Borba za okoliš i kod nas se najčešće vodi lokalno, u malim zajednicama i s vrlo ograničenim resursima, a u okolnostima koje tu borbu otežavaju: od rodbinskih i komšijskih veza pa do kriminalne uvezanosti inspekcija, policije, opštinskih vlasti. Stoga se na ovom primjeru iz Južne Afrike jasno vidi odakle bi mogla stići podrška borbama protiv poslovnih projekata koji za privatni profit razaraju prirodno okruženje: sudovi bi mogli biti nesavladiva prepreka na kojoj padaju savezništva finansijskih i političkih moćnika.
Sudovi međutim nisu ni po definiciji na strani pravde. U ovoj južnoafričkoj zajednici neki ljudi su poginuli za očuvanje prirodnog okruženja i ovu presudu nisu dobili nego izborili.
Vladavina prava – iako slogan kod nas i drugdje veoma rado rabljen u raznim projektima međunarodne zajednice – najčešće radi za one koji pravo mogu kupiti i staviti u službu vlastitog interesa. Slučajevi poput naše Kruščice, gdje je zahvaljujući borbi mještana sudski oborena dozvola za gradnju male hidroelektrane, toliko su rijetki da su na nivou incidenta i direktna su posljedica intenziteta otpora zajednice i publiciteta, a ne rezultat rada sudova.
Južnoafrički aktivisti za zaštitu okoliša osvojili su (krajem prošle godine) značajnu pravnu pobjedu: odlukom Vrhovnog suda vladi se nalaže da prava rudarenja ne dodjeljuje bez prethodne saglasnosti običajne zajednice.
Presuda predstavlja veliku pobjedu boraca Xolobenija, pondolandske zajednice uključene u dugotrajnu i nerijetko nasilnu borbu protiv otvaranja rudnika titanija.
Njihovi advokati iznijeli su na sudu da je Ministarstvo za mineralne resurse ponudilo koncesiju za kopanje rude australijskom preduzeću Transworld Energy and Mineral Resources bez prethodnih konsultacija s lokalnim stanovništvom i bez njihovog informiranog pristanka.
Planirani projekat trebao je tokom 25 godina ostvarivati godišnji prihod od 140 miliona funti crpeći iz otvorene jame cirkonij, rutil i titanij – za laptope, bicikle, golf-palice, satove i svrdla.
Međutim, lokalni stanovnici kažu da bi uklanjanje dina uništilo njihove domove i kulturu, kao i okoliš čitave regije Divlja obala (Wild Coast). Mještani su osnovali krizni odbor Amadibe, koji je organizovao proteste i protiv Ministarstva pokrenuo pravni postupak okončan presudom u njihovu korist.
Neformalna prava običajnih zajednica dosad nisu bila zaštićena zakonom, ali presuda sutkinje Annali Basson znači da sad ove zajednice imaju pravo odlučivati kako će se koristiti njihov teritorij.
„Ove zajednice, kao takve, ne mogu biti lišene vlastite zemlje ukoliko same na to ne pristanu“, izjavila je Basson, po navodima lokalnih medija.
Pobjeda je utoliko značajnija što su članovi kriznog odbora Amadibe bili izloženi stalnim prijetnjama, a nekoliko ih je u međuvremenu i ubijeno.
„Jako sam sretan. Ova presuda dokazuje da za našu zemlju ima nade jer sudovi zaista osiguravaju pristup pravdi za građane, uprkos političarima koji Južnu Afriku pljačkaju u ime razvoja“, rekao je Nonhle Mbuthuma, čiju je priču Guardian ranije ove godine objavio u seriji Defenders (Branioci).
„Postavili smo presedan za sve ostale zajednice koje se širom Afrike i svijeta suočavaju s istom situacijom. Do sada nam je rudarstvo nametano. Ova presuda je pravni instrument kojim će običajne zajednice zaštititi svoju zemlju.”
Širom svijeta borbe za zemljište i resurse uzimaju sve veći danak, i u okolišu i u ljudskim životima. Po podatcima nevladine organizacije Global Witness (Globalni svjedok), prošle godine je braneći svoju zemlju i okoliš ubijeno 207 aktivista.
Preneseno sa: The Guardian
Datum objavljivanja: 22/11/2018.