U Indiju ove godine proljeće nikad nije došlo

Piše: 

Chandni Singh

Kad april postane juli: usljed ubrzanog zagrijavanja Zemlje, talasi vreline sve su češći širom svijeta. Šta čeka nas ovdje dalo se naslutiti ovog maja, koji nas je u nekada julske temperature uveo gotovo mjesec dana prije početka ljeta.
Ali ne trpe svi krajevi svijeta iste posljedice – najpogođeniji su, opet, najsiromašniji. U Indiji samo osam procenata domaćinstava posjeduje klima-uređaje – koji na temparaturi od 44°C nikako nisu luksuz, nego uslov opstanka. I u Indiji i u Pakistanu posljedice klimatske krize bivaće sve teže, pa i smrtonosne, a ove zemlje se još uvijek nisu izborile ni s teškim nasljeđem kolonijalne eksploatacije. Istovremeno se na njih vrši pritisak da ubrzaju energetsku tranziciju iako bogati dijelovi svijeta, kao SAD i Velika Britanija koji su među najodgovornijim za pogubne klimatske promjene, nisu ni blizu izvršenja svojih obaveza. @RiD

S engleskog prevela: M. Evtov
 

Vrućina mi nije ništa novo. Dobro mi je poznat zagušljivi „loo“, dah vrelih i suhih ljetnih vjetrova koji pušu iznad Sjeverne Indije i Pakistana. „Uzmi šal da pokriješ glavu, ponesi flašu vode”, govorila mi je majka svakog ljeta.

Delhi je grad žestokih vremenskih uslova i naročito mučnih ljeta. Ali kad sam tamo stigao ovog aprila – u proljeće – bio sam loše opremljen za toplotu od 111 stepeni Farenhajta (44°C).

Našavši se na otvorenom u tri popodne, da bih stigao kući morao sam birati između prepunog autobusa s klima-uređajem i praznijeg autobusa bez klima-uređaja. Uz izvještaje o sve većem broju slučajeva COVIDa-19, izabrao sam zagrijani autobus.

Dan kasnije sam osjetio posljedice te toplote uprkos silnoj vodi koju sam popio i rashlađenoj kući u kojoj sam se mogao odmoriti. Probudio sam se u pet ujutro, izuzetno umoran, s užasnom glavoboljom i potpuno dehidriran.

A ja sam jedan od privilegovanih. U Indiji svake godine visoke temperature dolaze sve ranije i ostaju sve duže.

Posljedice ove dugotrajne vrućine snose najranjiviji. Ko se može rashladiti taj će se rashladiti, a ko ne može, kako mu bude.

 

Klimatska kriza ubija najranjivije

Toplotni talas koji je od marta obuzeo većinu Indije i Pakistana ispunio je predviđanja klimatskih naučnika: temperature koje su dosad u južnoj Aziji bile uobičajene od maja do juna sad nastaju od marta do aprila i ostavljaju za sobom uvele usjeve pšenice, smanjen prinos manga i stanovništvo zbunjeno zbog nestanka proljeća. Studija objavljena u ponedjeljak pokazuje da su klimatske promjene učinile ovaj toplotni talas 30 puta vjerovatnijim nego u predindustrijskim vremenima.

Moje istraživanje ispituje zašto neki ljudi odlučuju da se prilagode klimatskim promjenama, dok drugi o tome ne razmišljaju kao o neposrednoj prijetnji, ili se ne mogu prilagoditi jer im nedostaju sredstva. Nedavno su okončane tri iscrpljujuće godine moje evaluacije najnovijeg istraživanja za izvještaj Radne grupe II Međuvladine komisije za klimatske promjene. Taj je Izvještaj o klimatskim uticajima, adaptaciji i ranjivosti 3.600 stranica duga litanija o uništavanju planete i mogućim rješenjima.

U poglavlju o Aziji, čiji sam koautor, dokumentuje se dubina rana koje su klimatske promjene ovdje nanijele: nemjerljivi gubici i štete po živote i sredstva za život u šumama i vodnim resursima i poljoprivredi.

Posebno su ugroženi gradovi – pri globalnom zagrijavanju od 1,5 stepen Celzijusa, gradovi kao Kolkata, s oko 15 miliona stanovnika, svake će godine doživljavati rekordne toplotne talase, poput onog razornog koji je 2015. godine širom zemlje odnio oko 2.500 života.
Na svakoj globalnoj mapi ranjivosti i izloženosti klimatskim promjenama ističe se južna Azija, često obojena tamnocrvenom ili alarmantnom ljubičastom za označavanje viših nivoa rizika. Na ovim kartama nisu prikazana stoljeća kolonizacije i ekstrakcije resursa koja su ljude učinila ranjivijim na više temperature i slabo opremljenim za prilagođavanje rastućim klimatskim rizicima.

Klimatizacija, danas najefikasniji način suočavanja s toplotnim talasima, dostupna je i pristupačna samo nekolicini. Kućni klima-uređaji u Indiji prosječno koštaju između 260 i 500 dolara. Po indijskom Akcionom planu za rashlađivanje, objavljenom 2019. godine, posjeduje ih samo osam posto indijskih domaćinstava. U eri klimatskih promjena, društvo se dijeli po mogućnosti rashlađivanja i boravka u zatvorenom prostoru.

Najugroženiji nemaju klima-uređaje, a ni novca da plate struju za njihov rad. Eto šta je klimatska nepravda: najveću cijenu plaćaju ljudi koji su problemu najmanje doprinijeli.

„Prag prilagođavanja” je granica iznad koje rizici i gubici postaju „nepodnošljivi”. Prag može biti „nizak“, što znači da u suočavanju s višim nivoima rizika mogu pomoći nove tehnologije, ili „visok“, što znači da izbjegavanje rizika postaje nemoguće. S klimatizacijom ljudi mogu naseljavati mjesta gdje temperatura doseže 122 stepena Farenhajta (50°C, kao na Bliskom istoku), tako da je na tim mjestima 122°F prag nizak.

Visok prag je kad toplina i vlaga zajedno dosegnu 95 stepeni Farenhajta (35°C) i dobijete temperaturu „mokre sijalice“ koja za zdrave odrasle osobe nakon nekoliko sati može biti smrtonosna. Međuvladin panel o klimatskim promjenama napominje da će se, nastave li se globalne emisije ovim tempom, nekoliko mjesta u Indiji i Pakistanu do 2060. godine približiti visokom pragu, a do 2100. godine će ga i prekoračiti.

[…]

Nismo svi jednako odgovorni

Mnogi su me dobronamjerni novinari i komentatori pitali: „Šta radi Indija u vezi s ovom vrućinom?“

Indija se prilagođava riziku od vrućine. Ima sistem ranog upozoravanja na razne opasnosti, uključujući i toplotne talase, i tako je protekle decenije broj smrtnih slučajeva zbog vrućine znatno smanjen, mada nema podataka o bolestima povezanim s vrućinom. Ima politike spremnosti na toplinu i ublažavanja topline, koje pokrivaju nekoliko ministarstava. Nekoliko gradova već ima relevantne akcione planove, drugi ih trenutno uspostavljaju. Adaptacija je u toku, iako ide postepeno i trenutno je nedovoljna da odgovori na dolazeće prijetnje.

Često me pitaju i da li Indija ubrzava svoju tranziciju ka čistoj energiji da bi smanjila svoj doprinos globalnim emisijama stakleničkih plinova koji toplotne talase čine opasnijim. Predstavljajući to kao imperativ Indije, maskira se uloga visokih emitera koji su nas doveli dovde.

Indija – kao i Pakistan – ima veliku populaciju koju treba zbrinuti i duboke postkolonijalne razvojne deficite koje treba riješiti. Sistemska promjena zahtijeva i resurse i vrijeme.

Stoga su pozivi Indiji da ubrza energetske tranzicije, dok istorijski najveći emiteri poput SAD-a, Velike Britanije i Australije podbacuju u realizaciji ambicioznijih ciljeva u tom pogledu, samo izgovor da najodgovorniji za klimatske promjene ne izvrše svoje obaveze.

Na čistu energiju moramo preći svi, a Indija to ne može učiniti sama.

Indiji vrućina nije ništa novo. Ima dugu istoriju, kolektivno pamćenje i praksu postupanja s vrućinom. Međutim, sve češći i duži toplotni talasi iskušavaju našu sposobnost prilagođavanja. Na planeti pogođenoj klimatskim promjenama, vrućina pogađa sve: u martu su na Sjevernom i Južnom polu zabilježene temperature 30 do 40 stepeni Celzijusa iznad normalnih; centar i Srednji Zapad SAD-a nedavno su u maju imali julske temperature. A kad nas zahvate ekstremne vrućine, bilo u Indiji ili u SAD-u, s najvećim se udarom suočavaju oni najugroženiji. Moramo shvatiti da, kad oganj zahvati planetu, niti jedna osoba i niti jedno mjesto ne smiju biti prepušteni sudbini.

IZVOR: New York Times

Objavljeno: 24/05/2022.

Foto: NASA Earth Observatory, Joshua Stevens

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

03/06/2022