Piše:
S engleskog prevela: M. Evtov
Kad naučnici kažu da će klimatske promjene donijeti poplave, u SAD-u većina pomisli na velike obalne gradove: New Orleans, New York, Newport News. Pred očima su im TV prilozi o uraganima Katrina i Sandy, ogromni morski valovi i uništene plaže.
Ali poplave su vjerojatno najuniverzalnija klimatska prijetnja diljem zemlje, i ne ugrožavaju samo niske obalne gradove i pješčane plaže. Opasnost dolazi od zasićenih Velikih ravnica (Great Planes), nabujalih potoka s Apalača i ispranih obronaka brežuljaka razorenih šumskim požarima – obrušava se na oslabljenu infrastrukturu koja protiv nje nema šanse.
Znatnom riziku od poplava u sljedećih 30 godina biće izloženo gotovo 15 miliona imanja diljem zemlje. Poplave su – dijelom i zbog činjenice da se mogu dogoditi bilo gdje – najskuplja prirodna katastrofa, koja je samo 2021. godine nanijela štetu od 100 milijardi dolara.
Željeli smo istaći specifične i raznolike izazove s kojima se zajednice u unutrašnjosti suočavaju kad su u pitanju poplave i – što je najvažnije – kako se suočavaju s tim izazovima. S čelnicima zajednica, državnim službenicima i stanovnicima širom „zemlje preko koje se samo prelijeće“ razgovaramo o tome kako se bore protiv izazova sve vlažnije budućnosti.
Njihovi odgovori su uređeni radi jasnoće i dužine.
Okrug Greenbrier, Zapadna Virginia:„Poplava utkana u društveno tkivo naših gradova”
Kad je u junu 2016. godine okrug Greenbrier u Zapadnoj Virginiji pogodila „najrazornija poplava u hiljadu godina“, kiše je u jednom satu palo preko 250 litara po kvadratnom metru. Uništeno je stotine kuća, izgubljeno 15 života.
Ovo područje – kao i veći dio Zapadne Virginije – sastoji se od malih ruralnih zajednica smještenih podno brežuljaka, u uskim dolinama kroz koje teče mnoštvo pritoka i potoka. Ova regija je stoga podložna ekstremnim, intenzivnim poplavama, ali se niko živ ne sjeća ničeg sličnog poplavi iz 2016. godine, koja je ostavila trajnu traumu u zajednici.
Diljem južne i centralne Zapadne Virginije oporavak od te poplave, u nekom obliku, traje i danas.
O tome kako se zajednica oporavila uz pomoć vlastitih dugogodišnjih organizacija razgovaramo s dva lokalna stručnjaka i jednim istraživačem, to su: Jamie Shinn, geograf s Univerziteta West Virginia koji proučava oporavak od poplava u okrugu Greenbrier; David Lumsden, potpredsjednik Udruženja Meadow River Valley, organizacije za razvoj zajednice, te Dara Vance, volonterka Americorpsa koja u ovom udruženju radi s Lumsdenom.
Jamie Shinn: I sad je vrlo očit danak koji ljudi plaćaju nakon poplave. Svako ima priču o poplavi, nije važno o kome ili o čemu pričate, na kraju svi zaokruže: Gdje ste vi bili u vrijeme poplave? Kako ste reagovali?
Naučio sam mnogo o tome koliko se savezna vlada oslanja na ove lokalne i vjerske organizacije; neke od tih grupa godinama djeluju u zajednicama. One su same obnavljale, a u međuvremenu koordinirale volontere, i tako izgradile nekoliko stotina domova, renovirale ih i opremile novim kućnim uređajima.
Dara Vance: Vjerske i neprofitne organizacije nisu nastale nakon najnovijih poplava. One odavno djeluju i raspoređuju svoje resurse da bi odgovorile na poplave. Ali budući da je Zapadna Virginija država kojoj je uvijek potrebna pomoć, popravci kuća stalno se dešavaju: možda će neki od tih popravaka olakšati preživljavanje sljedeće poplave – negdje je trebalo zamijeniti verandu, negdje krov, negdje postaviti rampu za invalidska kolica. A kad nastupi katastrofa, sve se to intenzivira.
David Lumsden: Mene brine, budući da sam dugo bio predsjednik odbora za oporavak, što se znanje gubi. Kako se sve više udaljavamo od posljednje katastrofe u okrugu Greenbrier, a ljudi poput mene stare, kako će mlađi ljudi u zajednici zadržati znanje koje smo stekli preživljavajući ovo teško iskustvo? Zato je održavanje lokalnih mreža i partnerstava toliko važno.
IZVOR: Grist
Objavljeno: 08/06/2022.