S engleskog prevela: M. Evtov
 

Prošle sedmice je komisija koju su osnovali Univerzitet Stanford i [medicinski časopis] Lancet otkrila da bi se razorna kriza opioida u Sjevernoj Americi mogla ponoviti, ali ne samo tamo. Neetičke prakse koje je Patrick Radden Keefe dokumentovao u svojoj nagrađivanoj knjizi Imperija bola (Empire of Pain, 2021.) nisu bile ograničene na samo jednu kompaniju, Purdue Pharma, niti samo na dio porodice Sackler koji je posjeduje. Te prakse su u farmaceutskoj industriji i agencijama koje bi ih trebale regulisati bile i ostale sasvim normalne.

Keith Humphreys, na Stanfordu ekspert za ovisnost i predsjednik spomenute komisije, prošle je sedmice na Lancetovom webinaru iznio da su u SAD-u i Kanadi posljedice opioidne krize mjerene u smislu izgubljenih godina života, a ne apsolutnog broja smrtnih slučajeva, bile u rangu s COVID-om.

Budući da ovisnici o analgeticima koji se dobivaju na recept često prelaze na heroin pa na fentanil, kriza biva sve gora uprkos strožim kontrolama recepata. Komisija je sačinila model koji ukazuje da bi bez velikih promjena politike samo SAD mogle prije isteka ove decenije izgubiti još milion života. A da ni ne spominjemo štetu koju ovisnost nanosi čak i kad ne završi smrću.

Kriza se širi

Ova kriza se širi kako kompanije šire svoje marketinške mreže – posebno na zemlje s niskim i srednjim prihodima u kojima su odgovarajuća sredstva za ublažavanje bolova i palijativna njega često nedostatni. No ni bogate zemlje nisu imune. U Velikoj Britaniji su između 1998. i 2018. godine ljekari opšte prakse više no udvostručili broj recepata za opioide, što neke navodi na tvrdnje da sad ova zemlja doživljava epidemiju opioida.

Humphreys smatra da su krivi proizvođači opioida, od kojih je Purdue bio samo jedan. Ali on opisuje i kulturu koja im je to omogućila, ukazujući na „dramatične propuste u regulativi, u zakonu, u zdravstvenim sistemima i u radu samih ljekara koji ovo nisu zaustavili“. A većina tih slabosti, kaže on, nije otklonjena.

Iako Evropa i SAD imaju različita regulatorna okruženja, na temelju najmanje 20 godina iskustava zviždača i otkrića istraživačkog novinarstva znamo da problemi koje je komisija identifikovala postoje u cijeloj farmaceutskoj industriji. Na primjer, 2012. godine je GlaxoSmithKline kažnjen s tri milijarde dolara zbog promocije neprimjerenog prepisivanja antidepresiva – djeci. Prošle godine su francuski proizvođač lijekova Laboratoires Servier i francuska agencija za lijekove kažnjeni zbog učešća u skandalu oko lijeka za dijabetes mediator, povezanog sa stotinama smrtnih slučajeva.

Antivakseri ne padaju s neba

Svi ovi slučajevi već su poznati onima koji prate smicalice industrije lijekova. Ali je zanimljivo tempiranje izvještaja Stanford-Lancet. Objavljen je dok još uvijek proživljavamo pandemiju koja je otkrila neočekivano visok nivo nepovjerenja u nauku. Ljudi koji oklijevaju da se cijepe često ukazuju na ono što smatraju nepouzdanošću farmaceutske industrije. A mainstream mišljenje ipak oslobađa ovu industriju svake odgovornosti u tom smislu. Za one koji podržavaju vakcinaciju, jedini bauk u ovoj priči – uz nekolicinu ciničnih antivaksera – jesu platforme društvenih medija koje forsiraju dezinformacije.

Prije sedmicu dana, na primjer, međunarodna neprofitna nevladina organizacija Centar za suzbijanje digitalne mržnje piše: „Činjenica je da je glavni razlog što su pokret protiv vakcinacije i njegovi bezbrojni izdanci privukli pažnju i podršku javnosti taj što big tech [velike tehnološke korporacije] profitira od njihovog sadržaja i njihovih sljedbenika, pa odbija da ih ukloni.”

Sve do COVID-a su velike farmaceutske korporacije napuštale ovaj teren stoga što su profitne marže bile vrlo male – i zato još uvijek i nemamo vakcine za neke velike ubice, uključujući HIV.

Na kraju krajeva, mnogi ljudi vjeruju u opioide, a to nikako nije izašlo na dobro. Neke kompanije koje razvijaju vakcine protiv COVID-a, recimo AstraZeneca, Pfizer i Johnson & Johnson, bile su u prošlosti osuđivane zbog loše prakse. Da li zaista iznenađuje što ankete pokazuju da je ovo industrija kojoj se najmanje vjeruje?

Istina je da su nam društveni mediji učinili medvjeđu uslugu i naš društveni ugovor se raspao prije pojave COVID-a. Ali je istina i to da antivakseri i njihovi pomagači, ako ne prezaju ni pred čim u potrazi za masnim profitom, imaju izvrstan uzor upravo u velikim farmaceutskim korporacijama.

Ako vlade, sama farmaceutska industrija i ljekari priznaju da se ovo konačno mora promijeniti, onda ova kriza neće biti protraćena šansa.

IZVOR: Guardian

Objavljeno: 09/02/2022.