ZELENA TRANZICIJA: Radničko pitanje

Piše: 

Chris McLachlan
Prelazak raznih grana industrije na tehnologije koje neće škoditi okolišu nije (samo) tehnički problem. Možda je to i ponajmanje – a ponajviše je društveni. Dekarbonizacija industrije odnosno smanjenje emisija ugljen-dioksida uzrokovaće tektonske poremećaje među radništvom i u radničkim zajednicama. Pred vama je priča iz Velike Britanije, uglavnom upozoravajuća s primjesom slabe nade, a i to samo zahvaljujući organizovanosti i osposbljenosti tamošnjih sindikata. Šta čeka radnike u BiH gdje su sindikati oslabljeni i/ili stranački kadrom okupirani, temelji privrede odavno razoreni a društvo ucijenjeno siromaštvom i masovnim iseljavanjem?
Iz teksta: „Pravedna tranzicija, s korijenima u međunarodnom sindikalnom pokretu, usmjerena je na to da radnici i zajednice najviše pogođene prelaskom na zeleniju privredu ne završe u lošijoj situaciji.”@RiD

 

S engleskog prevela: M. Evtov

Planovi za ukidanje gotovo 3.000 radnih mjesta u najvećoj britanskoj čeličani – Tata Steel u Port Talbotu, južni Vels – još su jedno razorno poglavlje duge istorije deindustrijalizacije.

Zatvaranje čeličana u Ravenscraigu, Ebbw Valeu i Redcaru sigurno proganja i radnike čeličane Tata, jer već znaju šta je na kocki. Iako je ovo takozvano „restrukturiranje“ nažalost postalo norma, radnici zbog tranzicije otpušteni iz drugih velikih čeličana još su uvijek traumatizirani gubitkom prihoda, identiteta i vještina.

Tata je izrazila žaljenje zbog situacije u kojoj se nalaze radnici. Ima nekih naznaka da će Tata sarađivati sa sindikatima i vlastima na onome što se naziva „prelazni odbori“ i osigurati paket podrške od 130 miliona funti koje bi vjerojatno mogle osigurati odgovorno provođenje restrukturiranja. Usto i bliskost čeličane i lokalne zajednice znači da je Tata primorana na pružanje podrške.

Čeličana je najveći poslodavac u privatnom sektoru Port Talbota. Radnici, porodice, stanovnici i lokalna preduzeća – riječju, život i razvoj cijele te zajednice u potpunosti zavisi od čeličane.

Povrh toga je Port Talbot, po podacima državnog statističkog zavoda, jedno od najsiromašnijih mjesta u Velikoj Britaniji i centar vladinog programa za podizanje životnog standarda [Leveling Up – stvaranje prilika za sve u cijeloj UK: poboljšanjem radnih mjesta, plata i životnog standarda, povećanjem sigurnosti ulica, zaštitom zdravlja i dobrobiti, ulaganjem u gradske centre]. Gubitak radnih mjesta osjetiće cijela regija – nejednakosti će biti produbljene širom južnog Velsa.

Ovaj potez kompanija Tata povlači zbog pritiska da se proizvodnja čelika dekarbonizira, prvenstveno iz visokih peći na ugalj poput onih u Port Talbotu. Tata će umjesto njih uložiti u elektrolučnu peć koja procesom elektrifikacije reciklira čelični otpad prije nego što se izlije u proizvode od čelika.

Proizvodnja čelika se – uprkos visokim emisijama ugljen-dioksida – smatra jednom od šest „baznih industrija“ budući da je čelik neophodan i za „zelene“ proizvode kao što su vjetroturbine, električna vozila i kuće s niskim udjelom ugljen-dioksida.

 

Poslovi ili okoliš

Port Talbot stoga predstavlja još jednu sudbonosnu epizodu u balansiranju između spašavanja radnih mjesta i spašavanja okoliša. Specifična škodljivost proizvodnje čelika po okoliš zorno prikazuje suštinu „pravedne tranzicije“.

Pravedna tranzicija, s korijenima u međunarodnom sindikalnom pokretu, usmjerena je na to da radnici i zajednice najviše pogođene prelaskom na zeleniju privredu ne završe u lošijoj situaciji. To se može postići dijalogom između vlada, kompanija, radnika i društvenih grupa, te društvenim intervencijama usmjerenim na osiguranje budućih radnih mjesta.

Planiranje takve tranzicije za ovu industriju nije novost. Sindikati i uprava Tata Steel Europe u Nizozemskoj nedavno su zaključili sporazum poznat kao „društveni ugovor o zelenom čeliku“ (Green Steel Social Contract). Sporazumom je zacrtan put pravedne tranzicije koji uključuje garancije radnog mjesta, novčane poticaje u vezi sa zadržavanjem radnika i individualni planovi zapošljavanja.

Slično tome i švedski proizvođač čelika SSAB već godinama sarađuje sa sindikatom IF Metall oko prelaska na zeleniju proizvodnju čelika i u tom procesu osigurava radna mjesta. Ako su nacionalni konteksti i različiti, ovo barem pokazuje šta se može učiniti.

 

Šta će dalje radnici čeličana?

Pregovori u procesu pravedne tranzicije uključuju identifikaciju vrsta obrazovanja, obuke i kvalifikacija koje radnicima trebaju da bi nastavili rad u čeličani. Na primjer, iako je proizvodnja elektrolučnim pećima manje radno intenzivna, više se poslova može pojaviti u proizvodnji krajnjih proizvoda.

Od otpadnog čelika mogu se praviti profilno željezo, grede i šipke za upotrebu u građevinarstvu i proizvodnji industrijske opreme. Druge mogućnosti leže u učenju novih digitalnih vještina za rad u robotskoj proizvodnji čelika.

Ogromno upozorenje u vezi s izgledima za prekvalifikaciju radnika čeličana predstavlja opseg finansiranja, kao i to da li smislena industrijska strategija odražava regionalno tržište rada. Ovdje je neophodna državna intervencija – da bi se osiguralo da nove vještine odgovaraju dostupnim poslovima. Nadalje, prekvalifikacija otvara i pitanje jesu li nova radna mjesta slične kvalitete, prihoda i statusa, te da li se radnici mogu preseliti radi novih radnih mjesta.

Sindikat Community otkriva da su nakon zatvaranja velike čeličane u Redcaru, sjeveroistočna Engleska, radnici s godišnjom platom od 30.000 funti prije zatvaranja pali na 80% te plate, a nakon zatvaranja na 35%, dok je 18% njih nakon otpuštanja tražilo posao čitave dvije godine. Ova ograničenja se ne smiju uzeti zdravo za gotovo, jer radnicima čeličana dodatno otežavaju posljedice gubitka radnih mjesta.

Pravedna tranzicija bi trebala štititi potrebe radnika i zajednica, a istovremeno prepoznati potrebe regionalnih ekonomija. Tu u igru stupaju sindikati čeličana budući da su snažno ukorijenjeni u radnu snagu i lokalnu zajednicu. I možda je nažalost upravo restrukturiranje na mahove učinilo da su sindikati dobro pripremljeni za ublažavanje posljedica.

Tata je već odbacila alternativni prelazni plan koji su predložili sindikati. Bez obzira na razloge, Tata ne može poreći stručnost sindikata i njihov uvid u živote radnika i regiju južnog Velsa.

Ako kompanija Tata traži tranziciju koja je pravedna i društveno prihvatljiva za radnike i zajednice, onda mora uvažiti legitimitet sindikata.

Radnicima čeličane u Port Talbotu, „nada umire posljednja“.

IZVOR: Conversation

Objavljeno: 24/01/2024.

 

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

13/02/2024