Piše:
Procjenjuje se da je s obzirom na društvene, ekološke i ekonomske troškove proizvodnje, upotrebe i odlaganja plastike, njena stvarna cijena više nego deset puta veća od one koju kupac plaća za proizvod. Čak je i proces reciklaže potencijalno škodljiv po ljudsko i zdravlje okoliša. Na slici – poruka naroda iz Vlasenice protiv pogona za obradu bjelosvjetskog otpada. @RiD
S engleskog prevela: M. Evtov
Recikliranje se nekoć smatralo očitim rješenjem za prekomjernu količinu nove plastike koja se proizvede svake godine. To više nije realno. Globalni kapacitet recikliranja jednostavno ne može pratiti tempo uzimanja i rasipanja prirodnih resursa.
Probleme stvara i sam proces reciklaže. Najnoviji izvještaj Greenpeacea i Međunarodne mreže za eliminaciju zagađivača otkriva da plastika koja je ili napravljena s toksičnim hemikalijama, poput usporivača gorenja, ili s njima dolazi u kontakt, kontaminira i proces reciklaže, prenoseći ove toksine na sljedeće serije plastičnog otpada.
Još jedno nedavno istraživanje pokazuje da postrojenja za reciklažu svake godine ispuste u okoliš stotine tona mikroplastike.
U sistemu zatvorene petlje reciklira se samo 2% plastičnog otpada, a sve ostalo u proizvode niže materijalne upotrebe (eng. downcycling).
Održiviji pristup dao bi prioritet sprečavanju nastajanja plastičnog otpada kroz mjere u ranijim fazama životnog ciklusa plastičnog proizvoda: smanjenje proizvodnje plastike, ponovna upotreba već postojeće plastike i zamjena plastike alternativnim materijalima gdje je to prikladno.
Smanjenje
Utvrđivanje plafona proizvodnje plastike na globalnom nivou ograničilo bi njenu upotrebu na proizvode i ambalažu za višekratnu upotrebu, te smanjio pritisak na sisteme za reciklažu.
Ako je alternativa dostupna i pristupačna, pri kupovini možete odbiti pakovanja za jednokratnu upotrebu. Kupujte povrće na vagu ili proizvode u ambalaži koja se može ponovo napuniti.
Ponovna upotreba
Koristeći što je duže moguće plastiku koju već imate, smanjujete količinu novih proizvoda i ambalaže i količinu otpada koji se na kraju šalje na recikliranje.
Svake godine se širom svijeta upotrijebi oko 250 milijardi jednokratnih šolja za kafu – taj broj bi vlade mogle smanjiti uvodeći obaveznu upotrebu čaša i boca za višekratnu upotrebu. To može uključivati trgovine, kafiće i sve druge prostore koji bi za sve proizvode koje prodaju osiguravale ambalažu za višekratnu upotrebu, kao i to da se ona koristi, prati, pere, vraća i dopunjuje za sljedeći potrošački ciklus.
Zamjena
Umjesto plastike se mogu koristiti metali, staklo i papir, ali univerzalna održiva alternativa ne postoji. Prikladnost materijala zavisi od upotrebe predmeta.
Procjenjuje se da je stvarna cijena izrade, distribucije i odlaganja plastike više nego deset puta veća od one koju kupac plaća za proizvod. Ekonomska opravdanost alternative mogla bi se povećati ako se utvrdi stvarna cijena novoproizvedene plastike u koju ulaze i skriveni troškovi ekološke štete i ljudskog siromaštva uzrokovani zagađenjem, pa se shodno tome i oporezuju proizvođači ili trgovci na malo.
Recikliranje i dalje može biti korisno
Ne može se sva plastika ponovo koristiti, naročito medicinski uređaji. Kad se iscrpe sve druge mogućnosti, recikliranje zadržava materijal u ekonomiji i privremeno odlaže potrebu za dodatnom novoproizvedenom plastikom. Ali proizvodnja nove plastike ne bi se smjela opravdavati recikliranjem.
Plastiku koja se šalje na reciklažu treba tretirati na društveno i ekološki najodgovorniji način.
Posljedica je prodiranje otpada u okoliš, a toksična plastika blokira odvodne kanale i uzrokuje poplave. Nešto od tog otpada spaljuje se na otvorenom, što nosi rizike po zdravlje i okoliš. Tu bi pomogla zabrana ili ograničavanje izvoza.
[...]
IZVOR: Conversation
Objavljeno: 30/05/2023.
FOTO: Eko Aktivisti Vlasenica