VODA! Suša u Španiji

Piše: 

María Ramírez
U Barceloni i gradovima širom Katalonije je uvedeno vanredno stanje zbog suše. U opasnosti su usjevi, voćke, domaće životinje. Svaki dan odlaganja odlučnog rješavanja klimatske krize ili bar planiranog prilagođavanja, svaki dan manipulacije javnošću da bi se stvorila atmosfera nevjerice i hranio trend poricanja pogubnih poremećaja klime - znači dodatnu patnju i štetu za ljude i cjelokupan živi svijet. Patnju i štetu koje nisu neminovne. Iz teksta: „U Španiji se adaptacija na klimatsku krizu već dešava, jer drugog izbora nema. Ali mnogo toga se improvizuje i uglavnom provodi samo nakon što se najgore već dogodi.” @RiD

 

S engleskog prevela: M. Evtov

 

Prolazeći ovih dana Barcelonom, ne možete propustiti znakove i bilborde koji prikazuju crvenu plastičnu kantu i poruku „Voda ne pada s neba“ (na katalonskom l’aigua no cau del cel). Oglasi su dio kampanje za štednju vode.

Od početka februara je u Barceloni i u još 200 katalonskih gradova zbog suše zvanično uvedeno vanredno stanje. To znači da više od šest miliona stanovnika ove regije živi uz ograničenja dnevne potrošnje vode. Parkovi su bez vode, fontane su suhe, a tuševi na bazenima i plažama zatvoreni. Poljoprivrednici ne mogu navodnjavati većinu svojih usjeva, a potrošnju vode za stoku moraju prepoloviti inače će se suočiti s kaznama.

 

Klimatski poremećaji već mijenjaju živote ljudi u Evropi

Ovakva situacija ne vlada samo u Kataloniji. Mapa trenutnih suša u Evropi – koju priprema Evropska opservatorija za sušu – pokazuje da je cijela španska obala Mediterana u lošem stanju, s crvenim područjima koja ukazuju na uzbune slične onima u sjevernoj Africi i na Siciliji. Katalonija možda prolazi kroz najgoru sušu u istoriji ove oblasti, ali se južno područje Andaluzije još od 2016. godine suočava s kontinuiranom sušom. Po izvještaju Christian Aida, prošle godine su suše u Španiji bile rangirane među 10 najskupljih klimatskih katastrofa na svijetu.

Evropa se zagrijava dvostruko brže nego ostali kontinenti. Za Španiju ovo nije apstraktna prijetnja: klimatski poremećaji već su promijenili živote ljudi. Visoke temperature ih prisiljavaju da vrijeme provedeno na otvorenom ograniče da bi izbjegli toplotni udar, što radnicima na gradskim ulicama i farmama već predstavlja fatalnu prijetnju.

Hoteli pune bazene morskom vodom i pitaju se šta će donijeti naredna sezona.

Poljoprivrednici bacaju čitave prinose voća da bi dragocjenu vodu koristili za spašavanje drveća. Proizvodnja maslinovog ulja je osakaćena jakim toplotnim valovima. Uzgajivači badema strahuju od ranog cvjetanja uzrokovanog dosad najtoplijim januarom, jer bi im to moglo ponovo uništiti prinose.

Nesigurnost oko proizvodnje usjeva, cijena i vodosnabdijevanja samo su neki od razloga što poljoprivrednici blokiraju ceste i protestuju na ulicama španskih gradova, što su nedavno činili i njihovi kolege u Francuskoj, Belgiji i Njemačkoj. Osim trenutne nestašice vode, žale se i na niz opterećenja, od teške papirologije preko nepoštene konkurencije iz zemalja izvan EU-a s nižim ekološkim i zdravstvenim standardima do strogih zahtijeva za finansiranje. Paradoksalno, protestuju i zbog mjera kojima se želi smanjiti utjecaj poljoprivrede na okoliš i prekinuti začarani krug koji na kraju pogoršava uslove i poljoprivrednicima.

Očito je kako ove tenzije mogu iskoristiti populističke stranke, posebno na krajnjoj desnici. Mainstream političari su optuženi da se prečesto fokusiraju na stranačko politikanstvo i borbu za vlastiti opstanak u vlasti.

Dok je Katalonija proglašavala vanredno stanje zbog suše, bilo je zapanjujuće, na primjer, gledati kako se španska vlada i većina političara upliću u dugotrajne parlamentarne rasprave o zakonu o amnestiji za one koji su 2017. godine u Kataloniji organizovali neslužbeni referendum o nezavisnosti. Sasvim je razumljivo zašto građani smatraju da postoje daleko urgentniji problemi.

Nije ispravno sve poljoprivrednike predstavljati kao žrtve ili marionete krajnje desnice i sugerirati da nemaju nikakvu aktivnu ulogu. Njihovo nezadovoljstvo ima konkretne razloge – ali i predstavlja priliku koju mogu iskoristiti beskrupulozni lideri.

Pitanja kao klimatska kriza i tenzije između velikih gradova i depopulariziranih španskih regija sve se više politiziraju. Sandra León, profesorica političkih nauka i direktorica Instituta Carlos III-Juan March, kaže mi da je njen istraživački tim prateći stavove javnosti zapazio jačanje protivljenja klimatskim politikama, naročito među muškarcima. Istovremeno, kaže León, u Španiji još uvijek nisu „potpuno iskristalizovana“ pitanja kao što su klimatska kriza i tenzije između urbanih i ruralnih područja. Ako ljudi o njima još nisu stekli čvrsto mišljenje, to sigurno ostavlja prostora i za stranačko iskorištavanje i za produbljivanje razumijevanja.

Krajnje desničarska stranka Vox i drugi populisti svakako bi mogli uzurpirati ove debate, tvrdi León, ali ima osnova i za nadu da se otvara „prostor za razumijevanje“ budući da ova pitanja još uvijek nisu toliko polarizirana kao druga. To će, međutim, zahtijevati mnogo truda, prvenstveno mainstream političara, uključujući i one opozicione koji su u iskušenju da igraju na kartu poricanja klimatskih promjena.

U Španiji se adaptacija na klimatsku krizu već dešava, jer drugog izbora nema. Ali mnogo toga se improvizuje i uglavnom provodi samo nakon što se najgore već dogodi.

Politički lideri se trebaju pobrinuti da prioritet dobiju oni najranjiviji na klimatsku neizvjesnost i oni koji bi se mogli žaliti na mjere navodno donesene da bi im se pomoglo.

U mnogim dijelovima Španije voda možda neće pasti s neba. Ali možemo biti sigurni da ni rješenja neće pasti s neba, koliko god nas u to uvjeravali demagoški političari.

IZVOR: Guardian

Objavljeno: 15/02/2024.

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

19/02/2024