S engleskog preveo: M. Manojlović

Prije više od 150 godina, u viktorijansko doba, biolog Čarls Darvin (Charles Darwin) iznio je veoma značajno opažanje: posade li se različite vrste na istom prostoru, jedinke će često rasti brže i biti jače nego ako se svaka vrsta sadi u zasebnom nasadu.

Bilo je potrebno da protekne stoljeće i po, koliko otprilike treba jednom hrastu da stasa u odraslo stablo, ali i da svijet uđe u klimatsku krizu kako bi političari i zemljoposjednici konačno shvatili Darvinovu ideju ozbiljno i primijenili je na drveće.

Ne postoji tehnologija koja bi mogla da nadmaši šume u zarobljavanju i pohranjivanju ugljen-dioksida iz atmosfere. Upravo u tom smislu Darvinovu zamisao uzgajanja mnoštva različitih biljaka na istom prostoru sada koriste vodeći naučnici koji proučavaju šume i klimatske promjene.

Upravo nedavno su se sastali naučnici i donosioci odluka iz Australije, Kanade, Njemačke, Italije, Nigerije, Pakistana, Švedske, Švajcarske, Velike Britanije i SAD-a da rasprave da li nam Darvinova ideja pokazuje put – u sadnju novih šuma koje će pouzdano apsorbovati i skladištiti ugljen-dioksid.

Zašto nam treba još šuma

Pošumljavanje je moćno oružje u borbi protiv klimatske krize, ali šume su poput kompleksnih mehanizama s milionima dijelova. Sadnja drveća može imati ekološki štetan učinak ako se vrši nestručno, pogotovo ako ne postoji svijest o značaju raznovrsnosti pri sadnji. Sve je prihvaćenije Darvinovo mišljenje da su najbolje i najzdravije šume one sa najviše različitih vrsta – i različitih uzrasta – drveća.

Šume planirane po ovom modelu ostvaruju dvostruko do četverostruko veći prirast, čime istovremeno maksimalizuju apsorpciju ugljen-dioksida i otpornost na bolesti, nagle promjene klime i ekstremne vremenske uslove.

Različite vrste crpe hranjive tvari iz različitih izvora, što vodi većem ukupnom prinosu. A veća i deblja debla sastoje se prvenstveno od ugljenika. Mješovite šume su takođe otpornije na bolesti, jer sprječavaju koncentraciju nametnika i patogena, organizama koji izazivaju oboljenja na stablima.

Drveće na iskušenju

Darvinova dalekovida primjedba sakrivena je u četvrtom poglavlju njegovog poznatog djela iz 1859. godine O porijeklu vrsta (On the Origin of Species). U međuvremenu je objavljen velik broj ekoloških istraživanja ovog "Darvinovog efekta". Ipak, on u šumarskoj struci još uvijek nije široko prihvaćen, zbog čega do sada gotovo i nije bilo finansijskih poticaja za njegovu primjenu.

Darvin je čuven i po opisu evolucije putem prirodne selekcije, procesa u kojem se geni postepeno prilagođavaju svojem okruženju. Na nesreću po planetu, ljudski izazvane promjene životne sredine nadmašuju mogućnosti genetičke prilagodbe većih organizama koji se sporije razmnožavaju, kao što je drveće.

Savremene tehnike genetičkog inženjeringa – direktne intervencije na DNK – mogu pomoći da se stvari ubrzaju, nakon što se pažljivim laboratorijskim radom identifikuju ključni geni. Ali jedino evolucija ljudske prakse – dakle, promjena našeg ponašanja – može biti dovoljno brza i dalekosežna da ponovo uravnoteži karbonski ciklus i vrati nas unutar planetarno bezbjednih granica rasta.

Zdravije drveće apsorbuje više ugljenika

Na našem sastanku smo raspravljali o studiji u kojoj je istraživano područje Norbri parka (Norbury Park) u centralnoj Engleskoj i utvrdila da – korištenjem Darvinovog efekta i drugih klimatski prilagođenih mjera – ova oblast sada apsorbuje 5000 tona ugljen-dioksida godišnje, što je vjerovatno čini područjem sa "najnegativnijom" emisijom u Ujedinjenom Kraljevstvu. Ovako impresivni rezultati ne nastaju slučajno, ili nasumičnim sađenjem drveća i dobrim željama. Potrebni su briga i ekološka svijest.

Stabla različitog uzrasta pružaju i stalan izvor građe za sječu, a time i stabilna radna mjesta, za razliku od drugih metoda u šumarstvu, gdje se velike površine sijeku i raskrčuju odjednom.

Još treba odgovoriti na važna pitanja kao što su: koje vrste drveća trebamo saditi, na kojim područjima, i šta činiti s njime kada izraste.

Kažu da je nemoguće posaditi šumu; no sigurno je moguće osmisliti nasade drveća koji će s vremenom izrasti u šumu za naredne generacije. Potrebne su nam šume koje će biti praktičan, pouzdan i primjeren odgovor na klimatsku i krizu biodiverziteta, a Darvin nam je pokazao kako do njih da dođemo.

IZVOR: The Conversation

Objavljeno: 4/11/2021.