VODA! Britanske rijeke umiru, a vlada se pravi da ne vidi

Piše: 

George Monbiot
Privatizovanje obala zbog kojeg nam uz rijeke umjesto vrba rastu tranzicijske vrste: ražanj, kafana i skorojevićka vila. Isušivanje rijeka i razvaljivanje korita radi izgradnje privatnih malih hidroelektrana. Ispuštanje otpadnih voda poduzetničkih. Urušavanje javnih vodovoda i nekontrolisano crpljenje naše vode za privatne biznis – nerijetko bez ikakve naknade. To je stanje naših rijeka: smrtno ozbiljno. Ozbiljnije može biti samo kad se shvati da nije u pitanju specifičnost ovdašnjeg folklora nego globalni trend bjesomučnog eksploatisanja prirodnih dobara radi profita, što direktno ugrožava opstanak svih nas i svega oko nas. (@RiD)

S engleskog prevela: M. Evtov

O stanju jedne države možete suditi po stanju njenih rijeka. Zagađenje je fizički izraz korupcije. Pa šta onda možemo zaključiti o zemlji koja svoje rijeke sistematski eksploatiše, puni kanalizacijom i isušuje?

Ubijanje rijeka

Pišem s velške granice, gdje sam došao na odmor. Došao sam u jedan od najljepših krajeva Britanije, ali sad mi ovdje rijeke naočigled umiru. Monnow, lijepu pritoku rijeke Wye, zadnji sam put vidio prije četiri godine, a tad joj je kamenito korito bilo uglavnom čisto. Sad joj je dno prekriveno glibom i vlaknastim algama. U vrtlozima na površinu isplivava truli korov, noseći smrad stajskog gnojiva.

Prije nekoliko dana je, već po treći put u pet godina, dio rijeke Llynfi, druge pritoke rijeke Wye, uništen izljevom otpada. Stotine je mrtvih pastrmki, lipljana i somića plutalo na površini dok je poneki bjelonogi rak puzao iz vode. U dolini Ewyas, koja se ne može vidjeti ni sa kakvog vidikovca, otkrijem da se iz Honddua, još jedne lijepe rječice, ilegalno vadi šljunak. Da bi bager prošao do rijeke, s obala je iščupao drevne johe i jasenove.

Sama rijeka Wye umire zapanjujućom brzinom od koje se srce slama. Kad sam ovdje veslao prije 10 godina, kamenje je bilo čisto. A sada je tako glibavo da teško da možete stajati u rijeci. Za vrelih dana cijela rijeka smrdi na kokošja govna jer se u njenom slivu uzgaja 10 miliona peradi. Najgore su farme za slobodni uzgoj: perad prekriva polja svojim vrlo reaktivnim gnojivom koje kiša spere u sliv. Ova bistra rijeka se nekoliko puta godišnje zamuti zbog cvjetanja algi. Ribe se bore za dah. Vodeni insekti se uguše.

Slične katastrofe dešavaju se širom Britanije. Na istoku zemlje glavni problemi su kanalizacija i crpljenje vode. Lokalni monopoli na vodosnabdijevanje odobreni su privatizovanim vodovodnim preduzećima koja ubiru ogromne dividende i plate, a ne ulažu dovoljno u cijevi, kanalizaciju, rezervoare i kontrolu zagađenja. Umjesto da zaustave curenje i obeshrabre pretjeranu potrošnju, privatizovana preduzeća crpe podzemnu vodu koja hrani naše rijeke. Zato sad mnoge naše rijeke presuše i po nekoliko mjeseci godišnje. U cijelom svijetu ima samo 225 rijeka s krečnjačkim koritom, a 85% ih je u Engleskoj. A ipak bi nekoliko ovih rijetkih i dragocjenih ekosistema mogli potpuno nestati.

Na zapadu Britanije glavni je problem stočarstvo. Pošto su proizvodnja mlijeka i peradi objedinjene, količina stajskog gnojiva je postala veća od kapaciteta zemlje da ga apsorbuje. Kako je velškoj vladi objasnio jedan poljoprivredni poduzetnik, neki farmeri namjerno nanose gnojivo na zemlju prije velikih kiša, da bi ih kiša sprala s njihovih polja u rijeke.

Jedan čitalac iz Cumbrije mi piše da farmer u njegovom susjedstvu noću odvozi svoj spremnik za gnojivo i ispumpava ga direktno u rijeku. Jedna od rijetkih istraga Agencije za zaštitu okoliša otkriva da 95% poljoprivrednika u slivu rijeke Axe na jugozapadu Engleske nije investiralo u odgovarajuće skladištenje gnojiva. A rezultat je da 49% ovih farmi zagađuje rijeku. Agencija u svom internom izvještaju kao razlog za ovu sistemsku krizu navodi to što vlada koristi „dobrovoljni pristup“. Skladišta gnojiva farmi na jugozapadu zemlje provjeravaju se u prosjeku jednom u 200 godina. Zašto da poboljšavate skladišta s tako malim šansama da vas uhvate?

Širom Britanije svjedočimo potpunom kolapsu nadzora i regulacije. Čak i nakon ekstremnog i iznenadnog zagađenja rijeke Llynfi, ekipa za hitne intervencije Natural Resources Wales (Prirodna bogatstva Velsa) stiže na lice mjesta tek nakon 13 sati, a onda odbija prihvatiti uzorak vode koji je na vrhuncu incidenta zahvatio jedan mještanin. U slivu rijeke Wye, okružno vijeće Powys iza zatvorenih vrata izdaje dozvole za nove farme pilića. U Engleskoj Agencija za zaštitu okoliša prije žmiri nego što gleda kroz prste: prošle godine je od 76.000 prijavljenih slučajeva zagađenja i ilegalnog izljeva otpada samo jedan rezultirao kaznom za prekršaj. Da, jedan. Kako navodi magazin ENDS Report, čak i sami službenici Agencije smatraju njene metode nadzora potpuno beskorisnim.

Vladavina para

Vlada je 2016. otkrila da je samo 14% engleskih rijeka u dobrom ekološkom stanju. No, umjesto da preduzme odgovarajuće mjere, vlada se povela za politikom kakvu Donald Trump koristi u slučaju koronavirusa: ako želite da problem nestane, manje testirajte. Nakon 2016. godine, vlada prestaje s godišnjim praćenjem i izvještavanjem. Prvo su nam rekli da sljedeći izvještaj očekujemo 2019. Onda u proljeće 2020. A sad kažu ujesen 2020. Što možda znači nikada. Ekonomska moć vodovodnih preduzeća i društvena moć poljoprivrednika pretvaraju se u političku moć. Vladaju posebni interesi. Javnost i živi svijet su zadnja rupa na svirali.

Zagledajte se u svoju lokalnu rijeku i vidjećete kako njom pluta politička prljavština.

IZVOR: Guardian

Objavljeno: 12/08/2020.

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

16/08/2020