Piše:
To je isti dio svijeta u kojem ljudi odbjegli od gladi i neimaštine bivaju nazivani dobrovoljnim ekonomskim migrantima i nemilosrdno vraćani u kampove nalik koncentracionim logorima. Ako ostanu, eksploatiše ih se gotovo kao ropsku radnu snagu, na šta oni pristaju u nadi da će uspjeti bar nešto novca poslati kućama i spasiti porodice smrti – od gladi. (@RiD)
S engleskog prevela: M. Evtov
Opasno putovanje ka Evropi Somalijci nazivaju „tahriib“ što je riječ koja se uglavnom povezuje s ilegalnim aktivnostima poput trgovine ljudima i krijumčarenja. Oni koji se na to odluče putuju cestom kroz Etiopiju, Sudan i Libiju, pa brodom preko Mediterana do Evrope – ako imaju sreće da stignu tako daleko.
Njihove porodice plaćaju hiljade funti beskrupuloznim krijumčarima, koji često krše prvobitni dogovor, podižu cijene ili prerano napuste žrtve. Ali ljudi ipak i dalje pokušavaju. Klimatske promjene ih sve više i više tjeraju na to.
Suša koja ubija
Abdirahman Nur Hassan, lokalni starješina i član Odbora za sušu u Dollowu, gradu u jugozapadnoj Somaliji, sjedeći na 40°C priča kako su u ovoj regiji ilegalna putovanja u Evropu nekad bila rijetka pojava, u mahom zbog nezaposlenosti mladih, „ali sad to postaje uobičajeno” jer suša uništava sredstva za život i tjera ljude da traže druge opcije.
Situacija u Somaliji je katastrofalna. Nakon što su tri inače kišne sezone prošle bez kiše, kritičnu razinu prehrambene nesigurnosti trpi šest miliona ljudi, a vjeruje se da ih 81.000 već gladuje. Ujedinjene nacije upozoravaju da će bez adekvatne pomoći umrijeti stotine hiljada djece.
Prema podacima Norveškog vijeća za izbjeglice, usljed posljednje suše raseljeno je 745.000 ljudi, većina njih od januara. Tačan broj smrtnih slučajeva ne zna se jer vladine i humanitarne agencije nemaju pristup velikim dijelovima teritorije koje kontroliše islamska militantna grupa al-Shabaab.
Značajnu ulogu igra klimatska kriza, čineći suše intenzivnijim, a kiše nepredvidljivijim. Temperatura na Zemlji već je porasla za 1,1°C, a neposredne posljedice jasno se vide u Somaliji, koja je pri vrhu svjetske liste zemalja najranjivijih na klimatske promjene.
Ni u klimatskoj krizi nismo jednaki
Iako je klimatska kriza mahom rezultat emisija zapadnjačkih zemalja, to je rijetko rezultiralo povećanom pomoći zemljama u razvoju koje se bore s učincima te krize. Velika Britanija ima nešto više od četiri puta više stanovnika nego Somalija, ali je 2018. godine – po posljednjim dostupnim podacima Svjetske banke – proizvela 520 puta više emisija nego Somalija, što je smanjenje u odnosu na 2006. godinu, kad je proizvela 933 puta više emisija nego Somalija.
Dr Sukri Husein Abdi, koji radi u somalijskom odjelu za oporavak neuhranjene djece, gdje su u proteklih nekoliko mjeseci liječili više od 400 djece, rekao mi je ove sedmice u telefonskom razgovoru da su efekti suše „neopisivi“: „Ljudi umiru od gladi, potrebna nam je humanitarna pomoć, hrana, sklonište, voda da ovim ljudima pomognemo, da im spasimo živote.”
Velika Britanija je prošle godine za milijarde funti smanjila svoj budžet za vanjsku pomoć. UN-ovom planu humanitarne pomoći za Somaliju drastično nedostaju sredstva.
Ali omogućavanje migracija može biti efikasniji oblik strane pomoći.
Svjetska banka navodi da je Somalija 2020. godine primila više od 1,7 milijardi dolara u novčanim doznakama, što je gotovo 25% njenog BDP-a.
U Dollowu sam u jednoj prodavnici upoznala biznismena Abdiwelija Dirija Osmana. On svakih pet dana prikupi do 300 dolara od Somalijaca koji su uspjeli stići u inostranstvo i za taj novac kupuje kese riže, sirka, jestivog ulja i drugih osnovnih potrepština koje dijeli porodicama u nevolji. „Dijaspora čini šta može“, kaže on. Ova vrsta solidarnosti na djelu je širom zemlje.
Osmanova sestra je već 10 godina u Njemačkoj. „Svaka porodica ima nekog [u Evropi]“, kaže on. „Ovdje je život veoma težak, smjenjuju se ciklusi suše. Ljudi odlaze jer žele promjenu životnog standarda.”
Osman nije znao koliko je ljudi s ovih prostora otišlo u Evropu: „Već dugo odlaze, nemoguće ih je izbrojati. To se stalno dešava.” I on je čuo da se za vrijeme suše taj broj povećava.
Kad sam ga upitala da li zna za opasnosti na tom putu, nasmijao se. „Ljudi su vični rizikovanju. Takva je ruta. Nadamo se da će jednog dana postojati sigurniji putevi kojima se tamo može stići. To bi pomoglo jer ti ljudi pomažu društvu, naročito u vrijeme suša.”
IZVOR: Guardian
Objavljeno: 27/04/2022.
Foto: Arif Hudaverdi Yaman/Anadolu Agency/Getty Images