Dok privatne firme s višemilionskim prometom duguju državi Bosni i Hercegovini stotine miliona u neplaćenim porezima, vlasnike rijetko vidimo na meti policije i pravosuđa, ali zato počesto viđamo kako policajci rastjeruju starice koje po ćoškovima pijaca prodaju vunene čarape, biljne čajeve i vezice povrća. Prošlog ljeta smo bili svjedoci propadanja malina jer mešetari dovode proizvođače na rub opstanka diktirajući niske otkupne cijene uz pomoć hladnjača kupljenih zahvaljujući ili ratnom profiterstvu ili špekulacijama raznih vrsta. Država istovremeno dopušta masovni uvoz prehrambenih proizvoda i štedi na poticajima poljoprivrednicima, iako najrazvijenije zemlje Evropske unije vlastitu poljoprivredu vrlo brižljivo čuvaju. A osiromašeni ljudi željni su kvalitetne hrane po podnošljivim cijenama i bili bi sretni da mogu zaobići posrednike zbog kojih je cijena proizvoda na pijaci višestruko veća nego pri otkupu.
Policijska represija u slučajevima bilo kakve pobune na tom planu međutim nije naš izum – u Argentini suzavcem i gumenim metcima rastjeraju poljoprivrednike kad pokušavaju zaobići posrednike i pošteno zaraditi od svojih proizvoda, prodajući ih direktno narodu – po nižim cijenama. To bi odgovaralo i narodu i poljoprivrednicima, jer su i jedni i drugi iscrpljeni periodičnim krizama (koje se stapaju u jednu jedinu, kontinuiranu krizu), a i dalje ih cijede visoke marže krupnih trgovačkih biznisa. Vlasti tu direktnu trgovinu smatraju politikom. U pravu su. To je politika društvene saradnje i solidarnosti, ali je politika i krojenje zakona i upotreba policije u svrhe zaštite interesa krupnog kapitala.
Prevod sa španskog: M. Evtov
Sve se jasno vidi na fotografijama. Neki su vidjeli i na televiziji. Porodice poljoprivrednika organizovale sajam i prodavale povrće mnogo jeftinije nego u trgovinama, a po cijenama koje i njima omogućuju neku zaradu. Sve po 0,44 KM. Bez posrednika. Kolektivno iznađen izlaz i rješenje za brojne koji ne mogu dogurati do kraja mjeseca i smišljaju načine da prežive.
Onda se takvi sajmovi počnu otvarati i po drugim trgovima u cijeloj državi. Svima dobro, posredno čak i zvaničnicima jer sajmovi olakšavaju vrlo tešku situaciju: narod bar ima gdje kupiti jeftino povrće. A proizvođači, već očajni, mogu zaraditi koju paru.
Ali ne.
Odlučeno je drugačije. Zar ankete i fokusne grupe zaista kažu da je od toga bolja represija nad narodom koji prodaje i kupuje jeftinu hranu? Zar je vladi nasilje stvarno u redu, čak i u ovakvim slučajevima, kad nema štapova ni kapuljača, pa čak i novinari kanala TN pitaju ministra sigurnosti Buenos Airesa, Marcela D'Alessandra, o čemu govori nasilje kad na trg gdje je sve mirno i gdje nema nikoga osim ljudi koji kupuju i prodaju povrće, dođe policija i počne bacati suzavac, gumene metke i udarati ljude koji, ponavljamo, samo prodaju ili kupuju povrće po cijenama koje nisu pretjerano visoke?
„Za osam godina postojanja, ova organizacija nikada nije doživjela ništa slično. Ne samo da su nas udarali i bacali povrće na tlo, nego su ga i prskali gasom, a onda nam ga još i ukrali – natovarili na kamion i odnijeli. Mi tražimo samo javne politike za male proizvođače i to radimo mirno, kroz sajmove i pijace. To radimo već više od tri godine, a u četrnaest pokrajina ovo je prvi put da nam vlada uskrati mogućnost prodaje povrća po 10 pezosa (0,44 KM), što je nekakav način da se olakša ozbiljna kriza u kojoj živi ogromna većina naroda. Ljudi dolaze ovamo zato što su siromašni, a danas su ih policajci u punoj spremi udarali palicama, gađali suzavcem i gumenim mecima: radnike, potrošače i male proizvođače.“
Važno je, kaže očiju s crvenih od suzavca jedan proizvođač Saveza zemljoradnika UTT (Unión de Trabajadores de la Tierra) da je to vidjela cijela zemlja. I na TV-u i na ovim fotografijama jasno se vidi šta se ovdje odigralo. Nema se tu više mnogo šta reći. (...)
Lokalna vlada insistira da zemljoradnici nisu imali dozvole. A nadležni Javni prostor (Espacio Público) je odbio da im izda dozvole. Insistiraju da je sajam politički potez. A poslati policiju da rasturi sajam nije politička odluka? Javni prostor insistira na „nasilju“. Ali ko je tu bio nasilan? I, na kraju krajeva, čiji je Javni prostor?
Preneseno sa: emergentes.com.ar
Objavljeno: 15/02/2019.