Pred izbore su demokrate bile vrlo uvjerene u Bidenove izglede na pobjedu. Ankete na nivou države ukazivale su na njegovo premoćno vodstvo širom države, govorilo se da će Biden ‘pomesti’, da će to biti veliki plavi talas [plavom se označavaju američke države u kojima pobjeđuje Demokratska stranka, op.ur.] od kojeg će poplaviti čak i Texas [tradicionalno republikansko uporište, op.ur.]. Doduše, ankete jesu omašile za prošle izbore [kad je Trump pobijedio, op.ur.], ali su komentatori uvjeravali javnost da je s Bidenom sasvim druga priča, da on ima premoć daleko veću i stabilnu nego Hillary Clinton.

U trenutku kad pišem ovaj članak, čini da se da će se Biden nekako provući u Bijelu kuću. Ali jedva. Ne bi nikakvog ‘plavog talasa’. Ne samo da Texas nije poplavio, nego je Biden u nekim područjima gdje većinu čine Amerikanci hispanskog porijekla prošao znatno lošije nego Hillary Clinton. Demokrate nisu preuzele vodstvo ni u američkom Senatu, a  uiPredstavničkom domu nisu republikancima preoteli niti jedno jedino zastupničko mjesto. Trumpovih glasača ima na milione više nego prošli put i sasvim je jasno da je, ako Trump i jest sam sebe nogirao, trampizam i dalje snažan i aktivan.
 

Odsustvo alternative

A nije moralo biti tako. Trump je debelo zabrljao s pandemijom koja je pobila stotine hiljada Amerikanaca. Ekonomija je u recesiji. Rat republikanaca protiv svima dostupne zdravstvene zaštite suroviji je no ikad i milioni ljudi gube zdravstveno osiguranje. Trumpova kampanja je bila loša. Upropastio je prvu predsjedničku debatu. Protraćio je pare za kampanju. Sve što je govorio protiv Bidena bilo je zbrda-zdola i često nesuvislo: Bidena je istovremeno prikazivao kao radikalnog socijalistu sklonog Antifi i korumpiranu figuru korporacijskog establišmenta. Dok su glasači davali prioritet pitanjima ekonomije, Trump je bio zaokupljen e-mailovima Bidenovog niškorisnog sina Huntera. Kampanja koja bi glasačima ponudila jasnu i uvjerljivu alternativu lako bi pomela Trumpa.

Ali Biden nije ponudio jasnu i uvjerljivu alternativu. Od početka je bio slab kandidat, toliko slab da su mnogi njegovi saveznici brinuli šta će se desiti ako on dobije unutarstranačke izbore za kandidaturu. Baš kao i Hillary Clinton prije njega, Biden predstavlja korporacijsko krilo Demokratske stranke; glasno je od kritike ljevice branio industriju privatnog zdravstvenog osiguranja i [ekološki pogubno] hidrauličko lomljenje tla radi crpljenja nafte. Bježao je od prijedloga za koje se zalagala sama baza stranke – npr. program zdravstvene zaštite za sve i Zeleni New Deal.

Nije pokazao interes za privlačenje ključnih glasača – npr. Amerikanaca hispanskog porijekla (moglo se čuti da ih Bidenov tim ne smatra bitnim za ‘put u pobjedu’, što objašnjava loše rezultate u Texasu i na Floridi). Biden se nije nešto ni trudio oko kampanje. Priča se da u ključnim momentima, kad su iz Trumpovog tima obilazili na hiljade domaćinstava, Bidenovi nisu pokucali ni na jedna vrata. Njegov terenski rad u državama poput Michigana, odlučujućim za ishod izbora, bio je ‘nevidljiv’.

Tako da Bidenovi rezultati mnogima na ljevici nisu nikakvo iznenađenje. Da, Trumpa se moglo pomesti. Ali je već 2016. godina pokazala – jednom za sva vremena – da establišment Demokratske stranke jednostavno nema poruku koja bi mogla djelotvorno parirati Trumpu. Vodstvo stranke je ignorisalo nauk tih izbora. Umjesto da šta nauče, strategija im je čista iracionalnost: svejednako rade jedno te isto, a svejednako očekuju drugačiji ishod!
 

Povratak progresivnih politika

Znamo kako bi demokrate mogle ponovo pobjeđivati. Objašnjava to Thomas Frank u svojoj suštinski važnoj knjizi („Halo, liberal! Ili, šta bi od one stranke ljudi?“) - Demokratska stranka mora ponovo postati stranka koja radnim ljudima nudi ono što im je bitno. Znamo da glasovi za republikance ne znače da glasači podržavaju ono što republikanci za svog mandata zapravo rade. Ankete Fox Newsa govore da glasači hoće zdravstvenu zaštitu za sve, pravo na abortus i jasne procedure kojimauseljenici mogu dobiti državljanstvo. Glasači na Floridi, iako su birali Trumpa, istovremeno su glasali za povećanje minimalne satnice na 15 dolara. Demokrate ne bi trebale predlagati mlakaste kozmetičke mjere, ako sve ukazuje na to da javnost traži progresivne politike.

Zato su toliki od nas s ljevice navijali za kandidaturu Bernieja Sandersa. Vjerovali smo da imamo recept za pobjedu nad trumpizmom, a da je ideja o centrizmu kao pragmatičnom rješenju totalno izvrtanje činjenica. Bernie zna kako da priča i s Trumpovim glasačima. Sandersu je aplaudirala čak i publika na debati televizije Fox News [desničarska TV stanica poznata po podržavanju Trumpa, op.ur.] pozdravljajući njegov prijedlog zdravstvene zaštite po kojem ljudi ne plaćaju ništa kad odu ljekaru; Bernie je znao pridobiti čak i publiku na privatnom univerzitetu. Smatrali smo da bi na izborima Sanders mogao pridobiti upravo one establišmentom razočarane glasače koji su Trumpa doveli na vlast, te nadmoćno pobijedio u državama industrijskog pojasa gdje se Biden jedva provlači.
 

Dati ljudima ono što istinski žele – a ne ono što republikanci kažu da žele

Naša teorija o Sandersu nije testirana. Nikad nismo dobili šansu da vidimo šta bi kandidat ljevičar uradio protiv Trumpa, u poređenju s Clintonovom i Bidenom. Ali bi nam razočaravajući rezultati demokrata 2016. i sad 2020. godine trebali reći da stranka u nečemu debelo griješi. Neko ko izgleda kao pajac iz reality TV programa koji podržava politike koje mrzi većina Amerikanaca (npr. smanjenje poreza bogatima) ne bi trebao biti ni blizu predsjedničkih izbora. A jest. Zašto?

Okrivljavanje glasača ne pije vode. Sve ovo je do vodstva. Odgovorni za ovaj neuspjeh moraju biti pozvani na odgovornost. No nažalost, čini se da neki u stranci iz ovoga izvlače pogrešne pouke. Iako su ove godine desetine demokratskih socijalista dobili izbore u svojim jedinicama,daleko uvjerljivije nego njihove centru bliske stranačke kolege, i dalje cijeli kontingent demokrata vjeruje da je rješenje svakog problema – postati sličniji republikancima. Već pričaju da treba usvojiti politiku smanjenja poreza i odmaći se od etikete ‘socijalizma’. Drugim riječima, sve ono što su radili dosad, ali – poduplano. Možda je onima koji tako misle naprosto nemoguće išta utuviti u glavu. […] Ako ih izbori prije četiri godine nisu uvjerili da griješe, neće ni ovi. Nikad ništa ni neće.

Vrijeme je za sasvim novi pristup, a ne za podebljavanje postojećeg. Iz ovih izbora se moraju izvući prave pouke, one koje nismo naučili 2016. godine. Prvo, ne vjerujmo anketama, ne uljuljkujmo se u samozadovoljstvo i ne pretpostavljajmo da će nas plima istorije odnijeti do pobjede. Drugo, trampizam neće nestati sam od sebe: ne možemo se jednostavno takmičiti s Trumpom, trebamo moćnu alternativnu viziju koja ljudima stvarno daje ono što kažu da žele i borbe za nešto u šta vrijedi vjerovati.

Izvor: Guardian

Datum objavljivanja: 05/11/2020