S engleskog prevela: M. Evtov

Dok svijet gleda kako u SAD-u naoružani prosvjednici zahtijevaju ukidanje mjera „ostani kod kuće“, dok čita kako se u Brazilu ponovo otvaraju trgovački centri i predsjednik države se pridružuje protestima protiv zatvaranja, dok sluša kako zastupnici stava da treba pustiti da stvari teku svojim tokom pozivaju svoje vlade da što prije „olakšaju“ restrikcije, bilo bi dobro da se osvrnemo na slične istorijske trenutke.

Posljednjih dana se društvenim mrežama vrte frapantne slike naučnih tabela i grafikona iz pandemije gripe 1918. godine. Možda nam ovi ručno crtani dijagrami djeluju arhaično, ali očitavaju sasvim jasnu lekciju svima koji prebrzo ukidaju mjere koje su širom svijeta nametnute u interesu javnog zdravlja.

Presudne odluke

Gripa se 1918. godine širila svijetom u nizu talasa. Najvjerovatnije krenuvši s američkog srednjeg zapada u proljeće 1918. godine, novi virus je harao kroz SAD uglavnom nezapaženo budući da je zemlja bila u ratnom stanju. S američkim trupama je u Evropu ubrzo doputovao i virus, zarazivši prvo vojnike, a zatim cijeli ovaj kontinent, i ne samo njega. Ali to je bio tek početak pandemije. Drugi i smrtonosniji val je krajem avgusta gotovo istovremeno zapljusnuo obale SAD-a, Francuske i Sijera Leonea – a odatle velikom brzinom razbolio cijeli svijet. A u mnogim zajednicama je ubrzo uslijedio i treći val. Kad je širenje virusa 1920. godine konačno usporeno, procijenjeno je da je na svijetu bilo zaraženo 500 miliona ljudi, a da ih je podleglo između 50 i 100 miliona, od čega 675.000 u SAD-u.

Naučnici suočeni s pošašću 1918. godine nisu imali tehnologiju koja bi im omogućila da vide virus koji ju je izazvao. Ali na bazi revolucionarnih otkrića ostvarenih u bakteriologiji krajem 19. stoljeća, medicinske i službe javnog zdravstva SAD-a zaključuju da se radi o zaraznoj bolesti. Federalna služba javnog zdravstva (USPHS) poziva države na obrazovanje građanstva i, po potrebi, niz kontrola nad njihovim ponašanjem. A konkretne odluke o upravljanju pandemijom ostavljene su vladama pojedinih država i okruga, te lokalnim vlastima. Ispostavilo se da su njihove odluke bile presudne.

Čelnici javnog zdravstva imali su na raspolaganju čitav niz alata. Počeli su od osnovnih higijenskih navika i obučavali stanovništvo da redovno pere ruke i pri kašljanju i kihanju prekriva nos i usta. USPHS štampa milione brošura s informacijama o ovoj bolesti i preporučenim mjerama za izbjegavanje zaraze, kao i za liječenje oboljelih. Američki Crveni križ objavljuje vlastiti letak na osam jezika. Mnoge zajednice donose zakone kojima se zabranjuje pljuvanje na javnom mjestu i korištenje zajedničkih čaša u javnim prostorima – što je dotad bila opšta praksa u školskim učionicama i željezničkim stanicama.

To je bio lakši dio posla. Ubrzo je propisana bolja ventilacija u tramvajima, a neki gradovi radi sprečavanja gužve u sredstvima javnog prevoza uvode različito radno vrijeme za pojedine fabrike, urede i prodavnice. Pošto se gripa nastavlja širiti, uslijedile su i sveobuhvatnije mjere kontrole: zabrane javnih okupljanja, zatvaranje svih osim najesencijalnijih preduzeća, pa čak i zabrane vjenčanja i sprovoda. Neki su gradovi pokušali s obavezom nošenja maski, drugi pribjegli karantinu zaraženih. Bilo je čak i gradova koji su koristili nove i neprovjerene vakcine.

Philadelphia i Seattle

Ali nama je danas najkorisnije uporedno iskustvo Philadelphije i Seattlea. Philadelphia je, uprkos upozorenjima, pandemiju dočekala potpuno nespremna. Iako se Boston krajem septembra već nalazio pod opsadom, Philadelphia je nastavila kao i dotad, te 28. septembra održala Četvrtu paradu podrške prodaji državnih obveznica za otplatu duga nastalog u Prvom svjetskom ratu. Tri dana kasnije se u gradu pojavilo 635 novih slučajeva gripe i situacija se rapidno pogoršala. Grad je tek tada preduzeo mjere zaštite, ali se epidemija više nije mogla spriječiti. Raspoloživi zdravstveni resursi, već iscrpljeni ratom, brzo su dosegli svoje krajnje granice. Propust grada da se na vrijeme pripremi za epidemiju rezultirao je prepunim mrtvačnicama, krajnjim nedostatkom mrtvačkih sanduka i masovnim grobnicama. Philadelphia je pretrpjela jednu od najvećih stopa smrtnosti u zemlji.

A Seattle je sasvim druga priča. Tamošnji gradski povjerenik za zdravstvo Dr. JS McBride 20. septembra izjavljuje da „nije nimalo nevjerojatno“ da gripa dopre do tog grada i upozorava građane da je, ukoliko se to desi, neophodna izolacija zaraženih. Kad su vojnici u obližnjoj kasarni Lewis oboljeli od gripe, kasarna je smjesta stavljena u karantin. Onda se 4. oktobra pročulo da je i znatan broj studenata mornaričke obuke na univerzitetu Washington zaražen gripom. Grad je, uprkos znatnom protivljenju, u roku od dva dana zatvorio sve škole, zabranio crkvene službe i zatvorio mnoge institucije zabave i kulture. U preduzećima gdje je nastavljeno poslovanje zabranjeno je okupljanje većeg broja ljudi.

Onda su uslijedile i druge mjere. Za potrebe zdravstvenih institucija preuzet je lokalni hotel. Na javnim mjestima je uvedeno obavezno nošenje maski, a pljuvanje na javnom mjestu značilo je zatvor i javno sramoćenje. Radno vrijeme je skraćeno, a preduzećima kojima je dozvoljeno da nastave s radom postavljena su dodatna ograničenja. Iako se povjerenik za zdravstvo spočetka nadao da će pandemija proći u roku od sedam dana, mjere ograničenja nije ukinuo čak ni kad se broj zaraženih počeo smanjivati. Tek su 11. novembra i grad i država najavili prekid zatvaranja i obaveze nošenja maski. Nimalo neuobičajeno, grad se ubrzo suočio s povratkom zaraze. Ali je i opet djelovao: ovog puta uvodeći karantin za oboljele. Zahvaljujući ovim mjerama, Seattle je imao jednu od najnižih stopa smrtnosti na Zapadnoj obali, znatno nižu od Philadelphije (pogledati grafikon).

Najdjelotvornije: mjere distanciranja

A protivljenja mjerama s kojima su se građani SAD-a suočavali tokom pandemije 1918. godine bilo je sa svih strana. Crkveni čelnici su i usred pandemije uporno zahtijevali slobodu okupljanja u vjerskim objektima. Vlasnici preduzeća su se borili da im preduzeća ostanu otvorena. Vlasnici pozorišta su ulagali sudske žalbe, a bilo je i glasnih protivljenja zatvaranju škola. U San Franciscu je organizovana „Liga protiv maski“.

Ali najbolje su prošle vlasti koje su odoljele svim tim protivljenjima. Istraživanje koje su proveli naučnici Centra za istoriju medicine Univerziteta u Michiganu i više Centara za kontrolu i prevenciju bolesti jasno pokazuje da su 1918. godine najdjelotvornije bile „blagovremene, trajne i slojevito“ uvedene nefarmaceutske intervencije, poput socijalnog distanciranja, jer su te mjere vidno usporile tempo pandemije i smanjile stopu smrtnosti. A Seattle i Philadelphia i danas nude sjajnu lekciju: uvođenje mjera poput one „ostani kod kuće“ i nošenja maski na javnim mjestima, te uvođenje karantina za zaražene – spašava živote. Mogu ih spasiti i danas, samo ako iznađemo hrabrosti i resurse da te mjere održimo.

IZVOR: Guardian

Objavljeno: 29/04/2020.