Piše:
U Africi, kao i drugdje u svijetu, neke bitke koje su feministički pokreti već gotovo izborili vraćaju se tako na početak, dok se nasilje nad ženama i drugim ranjivim skupinama intenzivira. A to je vidljivo i u našem regionu, gdje svakodnevno nailazimo na vijesti o „porodičnim tragedijama“ – koje su zapravo najteži zločini muškaraca nad ženama. @RiD
S engleskog prevela: M. Evtov
Najznačajnija ovogodišnja presuda koja se odražava na rodnu pravdu – poništavanje presude u slučaju Roe protiv Wadea koja je u SAD-u dosad osiguravala federalnu zaštitu prava na abortus – dogodila se više od 6.000 milja daleko od Afrike, ali se njen učinak osjeti i ovdje.
Rodna pravda kao pitanje života i smrti
Afričke države imaju različite politike pobačaja. U Zelenortskim Ostrvima i Južnoj Africi, na primjer, abortus je dostupan na zahtjev – barem u teoriji ako ne u praksi, posebno za siromašnije žene. U Kongo-Brazzavilleu, Egiptu i Gabonu, međutim, abortus je zabranjen bez ikakvih iznimaka. Između te dvije krajnosti postoje deseci zemalja koje prekid trudnoće dopuštaju u nekim okolnostima.
Bila sam jedna od afričkih zagovornika rodne pravde koji su se bojali da će američki preokret u slučaju Roe protiv Wadea izazvati domino efekat na našem kontinentu. To se nije dogodilo. Međutim, iako nije bilo izmjena zakona kojima bi se dodatno ograničio pristup pobačaju, odluka SAD-a je definitivno ponovo pokrenula narative protiv abortusa.
Velike pobjede konzervativaca u SAD-u bez sumnje će osloboditi sredstva za retrogradne kampanje i na drugim mjestima, uključujući Afriku. Američki konzervativci svojevremeno su u Malaviju finansirali pokušaje da se nacionalni parlament odvrati od proširenja liste okolnosti u kojima se dopušta abortus.
William Ruto, novoizabrani predsjednik Kenije, kontroverzna je figura koja se izjašnjava kao kršćanski nacionalista i protivnik homoseksualizma. Njegov prvi izvršni nalog ograničio je državno priznanje porodice na heteroseksualne parove. Ova politika je bila prioritet konzervativnih zapadnjačkih pokreta aktivnih u Keniji, na primjer španskog CitizenGo.
Neophodno je da feministički pokreti nastave s borbom za zakonsku zaštitu novonastalih oblika porodica i njihovu jednakost pred zakonom. Naročito zato što će konzervativni pokreti raditi na tome da situaciju preokrenu na njihovu štetu.
Ove borbe su važne stoga što su za rodno potlačene narode Afrike često pitanje života i smrti. U posljednje je dvije godine prijavljeno da su najmanje dva muškarca nasmrt pretukla svoje supruge zato što su bez njihovog znanja koristile kontracepciju. U međuvremenu je jedan Kenijac tužio svoju bivšu partnericu jer mu je uskratila „pravo“ da učestvuje u „njenom trudničkom putovanju“, tvrdeći da bi njegova želja da ima djecu trebala imati prednost nad njenim osjećajima. Na meti su često i Afrikanci LGBTIQ, što se – kako se sumnja – desilo u slučaju ubistava Sheile Lumumbe u Keniji i Matthewa Kinona u Ugandi.
Ovi događaji, posmatrani svaki za sebe, možda djeluju kao slučajnost, ali oni su direktno vezani s ekstremističkim konzervativnim zapadnjačkim aktivizmom, ohrabrenim preokretom u slučaju Roe protiv Wadea u SAD-u. Ovaj aktivizam širi lažne tvrdnje o fetusu kao osobi i dezinformacije o kontraceptivnim sredstvima, vrši pritisak da se žene prisile na povratak u rodno određene porodične uloge, te provocira moralnu paniku oko osoba LGBTIQ. Shodno tome, afrički feminizam se suočava sa značajnim izazovom – da afričke vlade natjera da svoje građane zaštite od ovih opasnih uticaja.
Uloga milijardera u ratu protiv marginalizovanih skupina
Izvještaj Mozille objavljen uoči kenijskih opštih izbora u augustu pokazuje kako u nekoj zemlji strane grupe mogu preko Twittera manipulisati javnim diskursom. Studija slučaja u ovom izvještaju bila je kampanja dezinformacija koju su CitizenGo vodili protiv kenijskog nacrta Zakona o reproduktivnom zdravlju iz 2020. godine, koji je na kraju odbijen u parlamentu.
Nedavni izvještaj Centra za suzbijanje digitalne mržnje pokazuje da otkako je Musk preuzeo Twitter broj objava koje sadrže uvrede vidljivo raste.
Afričke vlade su za to vrijeme sve netolerantnije prema grupama koje ih pozivaju na odgovornost. Donose se zakoni poput onog kojim je u Ugandi izmijenjen Zakon o zloupotrebi kompjutera, a kritičari vlada se hapse, što se u Nigeriji ove godine dogodilo više puta.
Ove izazove za afričke feministkinje otežava činjenica da lokalne elite i lideri naginju konzervativnoj politici. U dvije godine otkako se Brazilu, Egiptu, Mađarskoj, Indoneziji i Ugandi u pokroviteljstvu zloglasne Deklaracije ženevskog konsenzusa (eng. GCD) pridružila i Trumpova administracija, ova deklaracija je dobila i nove potpisnice.
Ako trenutni trendovi i ne najavljuju neumitnu katastrofu, svakako jasno pokazuju da će afričke feministkinje i njihovi saveznici morati voditi tešku bitku u kulturnom ratu koji vojuju zapadnjački konzervativci.
IZVOR: Open Democracy
Objavljeno: 28/12/2022.
FOTO: Charles Haynes via Creative Commons