine.
Današnji događaj naglašava smjernice nove policijske strategije. Momentalna reakcija, veća mobilnost, više oružja. I sistematsko korištenje motociklističkih timova. Ali [...] pokazuje i to da pokret ni slučajno ne gubi dah. Uprkos propagandi, uprkos represiji, uprkos sudskom progonu, uprkos maskaradi od „velike debate“, uprkos bolnoj instrumentalizaciji požara u Notre Dame, Žuti prsluci su još uvijek tu. Hrabriji i odlučniji no ikad.
Perspektiva 1. maja, „žute sedmice“ i ponovne okupacije kružnih tokova čini se odlučujućim korakom od kojeg u velikoj mjeri zavisi pobjednički ishod pokreta. [...]
IZVOR: DINAMOPRESS
Objavljeno: 21/04.2019.