S engleskog prevela: M. Evtov
 

Rainbow Warrior (Ratnik duginih boja) doveo nas je na Cop26 da dignemo glas u ime izopštenih građana globalnog Juga. Ne možemo biti ignorisani.

Kako možete držati razgovore o klimi a da u njih ne uključite one najugroženije klimatskim promjenama? Ne možete.

Kako možete donositi odluke o najboljem načinu prilagođavanja klimatskim promjenama a da ne razgovorate s onima koji su primorani da im se prilagode? Ne možete.

I kako možete postići klimatsku pravdu postojano ignorišući one koji najviše pate? Ne možete.

Povratak otpisanih

Dok počinje samit o klimi Cop26 i takozvani svjetski lideri zauzimaju centralnu pozornicu da bi dali još praznih obećanja, stigli smo i mi – pet omladinskih klimatskih aktivista iz pet najugroženijih područja širom Afrike, Azije, Centralne Amerike i Južnog Pacifika – uprkos pokušajima da nas isključe.

Uplovili smo u Glasgow na brodu Rainbow Warrior da bismo ovim predsjednicima, premijerima, kreatorima politika i izvršnim direktorima dali do znanja da će se odsad čuti i naši glasovi. Ovi razgovori se ne mogu i ne bi trebali voditi bez nas i tražimo mjesto za stolom da bismo bili sigurni da će [oni za stolom] konačno djelovati.

Klimatska kriza je globalna kriza koja zahtijeva globalnu akciju. Ali ona ne utiče na sve jednako. To je kriza nejednakosti. Svi smo u istoj oluji, ali nismo svi u istom čamcu.

Danas ima pet puta više ekstremnih vremenskih pojava – razornih oluja, poplava, suša, nestašice vode i toplotnih talasa – nego prije 50 godina, i sve one nesrazmjerno pogađaju nas koji živimo u najranjivijim područjima, posebno na globalnom Jugu. Prošle godine su klimatske katastrofe iz naših zajednica raselile više ljudi nego rat i nasilni sukobi, i to uglavnom na globalnom Jugu.

A mi nismo ti koji su izazvali ovu krizu.

Trećinu globalnih emisija nastalih od 1965. godine – nemilosrdnom eksploatacijom fosilnih goriva – uzrokovalo je samo 20 kompanija. Bogate zemlje odgovorne su za 92% globalnih emisija, a gotovo dvije trećine tih emisija uzrokuju SAD i evropske zemlje. Mi smo samo oni koji su prisiljeni živjeti s učincima ili, nažalost, u mnogim slučajevima umrijeti zbog učinaka tih emisija. A ipak su naši glasovi i dalje izopšteni.

Isti kvarni sistem

U našim matičnim zemljama – Namibiji, Bangladešu, Ugandi, Meksiku i Tuvaluu u južnom Pacifiku – suočavamo se s mnogo izazova različitih vrsta. Ali svi su pogoršani istim nepravdama kao što su rodno nasilje, prisilne migracije i rasne nepravde, kao i pandemija COVIDa-19 i klimatska kriza. Sve su to simptomi istog kvarnog sistema.

Imamo prijatelje koji su napustili školu jer su suše otjerale njihove porodice u siromaštvo i glad. Neki drugi su prisiljeni doslovno prodavati svoju djecu da bi zadovoljili osnovne potrebe. Mnogi su zbog poplava i porasta razine mora izgubili zemlju, domove i usjeve. Mnogi su prisiljeni napustiti svoje domove i zajednice. Mnogi se svakodnevno bore čak i za puki pristup sigurnoj pitkoj vodi.

Ovog trena zbog klimatske krize umire hiljade ljudi: svjetski lideri na ovom samitu imaju krv na svojim rukama.

Korporativna pohlepa i nedjelovanje vlada na globalnom Sjeveru pokreću klimatske promjene, ali tu nije kraj razlikama između bogatih i siromašnih, između onih koji uzrokuju ovu krizu i onih koji je ne uzrokuju. I unutar naših zemalja postoje duboke nejednakosti.

Vladaju korupcija i neokolonijalizam. Naše zajednice se raseljavaju zbog industrije dok političari prodaju našu zemlju naftnim kompanijama, obećavajući prosperitet i radna mjesta za lokalno stanovništvo koje je klimatska kriza otjerala u još dublje siromaštvo. Naše zajednice su zavedene. Obećani poslovi nikad ne dolaze, ali zato uvijek dođu zagađenje, uništavanje životne sredine – zajedno s destrukcijom emocija i kulture – i sve ozbiljniji učinci klimatskih promjena.

Već više od decenije bogate nacije ne isporučuju obećana međunarodna finansijska sredstva za borbu protiv klimatskih promjena. Ta sredstva nisu podrška, niti samo pomoć koju su dužne pružiti. To je ono što nam duguju za smrt i uništenje životne sredine koje su one izazvale – i taj dug moraju potpuno otplatiti. Onaj djelić tog duga koji se zapravo otplaćuje rijetko stiže do onih kojima je to potrebno. A ipak niko ne dovodi u pitanje naše vlade. Niko ne provjerava kako se troši taj novac.

Dok god korumpirani političari ostaju na vlasti, postojeće politike za zaštitu našeg lokalnog okruženja potpuno su besmislene. Ali u našim zemljama dići glas može rezultirati teškim posljedicama. Mi doslovce stavljamo svoje živote na kocku – stoga je nužno da se čuje naš glas.

Lideri koji su se okupili u Glasgowu nisu uspjeli djelovati u skladu s naučnim saznanjima. Već decenijama se ne uspijevaju uhvatiti u koštac s klimatskom krizom. I nikad nisu saslušali ljude iz najugroženijih područja, one koji sada pate od posljedica njihovog nedjelovanja. Što je previše, previše je.

Ovdje smo da tim liderima damo do znanja da se nastavljamo boriti za klimatsku pravdu sve dok nas ne prestanu iznevjeravati. Ne smiju nam uskratiti platformu za slobodnu obranu naše sadašnjosti i budućnosti. Ne smiju zanemariti naše zahtjeve. I ne smiju i dalje stavljati profit iznad ljudi i cijele ove planete. Ovaj sistem se mora iskorijeniti prije no što bude prekasno.

Ovaj članak potpisuje petoro aktivista klimatskog pokreta Fridays for Future MAPA (Most Affected People and Areas / Najugroženiji ljudi i područja): Bernard Ewekia, 25, iz Tuvalua; Jakapita Kandanga, 24, iz Namibije; Edwin Namakanga, 27, iz Ugande; Maria Reyes, 19, iz Meksika; i Farzana Faruk Jhumu, 22, iz Bangladeša.

IZVOR: Guardian
Foto: The Scotsman
Objavljeno: 02/11/2021.