S engleskog prevela: M. Evtov

Biblioteke su u SAD-u izuzetno omiljene, ali su posljednjih godina desetkovane mjerama štednje. Socijalistkinja Emily Drabinski kandiduje se za predsjednicu Asocijacije američkih biblioteka (eng. ALA) da bi promijenila tu situaciju. […]

Drabinska vjeruje da je svim bibliotečkim radnicima trenutno najpotrebnije formiranje kolektivne snage. Intenziviraju se kulturne bitke oko desničarskih stavova o rasi i rodu, javna dobra svih vrsta su ugrožena a knjigama prijete zabrane, no biblioteka se zanemaruje kao mjesto političke borbe. Drabinska planira predsjedničku poziciju u ALA-i iskoristiti da doprinese izgradnji solidarne borbe za ovu dragocjenu društvenu instituciju. […]

No uprkos tome što biblioteke spadaju u najomiljenije javne institucije i ALA kao profesionalna organizacija glavnih bibliotekara nudi široku platformu, ovim udruženjem nikad nije predsjedavao nijedan socijalista.

Da bi ona postala prva, Drabinska mora pobijediti Kelvina Watsona, iskusnog veterana i trenutno izvršnog direktora Bibliotečkog okruga Las Vegas-Clark County, čija platforma poziva na javno-privatna partnerstva i bolji marketing bibliotečkih usluga. Watsonovom liderskom iskustvu Drabinska suprotstavlja vlastitu perspektivu dvodecenijskog ljevičarskog rada.

Otpor budžetskim rezovima

Funkciju i vrijednost biblioteka praktično je nemoguće artikulisati na neki osobito originalan način; elem, biblioteke su institucije koje zajednicama omogućavaju da udruže resurse kako bi dijelile zajedničke stvari. Mislim to doslovno: biblioteke se pri distribuciji svojih dobara ne rukovode imovinskim stanjem korisnika kao mnoga druga društvena dobra u SAD-u, nego ih čine dostupnim svima bez razlike.

Biblioteke uključuju (ali nisu ograničene na) zgrade namijenjene svima: to su strukture s ugodnom temperaturom u sva godišnja doba, sa stolicama i knjigama i klozetima.

Biblioteke su i mjesta koja pružaju pristup totalnom skupu ljudskog znanja, gdje možete potražiti odgovore na sva pitanja koja ste ikada postavili, a i na ona koja niste.

Biblioteke su istovremeno neizmjerno vrijedne i možda u istoj mjeri trivijalne, jer se dobro proživljen život ne ograničava samo na korisne stvari.

Drabinska smatra da je to sve što biblioteke moraju biti; u njenoj viziji budućnosti biblioteka, biblioteke obavljaju iste osnovne funkcije kao i dosad. Te se funkcije – kao i sve buduće – oslanjaju na radnike: ljude koji nabavljaju materijale i dozvole, organizuju i klasifikuju kolekciju, postavljaju sisteme kroz koje ljudi mogu pronaći ono što im treba, upravljaju složenim protokolom razmjene, održavaju i čuvaju dijelove kolekcije i pripremaju ih za ponovno pronalaženje.

Kulturni ratovi

Ali bibliotekama je posljednjih godina mjerama štednje otežan nesmetani rad. ALA je samo tokom pandemije izgubila oko šest hiljada članova. U Philadelphiji i El Pasu odsustva su postala trajni otkazi, a slični prijedlozi uzimaju maha i u New Yorku i Los Angelesu. Ispražnjena radna mjesta ostaju nepopunjena. Pozicije školskih bibliotekara često prve otpadnu tokom pregovora o budžetu.

Države su srezale budžetske linije javnih biblioteka. Akademske institucije kojima su tokom pandemije COVID-19 pali prihodi često smanjuju bibliotečke usluge. Jedno nedavno istraživanje među radnicima akademskih biblioteka pokazuje da je 61% ispitanika zabrinuto za budžet, a 53,9% zbog nedostatka osoblja.

A biblioteke koje su uspjele održati nivo osoblja i finansiranja nisu uspjele izbjeći nedavnu obnovu relativno uspavanog fronta kulturnog rata: desničarska javnost i zakonodavstvo se svako malo hvataju za vratove oko prihvatljivih naslova na bibliotečkim policama.

Diljem zemlje je zabilježeno više od tristo pobuna protiv knjiga, mahom fokusiranih na naslove kao Gender Queer: A Memoir i The 1619 Project [dugoročni projekat New York Timesa rekonstukcije istorije SAD-a tako da se posljedice ropstva i uloga crnih Amerikanaca dovedu u samo središte nacionalnog narativa – op.ur.].

A ipak je od zaposlenika biblioteka traženo da ulože i dodatne resurse, vrijeme i kadrovske kapacitete, te hitno organizuju sisteme za distribuciju testova za COVID-19 – što je usluga nesumnjivo ključna, ali usluga koja nikad ne bi zapala biblioteke kad bi sistem javnog zdravstva bio dovoljno snažan da zadovolji potrebe stanovništva.

To je srž argumenta koji Drabinska kroz kampanju upućuje pedeset hiljada članova ALA-e; ne radi se ovdje samo o nedostatku poštovanja javnosti prema bibliotekama ili neuspjehu marketinga, nego o djelovanju samog kapitalizma. Samo mobilizacija samih bibliotečkih radnika može odbraniti biblioteke kao javno dobro, osigurati radnicima pravičnu naknadu i odgovarajuće uslove za rad kojim se održava nesmetano funkcionisanje ovih institucija i, najzad, žestoko suprotstaviti reakcionarnom cenzurisanju dječjih knjiga.

To će zahtijevati vrstu organizacije rada u kojoj su bibliotekari već dobri, kako se Drabinski osvjedočila kad je počela svoj mandat sekretara sindikata Univerziteta Long Island: sastavljanje popisa, sistematizacija detalja i uključivanje u mreže kolega na radnim mjestima i širom oblasti. Ona već tako vodi svoju kampanju: tokom sedmičnih sastanaka preko Zooma, volonteri njene kampanje (#EmilyForALA) rade na razvoju zajedničke političke analize, planiraju kako da bibliotekarima pomognu da se na vrijeme pridruže ALA-i da bi mogli glasati, te delegiraju zadatke za izlazak na glasanje.

Kampanja je ojačala čak i one vrste veza od kojih bi zavisila brza mobilizacija u slučaju zatvaranja ili protesta. Na sastanku kojem sam prisustvovala, desetak volontera se domišljalo koje bi još mreže mogli iskoristiti za pridobijanje neodlučnih. Jedna žena je rekla da će razgovarati sa svim zine-bibliotekarima koje zna, što bi moglo značiti pet do deset glasova [zinovi su samizdat i ručno rađene publikacije, uglavnom o ličnim iskustvima, npr. roditeljstva, homoseksualnosti, roda i sl. – op.ur. ]. Student koji radi u biblioteci svog fakulteta dao se na angažovanje svojih kolega. I tako redom.

Drabinska je obećala da će, kad bude predsjednica, diskrecioni budžet usmjeriti na obuku organizatora, a široku platformu ALA-e iskoristiti da se usrdno založi za javna dobra kao takva – i za ulogu radnika u njihovom očuvanju.

„Mislim da bi ALA mogla naučiti ljude organizacionom dogovoru“, kaže ona. „A uloga predsjednice uglavnom je da, na primjer, odgovori New York Timesu kad napadne stručnost i sposobnost bibliotečkih radnika. Potreban nam je predsjednik čije će javne izjave biti socijalističkog tona, na strani radništva. Ljudi su trenutno gladni toga.”

IZVOR: Jacobin

Objavljeno: 05/04/2022.