S engleskog prevela: M. Evtov

U stari kaubojski grad Oakley decenijama se pouzdano slijevalo planinsko vrelo koje su pioniri koristili za zalijevanje livada, a sad ljudima puni slavine. Kad se u ovogodišnjoj žestokoj suši vrelo svelo na tanki mlaz, zvaničnici su preduzeli drastične mjere da bi sačuvali svoju vodu: prestali su graditi.

Tržište nekretnina u njihovom gradu od 1.750 stanovnika procvjetalo je tokom pandemije koronavirusa jer su se oni koji rade na daljinu vraćali sa Zapadne obale, a vikendaši preseljavali na rančeve dotad korištene za najmove i boravke vikendom. Pridošlicama je bila potrebna voda – voda koje nestaje dok megasuša isušuje rezervoare i rijeke širom Zapada.

Tako je ovog proljeća Oakley, na oko sat vremena vožnje istočno od Salt Lake Cityja, nametnuo građevinski moratorij na novu gradnju koja bi se morala priključiti na gradski vodovod. To je jedan od prvih gradova u SAD-u koji namjerno zaustavlja rast zbog nedostatka vode u novoj eri megasuša. Ali to bi mogao biti nagovještaj onoga što dolazi na čitavom, toplijem i sušnijem, Zapadu.

„Zašto gradimo kuće ako nemamo dovoljno vode?” – kaže gradonačelnik Wade Woolstenhulme. [...]

Vode je sve manje
 

Ljeto rekordnih suša, toplotnih valova i megapožara pogoršanih klimatskim promjenama prisiljava milione ljudi širom Zapada SAD-a da se suoče s neizbježnim nizom katastrofa koje dovode u pitanje budućnost rasta.

Presušuju podzemne vode i potoci životno važni i za poljoprivrednike i za gradove. […] Dok su na jugozapadu ljetne monsunske kiše nedavno donijele olakšanje, 99,9 posto Utaha je izloženo teškim sušama, a rezervoari nisu ni dopola puni.

A ipak je u većem dijelu Utaha jeftino stanovanje još oskudnije nego voda; stanovništvo se od 2010. do 2020. godine povećalo za 18%, što Utah čini najbrže rastućom državom SAD-a. Gradovi širom Zapada brinu da će prekid razvoja radi očuvanja vode samo pogoršati krizu pristupačnog stanovanja koja je zavladala od Kolorada do Kalifornije.

Poljoprivrednici i stočari – koji koriste 70 do 80% sve vode – puštaju da im polja presuše ili prodaju krave i ovce koje više ne mogu napasati. Spencer Cox, guverner Utaha kaže [...]: „Ako nastavimo rasti sadašnjom brzinom i za 10 godina nas pogodi još jedna ovakva suša, biće ozbiljnih posljedica po zalihe pitke vode. [...]”

Većina mjesta se od najgorih posljedica suša zasad pokušava odbraniti konzervacijom, da ne bi zavrtali slavine rasta. Državni zvaničnici kažu da vode za piće još uvijek ima dovoljno i da ne planiraju spriječiti ljude da se useljavaju i grade kuće.

„Značajan faktor kod mnogih političara je to što ne žele da ih se smatra zajednicom bez odgovarajućih resursa”, kaže Katharine Jacobs, koja na Univerzitetu Arizone vodi Centar za istraživanje klimatskih adaptacija.

Vodovodna preduzeća u državama cijele te regije prijete isključenjem i novčanom kaznom od 1.000 dolara za kršenje ograničenja potrošnje vode (npr. zalijevanje travnjaka). Vlade troše milione na čupanje trave, ponovnu upotrebu otpadnih voda, izgradnju novih sistema za skladištenje i punjenje osiromašenih vodonosnika – takve mjere su pustinjskim gradovima poput Las Vegasa i Tucsona pomogle da čak i pri eksploziji populacije smanje potrošnju vode. [...]

Ali voda je sad značajan faktor brojnih rasprava o izgradnji. [...]

Da bi dobili odobrenje za izgradnju novih kuća na suhom dijelu pustinje između Phoenixa i Tucsona, građevinski preduzetnici moraju dokazati da imaju pristup stogodišnjim zalihama vode. No, opsežno crpljenje podzemnih voda – uglavnom za poljoprivredu – ostavilo je to područje s vrlo malo vode za budući razvoj. Državno ministarstvo voda je krajem prošlog mjeseca objavilo da neće odobriti nijedan zahtjev za izgradnju objekata u kojima se planira korištenje podzemnih voda tog područja. Ova odluka izazvala je zabrinutost lokalnih građevinskih preduzetnika koji kažu da će ograničenja otežati podmirivanje potreba nezasitnog stambenog tržišta Arizone.

Odumiranje malih gradova
 

U Utahu, Oakley i obližnji poljoprivredni grad Henefer obećavaju da će rast zaustaviti sve dok ne osiguraju nove, pouzdane izvore vode, ili bušenjem ili pumpanjem, što je skupa i neizvjesna mogućnost.

„Ovi gradovi su kanarinci u rudniku uglja“, kaže Paul D. Brooks, profesor hidrologije na Univerzitetu Utaha. „Oni već ne mogu računati na to da će im voda poteći kad god odvrnu slavinu. Žanjemo ono što smo posijali: klimatske promjene nam dolaze na naplatu i to nas jako pogađa.”

Voda je 1800ih bila jedna od prednosti koje su bijele doseljenike privukle u Oakley. Grad leži na rijeci Weber, koja je uz druge planinske izvore navodnjavala poljoprivredno zemljište i podržavala mljekare kojih je dolina nekad bila puna.

To je još uvijek konzervativna poljoprivredna zajednica u kojoj se vijore otrcane Trumpove zastave iz 2020. godine i gradonačelnik sumnja da su klimatske promjene uzrokovane ljudskim djelovanjem. Ljepota i lokacija (na pola sata vožnje od skijaškog Park Cityja) učinili su grad atraktivnom jeftinom destinacijom stanovnika okolnih država. [...]

Oakley planira uložiti čak dva miliona dolara na bušenje bunara dubokog 2.000 stopa [preko 600 m] kako bi dosegli – nadaju se zvaničnici – neiskorišteni vodonosnik. […] Ali samo pedesetak kilometara sjeverno od Oakleyja […] nalazi se grad Henefer, gdje je nova gradnja zaustavljena na tri godine. Henefer trenutno pokušava iskoristiti nove izvore ne bi li osigurao vodu za uređenje okoliša i vanjsku upotrebu, te tako uštedio dragocjenu vodu za piće.

„Građanima se to nimalo ne sviđa”, kaže gradonačelnica Kay Richins o moratoriju na izgradnju. „Ne sviđa se ni meni.”

Stručnjaci kažu da su najviše ugrožena najmanja mjesta. A u Utahu ima nekoliko mjesta sićušnih ili suhih kao Echo – gomila kuća stisnutih između teretne pruge i veličanstvenog crvenog stijenja. Echo je nakon zatvaranja dva kafića već jedva opstajao. A onda su im ovog ljeta vodozahvati gotovo presušili.

Direktor Echovog vodovoda transportovao je pitku vodu iz obližnjih gradova. Ljudi su brinu da bi im voda potrebna za gašenje jednog požara mogla iscrpiti rezervoare.

J.J. Trussell i Wesley Winterhalter pustili su da im travnjak oko kuće požuti i ne tuširaju se svaki dan. Ali ima komšija koji i dalje zalijevaju travnjake, pa g. Trussell brine da je mala zajednica, koju su gradili i njegovi baka i djed, na rubu da presuši i nestane. „Vrlo je moguće da ćemo izgubiti jedini izvor vode“, kaže on. „To bi život učinilo gotovo nemogućim.“

IZVOR: New York Times

Objavljeno: 20/07/2021.