S engleskog prevela: M. Evtov
 

Narativi koji funkcionišu kao okviri tumačenja stvarnosti ključni su za ideologiju kao strukturu. Oni određuju šta je vjerovatno a šta ne, koje se ideje mogu prihvatiti, a koje se moraju odbaciti.

U ovom svjetlu Nanjala Nyabola, pripovjedačica i politička analitičarka, razmatra u svojoj knjizi Digital Democracy, Analogue Politics (Digitalna demokratija, analogna politika) narativno uokvirivanje Četvrte industrijske revolucije.

Nyabola tvrdi da globalne elite kreiraju ovaj narativ i koriste ga da zamagle uzroke nejednakosti i omoguće aktuelne procese eksproprijacije, eksploatacije i isključivanja.

Na nedavnoj diskusiji o politikama koju je organizovala istraživačka grupa Future of Work(ers), Nyabola je rekla:

Prava zavodljivost ove ideje je u njenoj apolitičnosti. Kao, sad eto možemo govoriti o razvoju i napretku, a da se ne moramo hvatati u koštac s pitanjima vlasti i vladanja.

Glavni ideolog Četvrte industrijske revolucije je Karl Schwab, predsjednik Svjetskog ekonomskog foruma koji je objavio značajnu knjigu istog naslova. U njoj tvrdi da digitalne inovacije mijenjaju način na koji ljudi žive, rade i međusobno se odnose. To uključuje umjetnu inteligenciju i robotiku, kvantno računalstvo u oblaku i tehnologiju lanca blokova.

Digitalni jaz kao odraz dubinske nejednakosti

Dostupni dokazi upućuju na to da je naglo širenje digitalnih tehnologija bilo vrlo neravnomjerno, potaknuto starijom generacijom tehnoloških inovacija i korišteno za reprodukciju, a ne za otklanjanje nejednakosti u društvenim odnosima.

S druge strane, ništa ne upućuje na to da je išta unaprijed određeno u vezi s tim koje se digitalne tehnologije razvijaju i koriste, kako i za koji cilj. Istinski je problem kako digitalne inovacije staviti u funkciju poboljšanja uslova rada i života, a da se kapital pri tome drži pod kontrolom.

Zato istoričar Ian Moll izražava sumnju u to da je sadašnje mnoštvo digitalnih tehnoloških inovacija istinska industrijska revolucija. Uostalom, revolucije se ne odlikuju samo tehnološkim promjenama. Revolucije se odvijaju kroz transformacije u procesu rada, temeljne promjene u odnosima na radnom mjestu, promjene u društvenim odnosima i globalno društveno-ekonomsko restrukturiranje.

Industrijska revolucija je, na primjer, dovela do tvornica koje su promijenile način na koji ljudi rade, kao i mjesta gdje žive. Centralizacija radnih mjesta dovela je do rastuće urbanizacije, produbljivanja klasnih podjela između bogatih i siromašnih. A dovela je i do pojave sindikata.

Kako kaže Nyabola:

Podaci su nova nafta... izvlačenjem podataka o ponašanju generiše se profit.

Globalni Jug na prekretnici

Uprkos kritikama, Afrička unija (AU) prihvata Četvrtu industrijsku revoluciju kao „prekretnicu u razvoju Afrike“, i opisuje je kao priliku za skok u digitalnu eru, povećanje globalne konkurentnosti i stvaranje novih izvora zapošljavanja.

U zborniku radova Fourth Industrial Revolution: a Sociological Critique (Četvrta industrijska revolucija: sociološka kritika), naučnik-aktivista Trevor Ngwane tvrdi da tehnološke inovacije zaista mogu biti korisne za radničku klasu. Mogu smanjiti napor, poboljšati uslove rada i omogućiti ljudima više slobodnog vremena za druge značajne aktivnosti.

Problem je u tome što globalizirana kapitalistička klasa monopolizira plodove tehnoloških inovacija. Uzmimo primjer digitalnih platformi rada. Njih finansira kapital s globalnog Sjevera koji posluje na globalnom Jugu a da ništa ne ulaže u imovinu, ne zapošljava radnike i ne plaća ništa u državnu kasu.

Upravo ti procesi se pravdaju narativima s početka ovog teksta koji postojeće uslove inovacije prikazuje kao neizbježne i stoga neosporne. Kako je Ngwane naglasila tokom spomenutog dijaloga o politikama: Ko može dovesti u pitanje nešto što se odvija po zakonima prirode, istorije, tehnologije?

Postavljanje parametara

Tessa Dooms, koja radi na razvoju i jačanju zajednica, smatra da postoje dva moguća puta:

Možemo dozvoliti kapitalu da radi šta hoće. Ili početi zamišljati svijet u kojem mi postavljamo parametre za ono šta bi trebala biti tehnologija.

Na primjer, koje je mjesto Afrikanaca u sve digitaliziranijem svijetu? Kako tehnologije utiču na živote ljudi, identitete i pristup mogućnostima? Kako inovacije mogu dovesti do pravednijeg društva, u kojem su ljudi slobodni da rade smislen posao? Kako države mogu propisima i drugim sredstvima osigurati ravnomjerniju raspodjelu dobiti od tehnoloških inovacija?

-----------------------------------

Ovu seriju od šest diskusija organizuje istraživačka grupa The Future of Work(ers) koja djeluje u okviru Južnog centra za studije nejednakosti (Southern Centre for Inequality Studies) na univerzitetu Witwatersrand. Cilj je pokrenuti debatu o odnosu između digitalnih tehnologija, promjenjivoj prirodi rada (radnika) i kako se sve to odražava na nejednakost.
Doprinos ovom članku dao je i Seipati Mokhema, istraživač-saradnik.

IZVOR: Conversation

Objavljeno: 08/06/2022.
FOTO: Creative Commons