UKRAJINA: Radnici, pa ratnici – na kraju robovi?

Piše: 

Sergij Guz
Dok radnici ratuju za slobodu Ukrajine, pozadina im sprema ropstvo – zakon o radu koji će ukinuti zaštitne pravne mehanizme i ostaviti ih na volju gazdama. Ništa iznenađujuće za one među nama koji ne zaboravljaju 1994. godinu, kad je u opkoljenom Sarajevu donesen pravni okvir za pretvorbu društvenog u državno vlasništvo – što je bio nužan korak ka ubrzanoj poslijeratnoj rasprodaji društvene imovine. U rat odu radnici, tokom rata budu slavljeni kao heroji, a iz rata izađu kao nezaposlena sirotinja, dok na zgarištima njihovih tvornica niču tržni centri. Svedeni na nezaposlene očajnike, radnici tad više ne predstavljaju nikakvu društvenu snagu nego materijal za političke manipulacije desnice. @RiD

S engleskog prevela: M. Evtov

„Otpušteni smo jednim pismom, a naš se dijalog [s poslodavcem] pretvorio u monolog”, kaže Anton Gorb, sindikalista u Novoj Pošti, najvećoj privatnoj poštanskoj službi Ukrajine.

Gorb trenutno služi u ukrajinskim oružanim snagama dok se ta zemlja bori protiv ruske invazije. Ali i dalje zastupa interese članova svog sindikata i uspijeva pronaći vremena da sa mnom razgovara o tome kako ukrajinsko ratno radno zakonodavstvo utiče na ljude u ovoj zemlji.

„Nećemo odustati, pokušavamo nešto povratiti, ali naš odnos s poslodavcem više se ne može obnoviti”, kaže Gorb.

 

Pozadinski rat protiv radnika

U martu je ukrajinski parlament usvojio ratni zakon kojim se ozbiljno ograničava mogućnost sindikata da predstavljaju svoje članove, uvodi „suspendovanje zaposlenja“ (što znači da se zaposleni ne otpuštaju, ali im se uskraćuju rad i plate) i poslodavcima daje pravo da jednostrano suspenduju kolektivne ugovore.

To je, objašnjava Gorb, ono što se dogodilo u Novoj pošti, nekadašnjoj predvodnici dobrih radnih odnosa između ukrajinskih sindikata i menadžmenta.

Ali pored ove privremene mjere, grupa ukrajinskih poslanika i zvaničnika sad ima za cilj daljnju „liberalizaciju“ i „desovjetizaciju“ zakona o radu. Prema nacrtu zakona, zaposlenici malih i srednjih preduzeća – do 250 zaposlenih – u stvari bi bili izostavljeni iz postojećeg zakona o radu i obuhvaćeni pojedinačnim ugovorima o kojima se pregovara direktno s poslodavcem.

Ovom promjenom će biti pogođeno više od 70% ukrajinske radne snage.

Otud u javnosti zabrinutost da ukrajinski zvaničnici koriste rusku invaziju da proguraju dugo očekivanu drastičnu deregulaciju zakona o radu. Iz stručnih krugova čulo se i mišljenje da uvođenje građanskog prava u radne odnose „otvara Pandorinu kutiju“ za radnike.
 

Dok te mame i medom te hrane

„Imali smo jednog od najboljih poslodavaca u Ukrajini i dobar radni kolektivni ugovor”, kaže Gorb. „Sad su poslodavci okrenuli leđa socijalnom dijalogu. Mislili smo da je to zbog rata, ali se ispostavilo da su čekali usvajanje ovog zakona.”

Nezavisna sindikalna organizacija Nova pošta jedna je od najvećih te vrste u Ukrajini. Prije ruske invazije, sindikat je imao više od 11.500 članova (od oko 30.000 zaposlenih), a prvi kolektivni ugovor potpisan je još 2016. godine.

Ali u aprilu, po ukrajinskoj ratnoj suspenziji određenih radničkih prava – koja je naglašena kao „privremena“ – uprava Nove pošte opoziva 30 tačaka kolektivnog ugovora sa sindikatom.

Većina ovih tačaka odnosi se na koordinaciju sa sindikatima u pogledu uslova rada, ali se ukidaju i neke socijalne garancije, kao obezbjeđivanje uniformi za radnike, dostupnost kompleta prve pomoći na radnom mjestu, radno vrijeme itd.

Jevgen Tafijčuk, operativni direktor Nove pošte, u nedavnom je intervjuu rekao da je 1.500 zaposlenika „suspendovano“ u skladu s ratnim zakonodavstvom – što znači da nisu otpušteni, ali trenutno ne rade niti primaju platu.

Razlog tome je, objasnio je Tafijčuk, naglo smanjenje prometa robe u prvim danima rata, te zatvaranje i granatiranje nekih filijala. Nekim radnicima, za koje u to vrijeme nije bilo posla, smanjena je plata: „Ovo je zvanična procedura i mi smo isplatili sve plate u skladu sa zakonom.”

Slična situacija nastala je i u drugim velikim kompanijama u Ukrajini.

Ukrajinski sindikat metalurga i rudara pisao je početkom maja rukovodstvu fabrike ArcelorMittal u Krivom Rogu, najveće čeličane u zemlji.

Sindikat je tvrdio da je u aprilu menadžment ArcelorMittala suspendovao dijelove njihovog kolektivnog ugovora koji se odnose na sindikalno djelovanje, ali i na socijalnu zaštitu i beneficije za zaposlene.

(openDemocracy je zatražio komentar ArcelorMittala, ali njihov odgovor nije stigao dok ovo pišemo.)

Da bi ljude uputila u ova zbivanja, ukrajinska građanska organizacija Socijalni pokret napravila je „crnu listu poslodavaca“. Lista uključuje kompanije koje su jednostrano suspendovale kolektivne ugovore ili neke njihove dijelove, ili znatno izmijenile uslove rada kršeći ukrajinske zakone o radu. Na listi je gotovo dvadesetak preduzeća, uključujući Nuklearnu elektranu u Černobilu, Ukrajinsku nacionalnu željezničku kompaniju, Luku Odesa i Kijevski metro.

Sad su, međutim, ukrajinski parlamentarci odlučili ići još dalje i žele usvojiti drastičniju reformu zakona o radu, koji bi ostao na snazi i nakon okončanja rata.

 

„Desovjetizacija“ plus liberalizacija

Predloženi novi zakon o radu, Nacrt zakona 5371, prvobitno je registrovan u aprilu 2021. godine. Ali ga je ukrajinski parlament podržao tek prošle sedmice – otvorivši put za njegovo stupanje na snagu.

Formalno je nacrt zakona podnesen u ime Haline Tretjakove, predsjednice parlamentarnog odbora za socijalnu politiku, i niza drugih zastupnika vladajuće stranke Sluga naroda. Nacrt zakona izradila je ukrajinska nevladina organizacija, Ured za jednostavna rješenja i rezultate, koji je osnovao bivši gruzijski predsjednik Mihail Sakašvili, zajedno s ukrajinskim udruženjima poslodavaca i jednim USAID-ovim programom.

Autori zakona tvrde da su radni odnosi u Ukrajini „još uvijek regulisani zastarjelim Zakonom o radu, usvojenim davne 1971. godine i nastalim u uslovima sovjetske administrativno-planske ekonomije“.

U sklopu ovog problema, tvrde oni, postojeći zakoni onemogućuju razvoj ukrajinskih malih i srednjih preduzeća. „Zastarjele, ekonomski neadekvatne metode državne regulacije radnih odnosa“ utiču na privatni i javni sektor Ukrajine.

Predloženi zakon će zato za radnike u malim i srednjim preduzećima uvesti individualne ugovore, a ukrajinskim poslodavcima dati pravo da zaposlene otpuštaju bez ikakvog razloga, što trenutno važeći zakon o radu strogo zabranjuje.

Planira se i „smanjenje birokratskog opterećenja radnih odnosa i poslovnih subjekata”.

Ove mjere, tvrde pristalice novog zakona, trebale bi „desovjetizirati“ zakon o zapošljavanju u Ukrajini. „Liberalizaciju“ ovih odnosa oni nazivaju „uvođenjem najfleksibilnijeg i najslobodnijeg režima za regulisanje radnih odnosa“.

„Ove inovacije su korisne za obje strane, jer ugovorna regulativa može biti fleksibilnija od osnovnog zakonodavstva“, tvrdi Hana Ličman, članica parlamentarnog odbora za ekonomski razvoj. „Može, na primjer, uključiti određene dodatne opcije i beneficije za zaposlene – ovi elementi radnih odnosa još su pouzdaniji od jednostavnih ugovora.”

Ovo je ropstvo!

Ukrajinski sindikati i radničke organizacije, međutim, perspektive nacrta zakona ocjenjuju sasvim drugačije.

Vitalij Dudin, stručnjak za radno pravo i predstavnik organizacije Socijalni pokret, kaže da je predloženi novi zakon „najesktremnije rušenje modela socijalnog partnerstva”.

Najrazorniji dio novog zakona, po Dudinu, predstavlja uvođenje ukrajinskog građanskog prava u radne odnose. Po njegovim riječima, ukrajinsko građansko pravo zasniva se na ideji da su dvije strane jednake, dok odnos između poslodavca i zaposlenika to nikad nije – poslodavac je uvijek u povoljnijem položaju. „Ovo je povratak u 19. vijek. Uvođenjem građanskog prava u radne odnose možemo otvoriti Pandorinu kutiju”, kaže on.

I George Sandul, pravnik u javnoj organizaciji Radne inicijative, ističe da zaposlenik nikad nema moć koju ima poslodavac, te napominje da je ovo pitanje tema brojnih međunarodnih konvencija Međunarodne organizacije rada (MOR/ILO).

On kaže da je glavni problem predloženog zakona u uvođenju individualnih ugovora za rad u malim i srednjim preduzećima: „De facto se u te ugovore može upisati doslovno sve, bez pozivanja na ukrajinske zakone o radu. Na primjer, dodatne osnove za otkaz, obaveze i odgovornosti, pa čak i stosatna sedmica. Svi odnosi u preduzeću regulišu se individualnim ugovorima, čime se uloga kolektivnih ugovora neutrališe i sindikati potiskuju u drugi plan.”

Ranije je ukrajinski parlamentarni odbor za evropske integracije naveo da predloženi zakon „u poređenju s važećim zakonom slabi nivo zaštite rada, sužava obim radnih prava i socijalnih garancija zaposlenih“, čime se kosi s obavezama Ukrajine po Sporazumu o pridruživanju s EU. Prijedlog novog zakona je oštro kritikovao i MOR u Ukrajini.

„Ako se u drugom čitanju ovaj zakon izglasa, radnike više ništa neće štititi od bezrazložnog otpuštanja”, smatra bivši ministar socijalne politike Andrij Reva.

Vladajuća stranka napreduje

Predloženi zakon više od godinu dana nije naišao na podršku zakonodavaca.

Ali ova situacija se promijenila u maju, kada su prijedlog zakona podržali politička partija Trust i bivši članovi proruske stranke Opoziciona platforma/Za život, koju je Parlament ovog mjeseca zabranio. Ova zabrana uključuje i prijedlog da se njenim članovima oduzmu mandati, što je vjerovatno neke od njih učinilo spremnijim da sad prihvate promjenu zakona.

Sad se ukrajinski parlament žuri da drugo čitanje pripremi po takozvanoj ubrzanoj proceduri, dok ima dovoljno glasova da usvoji zakon. Ključno je pitanje hoće li ukrajinski sindikati, u trenutnom ratnom okruženju, uspjeti blokirati ovaj zakon ili postići značajne promjene prije drugog čitanja.

Sandul kaže da su prošle godine ukrajinski i međunarodni sindikati vodili kampanju protiv predloženog zakona, ali ruska invazija znači da sad nema protesta i stoga su „informativne kampanje jedina poluga uticaja na situaciju“.

Zajedničko predstavništvo ukrajinskih sindikata uputilo je 18. maja ukrajinskim zastupnicima otvoreno pismo, pozivajući ih da ne glasaju za zakon 5371 u drugom čitanju.

Prema Ličmanovoj, „ima mnogo načina da se pronađe kompromis“ o prijedlogu zakona, uključujući prijedloge sindikata prije drugog čitanja zakona. Ako se situacija pogorša, kaže ona, sindikati bi od predsjednika Volodimira Zelenskog mogli tražiti da iskoristi svoje pravo veta na novi zakon. Ličmanova kaže da je i parlamentarni odbor za integraciju u EU pripremio svoje komentare za uključivanje u drugo čitanje predloženog zakona.

Dudin vjeruje da bi nova kandidatura Ukrajine za EU mogla postati adut u rukama sindikata: „EU će sad pratiti ljudska prava, uključujući i radna. Dakle, sindikati, koji su u ovoj situaciji moralno u pravu – i njihovi članovi su u ratu – mogu, u duhu evropskih integracija, zahtijevati moratorij na takve reforme u ratnim uslovima.”

Danas su ukrajinska ekonomija i društvo pod ekstremnim pritiskom ruske invazije. Oko 10 miliona ljudi napustilo je svoje domove, a mnogi su bili primorani pobjeći u inostranstvo. Ali čak i među onima koji ostaju u Ukrajini, milioni se suočavaju s „privremenim“ gubitkom posla ili prijetnjom nezaposlenosti.

U tom smislu bi ovi zakoni mogli pogoršati ionako očajnu situaciju mnogih Ukrajinaca – neopravdano opterećenje za ljude koji se bore protiv ruske agresije.

 

NAPOMENA: Redakcija openDemocracy dobila je 23. maja odgovor od Nove pošte. Kompanija izvještava da je kao rezultat ruske invazije pretrpjela štetu od više od 500 miliona grivna (oko 13 miliona funti), uključujući štetu ili uništenje 100 lokacija. Od maja 2022. godine, navodi kompanija, pomogla je u isporuci 5.200 tona humanitarne pomoći u zemlji.
Što se tiče suspenzije kolektivnog ugovora, kompanija navodi da su, u skladu s ratnom suspenzijom zakona o radu, privremeno suspendovane samo odredbe kolektivnog ugovora koje „osiguravaju više prava i privilegija u poređenju s važećim zakonom Ukrajine” i da njen dijalog sa sindikatima „nije prekinut i nikada neće biti prekinut”, te da je „spremna diskutovati o tome kako dalje”. Što se tiče suspenzije oko 1.500 zaposlenika, kažu da su to radnici za koje smatra da ne mogu raditi zbog ruske okupacije ili oštećenja objekata.
„Iako je ovaj korak predviđen [u okviru ratne suspenzije zakona o radu], za nas je to postala prisilna mjera. Jer je u vrijeme rata glavni cilj opstanak poslovanja, a tek onda njegov razvoj. [...] Treba shvatiti da su te mjere privremene.”

IZVOR: openDemocracy

Objavljeno: 20/05/2022.

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

01/06/2022