S engleskog prevela: M. Evtov

Kao što svi znaju, Volodimir Zelenski je, prije no što je u stvarnom životu postao predsjednik Ukrajine, ukrajinskog predsjednika glumio u televizijskoj seriji Sluga naroda, a ta ironija navela je mnoge da ga ne shvate ozbiljno (kao da je bolji predsjednik koji je prethodno služio u KGB-u). No, manje je poznata osnovna radnja ove serije.

Zelenski je glumio Vasilija Petroviča Goloborodka, nastavnika koga učenici snime kako bjesni protiv korupcije, postave taj video na Internet (gdje postaje viralan), pa ga na sljedećim predsjedničkim izborima prijave kao kandidata. Nehotice iskoristivši rasprostranjenu frustraciju Ukrajinaca zbog korupcije, Goloborodko pobjeđuje, kao predsjednik se suočava sa strmom krivuljom učenja, a na kraju se sa svoje nove pozicije moći počinje sukobljavati s ukrajinskom oligarhijom.

Ukrajina je u toj seriji prikladno prikazana.

Tri decenije nakon sticanja nezavisnosti, ukrajinski prihodi ostaju ispod onoga što su bili 1990ih. [Treba imati u vidu da se radi o industrijalizovanoj zemlji bogatoj resursima, op.ur.]

Korupcija je divljala, a sudovi se pokazali kao farsa.

Takvo je eto nasljeđe angažmana kapitalističkog Zapada s Ukrajinom nakon njenog sticanja nezavisnosti.
 

Pervertiranje ljevičarske kritike poretka

U međuvremenu, kažu mi moji izvori u Rusiji, predsjednik Vladimir Putin okuplja grupu marksista da ga savjetuju kako će poziciju Rusije predstaviti svijetu u razvoju. Tragovi tog uticaja mogu se naći u govoru koji je održao 16. augusta:

„Situacija u svijetu dinamično se mijenja i naziru se obrisi multipolarnog svjetskog poretka. Sve veći broj zemalja i naroda bira put slobodnog i suverenog razvoja zasnovanog na vlastitom specifičnom identitetu, tradiciji i vrijednostima. Ovim nepristranim procesima suprotstavljaju se zapadnjačke globalističke elite, koje izazivaju haos, raspiruju dugotrajne i nove sukobe i provode takozvanu politiku obuzdavanja, koja zapravo predstavlja subverziju bilo kakve alternativne, suverene razvojne opcije.”

Ali, naravno, ovu „marksističku” kritiku kvare dva detalja. Prvo, suverenitet „zasnovan na vlastitom specifičnom identitetu, tradiciji i vrijednostima“ podrazumijeva da treba tolerisati ono što država radi na mjestima kao što su Sjeverna Koreja ili Avganistan. A to je u potpunom raskoraku s istinskom ljevičarskom solidarnošću, koja se direktno fokusira na antagonizme unutar svakog „specifičnog identiteta“ radi izgradnje mostova između ugroženih i potlačenih grupa u različitim zemljama.

Drugo, Putin se protivi „subverziji bilo koje alternativne, suverene razvojne opcije“ mada je to upravo ono što on radi kad ukrajinski narod pokušava lišiti samoopredjeljenja.

Bivši strateg Donalda Trumpa Steve Bannon samoproglašava se „lenjinistom“ koji koaliciju alt-desnice i radikalne ljevice vidi kao jedini način za okončanje vladavine finansijske i digitalne elite.

(I, da ne zaboravimo rodonačelnika ovog modela: Hitler je vodio Nacionalsocijalističku njemačku radničku partiju.)
 

Između ruskog neoimperijalizma i zapadnog neokolonijalizma

Svjesna da zemlji prijeti razvlaštenje, ukrajinska vlada je prije 20 godina uvela moratorij na prodaju zemljišta strancima. Godinama nakon toga, Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a, Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka opetovano pozivaju na uklanjanje ovog ograničenja. Tek je 2021. godine vlada Zelenskog, pod ogromnim pritiskom, konačno počela dopuštati poljoprivrednicima da prodaju svoju zemlju. Međutim, moratorij na prodaju strancima ostaje na snazi, a Zelenski kaže da se može ukinuti samo nacionalnim referendumom, koji bi gotovo sigurno propao.

Međutim, okrutna je ironija da je, prije no što je Putin pokrenuo rat za nasilnu kolonizaciju Ukrajine, bilo istine u ruskom argumentu da Ukrajina postaje ekonomska kolonija Zapada. Ako u ovom sukobu može biti ičeg pozitivnog za Ukrajinu, onda je to stavljanje neoliberalnog projekta na čekanje. [Ovo čekanje je donekle upitno, s obzirom na usvajanje novog Zakona o radu, op.ur.]

Koristeći ovu priliku, Ukrajinci moraju imati na umu da nije dovoljno naprosto se pridružiti Evropskoj uniji i uhvatiti korak sa zapadnjačkim životnim standardom. I sama je zapadnjačka demokratija u dubokoj krizi: SAD zastranjuju ka ideološkom građanskom ratu, a Evropu iznutra podrivaju autoritarni političari koji manipulišu izborima odvlačenjem glasova (eng. spoilers).

Ova borba se već odvija ispod površine ukrajinskog herojskog otpora.

Da bi osigurala istinsku slobodu i nezavisnost, Ukrajina mora pronaći novi put. Mada je sigurno bolje biti zapadna ekonomska kolonija nego dio novog ruskog carstva, Ukrajinci zaslužuju da nakon sve ove patnje ostvare nešto daleko bolje i od ovog prvog i od ovog drugog.

IZVOR: Project Syndicate

Objavljeno: 30/08/2022.

FOTO: Liilia Moroz/Creative Commons