S engleskog prevela: M. Evtov

Prerano postavljanje zahtjeva unaprijed ograničava opseg pokreta, zatvarajući polje mogućnosti

Učesnici pokreta na početku, kad još nisu imali priliku steći osjećaj kolektivne moći, možda neće moći prepoznati koliko promjene koje žele zadiru u same temelje. Definisanje zahtjeva u ovoj tački može ograničiti putanju pokreta, ograničavajući i ambicije i maštu onih koji ga čine. Isto tako, na samom početku postaviti presedan za sužavanje ili razvodnjavanje ciljeva pokreta samo povećava vjerovatnoću da će se to uvijek iznova događati.

Zamislite da se pokret Occupy na samom početku složio oko konkretnih zahtjeva – da li bi i dalje služio kao otvoreni prostor u kojem bi se toliki ljudi mogli sastajati, razvijati svoje analize i radikalizovati se? Ili bi završio kao jedinstveni protestni kamp koji se bavi samo svojim korporativnim sopstvom, budžetskim rezovima i možda Federalnim rezervama?

Postavljanje zahtjeva uspostavlja neke ljude kao predstavnike pokreta, što podrazumijeva unutrašnju hijerarhiju koja predstavnike stimuliše na kontrolu drugih učesnika

Ujedinjenje pokreta oko određenih zahtjeva u praksi obično znači imenovanje glasnogovornika koji pregovara u njegovo ime. Čak i ako su odabrani „demokratski“, na bazi predanosti i iskustva, glasnogovornici u toj svojoj ulozi neminovno stiču interese drugačije od interesa ostalih učesnika.

Da bi zadržali vjerodostojnost u svojoj ulozi pregovarača, glasnogovornici moraju biti u stanju da umire ili izoluju svakoga ko nije voljan pristati na nagodbe koje oni postižu. To ambiciozne vođe podstiče da pokažu da pokret mogu zauzdati, nadajući se da će tako zaraditi mjesto za pregovaračkim stolom. Iste one hrabre duše čije su beskompromisne akcije dovele do pokretanja pokreta iznenada otkriju da im aktivisti od karijere koji su im se kasnije pridružili govore šta i kako da rade – ili ih čak potpuna poriču kao dio pokreta. Ova drama se u augustu 2014. godine odigrala u Fergusonu, gdje su političari i javne ličnosti iste one mještane koji su suprotstavivši se policiji i pokrenuli pokret oklevetali kao autsajdere koji pokret iskorištavaju za učešće u kriminalnim aktivnostima. Što nije moglo biti dalje od istine, jer se desilo upravo suprotno: pokret pokrenut časnom ilegalnom aktivnošću autsajderi su htjeli preoteti da bi ponovo legitimizirali institucije vlasti.

To objašnjava dvosmisleni odnos koji većina vođa ima s pokretima koje predstavljaju: da bi bili od koristi vlastima, moraju biti sposobni pokoriti svoje drugove, ali njihove usluge ne bi bile ni potrebne da pokret ne predstavlja neku vrstu prijetnje. Otud čudna mješavina militantne retorike i praktične opstrukcije koja često obilježava takve figure: za napredovanje im treba vjetar u jedra, a oni ga ipak moraju zauzdati.

Ispunjavanje zahtjeva pokreta ponekad je najgore što se tom pokretu može dogoditi

Reforme služe stabilizaciji i očuvanju statusa quo, ubijaju zamah društvenih pokreta i onemogućavaju korjenite promjene. Ispunjavanje malih zahtjeva može poslužiti za podjelu moćnog pokreta, uvjeravajući manje predane učesnike da odu kući ili zažmire na represiju nad onima koji ne pristanu na kompromis. Te male ustupke vlast dopušta samo zato što ih smatra najboljim načinom da izbjegne veće promjene.

Ponekad to izgleda kao prava pobjeda – kao u Sloveniji 2013. godine, kad je aktuelna vlada srušena nakon dva mjeseca protesta. Tako su nemiri prekinuti prije no što su se mogli pozabaviti sistemskim problemima koji su do njih i doveli, a koji su bili mnogo dublji od toga koji su političari trenutno na vlasti. Dok su demonstranti još bili ošamućeni vlastitim uspjehom, na vlast je došla nova vlada koja je samo nastavila tamo gdje je ona prethodna stala.

Tokom priprema za egipatsku revoluciju 2011. godine, Mubarak je više puta ponudio ono što su demonstranti zahtijevali nekoliko dana ranije, ali kako se stanje na ulicama zaoštravalo, učesnici su postajali sve neumoljiviji. Možda bi Mubarak i danas bio na vlasti da je ponudio još više, i blagovremeno. Doduše, egipatska revolucija na kraju nije uspjela – ali ne zato što je tražila previše, nego zato što nije otišla dovoljno daleko: kad je diktator svrgnut s vlasti, vojna i infrastruktura „duboke države” ostale su na mjestu, revolucionari su ostavili otvorenu mogućnost da se na vlasti učvrste novi despoti. Za uspjeh revolucije morali su srušiti samu arhitekturu države dok su svi još bili na ulicama i dok je ta mogućnosti bila otvorena.

U Brazilu je 2013. godine pokret Movimento Passe Livre (MPL) pomogao intenziviranju masovnih protesta protiv povećanja cijene javnog prevoza; to je jedan od rijetkih novijih primjera pokreta koji je uspio ostvariti svoje zahtjeve. Na ulice su izašli milioni ljudi i poskupljenje od 20 centi je otkazano. Brazilski aktivisti pisali su i držali predavanja o važnosti postavljanja konkretnih i ostvarivih zahtjeva, kako bi se zamah pokreta povećao postepenim pobjedama. Nadali su se da će potom prisiliti vladu da prevoz učini besplatnim.

Zašto je njihova kampanja protiv poskupljenja uspjela? Brazil je u to vrijeme bio jedna od rijetkih država s ekonomijom u usponu, profitirao je od globalne ekonomske krize odvlačeći investicione dolare s nestabilnog sjevernoameričkog tržišta. Drugdje su vlade – u Grčkoj, Španiji, pa čak i SAD-u – bile pritjerane uza zid koliko i demonstranti protiv mjera štednje, pa čak i da su htjele ne bi mogle ispuniti njihove zahtjeve. To što nijedan drugi pokret nije mogao postići takve ustupke nema veze s nedostatkom specifičnih zahtjeva.

Jedva godinu i po kasnije, kad su se ulice ispraznile i policija ponovo uspostavila svoju moć, brazilska vlada je uvela novi niz poskupljenja – sad još većih. MPL je morao sve ispočetka.

Ako želite ikakve ustupke, tražite znatno više

Krenuti u postizanje strukturnih promjena mudrija je strategija čak i ako u status quo ne želite unijeti više od nekoliko manjih korekcija. Da bismo ostvarili male konkretne ciljeve, često je neophodno postaviti mnogo više ciljeve. Oni koji odbijaju kompromis predstavljaju vlastima nepoželjnu alternativu rješenja s reformistima. Neko će uvijek biti voljan preuzeti poziciju pregovarača – ali što više ljudi to odbije, to će pregovaračeva pregovaračka pozicija biti jača. Klasična referentna tačka ovdje je odnos između Martina Luthera Kinga Jr. i Malcolma X: da nije bilo prijetnje koju implicira Malcolm X, vlasti ne bi imale takav podsticaj za pregovore s dr Kingom.

Mi koji želimo istinski radikalnu promjenu smatramo da ništa ne možemo dobiti razvodnjavanjem svojih želja za javnom potrošnjom. Overtonov prozor – niz mogućnosti koje se smatraju politički održivim – ne određuju oni u navodnom centru političkog spektra, nego oni izvan njega. Što je šira distribucija opcija, to se otvara veći teren za igru. Možda vam se, kad isprednjačite do samih granica, neće odmah pridružiti i drugi, ali ih saznanje da su neki voljni istaknuti taj plan može ohrabriti da i sami djeluju ambicioznije.

Ako beskrajno odgađamo pitanja koja stvarno želimo postaviti, pravi trenutak nikad neće doći. Ne smije nam cilj biti da samo osvajamo ustupke, moramo jačati naše snage.

To što se ne postavljaju zahtjevi ne znači ustupati prostor političkog diskursa

Najuvjerljiviji argument u korist postavljanja konkretnih zahtjeva možda je taj da će zahtjeve, ako ih mi ne postavimo, postaviti neko drugi – otimajući zamah našeg organizovanja radi ostvarenja svojih ciljeva. Šta ako zato što mi ne uspijevamo postaviti zahtjeve ljudi na kraju zbiju redove oko liberalne reformističke platforme – ili, kako se danas dešava u mnogim dijelovima Evrope – oko desničarskih nacionalističkih programa?

Ovo, naravno, ilustruje opasnost koju predstavlja neuspjeh da onima s kojima dijelimo ulice izrazimo svoje vizije transformacije. Pogrešno je našu taktiku širiti bez objašnjavanja naših ciljeva, podrazumijevajući da svaka konfrontacija nužno teži oslobođenju. U Ukrajini, gdje su iste napetosti i zamah koji su doveli do Arapskog proljeća i pokreta Occupy proizveli nacionalističku revoluciju i građanski rat, vidimo da naše organizacijske i taktičke modele čak i fašisti mogu prisvojiti za svoje vlastite ciljeve.

Ne zato da bismo svima nametnuli svoje metode, kako to rade autoritarni organizatori, nego da bismo svima koji traže promjene ponudili priliku i primjer. Ne da bismo postavili zahtjev, nego zato što je ovo suprotno od zahtjeva: želimo samoodređenje, nešto što nam niko ne može dati.

Šta ako ne zahtjevi?

To kako analiziramo, kako se organizujemo i kako se borimo trebalo bi govoriti samo za sebe. To bi trebalo poslužiti kao poziv da nam se pridružite u drugačijem načinu vođenja politike, načinu koji se temelji na direktnoj akciji, a ne na peticijama. Ljudi koji su u Fergusonu i Baltimoru na ubistva Michaela Browna i Freddieja Graya odgovorili fizički se suprotstavljajući policiji učinili su na rješavanju problema policijskog nasilja više nego decenije molbi za nadzor zajednice nad policijskim radnjama. Otimajući prostore i redistribuirajući resurse, zaobilazimo besmisleno zaobilazne mašinerije političkog zastupanja.

Umjesto postavljanja zahtjeva, počnimo postavljati ciljeve. Razlika je u tome što ciljeve postavljamo po vlastitim uslovima, vlastitim tempom, kako se ukazuju prilike. Ti ciljevi se ne moraju uklapati u logiku vladajućih, a njihova realizacija ne zavisi od dobre volje vlasti.

Slijedeći i ostvarujući ciljeve, razvijamo sposobnost postavljanja sve ambicioznijih ciljeva. Dakle, potpuno suprotno od reformističkih pokreta koji su skloni raspadu čim se njihovi zahtjevi ispune ili pokažu nerealnim. Naši će pokreti biti jači ako se mognu prilagoditi različitim ciljevima, sve dok ti ciljevi nisu u otvorenom sukobu. Kad shvatimo ciljeve jedni drugih, moguće je utvrditi gdje saradnja ima smisla, a gdje nema – ta vrsta jasnoće ne proizlazi iz svrstavanja iza zahtjeva s najmanjim zajedničkim imeniteljem.

S ovog gledišta postaje jasno da odluka da se zahtjevi ne postavljaju nije nužno znak političke nezrelosti. Naprotiv, to može biti mudro odbijanje upadanja u zamke koje su onesposobile prethodnu generaciju. Postanimo svjesni vlastite snage, izvan kaveza i redova predstavničke politike – izvan politike zahtjeva.

(Dio I)

IZVOR: CrimethInc.

Objavljeno: 05/05/2015.