Smrtonosno vrzino kolo ekonomske i ekološke krize

Piše: 

Tomasz Konicz
Ove godine dugi periodi ekstremnih vrućina i suša iscrpljuju ljude i živi svijet u mnogim dijelovima planete Zemlje. Te su epizode sve češće, a temperature tokom toplotnih talasa sve više. U bogatijim dijelovima svijeta to za radnike na otvorenom i beskućnike znači zdravstvene tegobe, a može značiti i smrt. U siromašnijim zemljama, od kojih su mnoge izloženije ekstremnim vremenskim uslovima, to znači da će pojedine regije postati nenastanjive. O ekonomiji se međutim i dalje govori u kontekstu privrednog rasta, iako neprestani rast uništava doslovce sami temelj opstanka ljudi – ili bar siromašne većine. @RiD

 

S njemačkog preveo: M. Manojlović
 

Klimatska kriza već odavno odnosi ljudske živote.

I ove godine će stotine beskućnika postati žrtve doslovno ubistvene vrućine koja redovno zahvata velike dijelove Sjedinjenih Američkih Država. Sve češći toplotni talasi odnose više žrtava nego uragani, poplave i tornada zajedno. Prošle godine je širom SAD-a zabilježeno 1.500 smrtnih slučajeva direktno uzrokovanih toplotnim talasima koji svaki put obaraju temperaturne rekorde, pogotovo na jugu i zapadu zemlje. S temperaturama raste i broj žrtava u SAD-u, gdje se između 2018. i 2021. godine bilježi porast od 56 procenata.

Otprilike polovina žrtava su beskućnici. Klimatska kriza najveći danak uzima među najsiromašnijima.

Za beskućnike je vjerovatnoća da će umrijeti od toplotnog udara 200 puta veća nego za osobe koje raspolažu bilo kakvim stambenim smještajem.

No zapravo niko i ne zna koliko tačno beskućnika svake godine umre od vrućine, budući da većina slučajeva i ne bude registrovana. Preminule osobe pronađene u šatorskim naseljima i ispred javnih kuhinja ne evidentiraju se uvijek kao žrtve vremenskih uslova.

Naročito su ugroženi siromašni u državama poput Arizone, koja je pustinjska. U tamošnjim gradovima temperatura prelazi i 45 stepeni Celzijusa.

U šatorima na trotoarima i na usijanim parkiralištima, u kojima beskućnici pokušavaju preživjeti, temperature veoma brzo postanu opasne po život. Jedan beskućnik se novinskoj agenciji Associated Press požalio da je ljeti veoma teško pronaći hlad, jer vas policija odmah protjera iz njega.

U kockarskoj metropoli Las Vegas, mnogi beskućnici traže spas doslovno pod zemljom – zavlače se u odvodne kanale koji pružaju bar nekakvu zaštitu od vreline.
 

Klupko ekonomsko-ekološke krize

Ekonomska i ekološka kriza odavno su isprepletene. Najnovija kriza usljed pandemije, praćena poskupljenjem stanarina na američkom tržištu nekretnina, dovela je do naglog porasta broja beskućnika – sad već govorimo o više od pola miliona ljudi izloženih na milost i nemilost ekstremnim vremenskim prilikama.

Usljed imperativa akumulacije kapitala, kojem ekonomisti tepaju da je „privredni rast“, kapitalizam ne može ograničiti rasipanje resursa i sagorijevanje fosilnih goriva – što opet dovodi do konstantnog rasta globalnih emisija ugljen-dioksida.
Politika se bavi samo posljedicama zagrijavanja planete Zemlje, umjesto da se uhvati u koštac s uzrokom klimatske krize, naime kapitalizmom – koji doslovno zavisi od uništavanja ekološke osnove opstanka čovječanstva. Tako u ugroženim područjima SAD-a otvaraju „rashladne prostorije“ za beskućnike, dok dobrovoljci snabdijevaju njihova šatorska naselja vodom.

No problem smrtonosnih vrućina sve je širi. Gradovi i regije koje ranije nisu bile pogođene ovim fenomenom – kao na primjer Boston, Portland ili Sijetl – sada su primorani da poduzimaju mjere kako bi obezbijedili preživljavanje građana osiromašenih zbog ekstremnih vremenskih prilika. Njujork je sredinom juna objavio izvještaj po kojem je tamo protekle godine bilo 370 smrtnih slučajeva usljed vrućina. Konstatovan je i rastući broj uzastopnih vrelih dana tokom prethodnih godina. Slično je i van SAD-a, npr. u Francuskoj se takođe otvaraju „rashladne prostorije“.

Pored smrtnih slučajeva direktno uzrokovanih ekstremnim vrućinama, produženi toplotni talasi i posredno uzrokuju povećanu smrtnost, budući da tokom tih intervala češće umiru oboljeli od bolesti srca i krvnih sudova.

Tako su ljetne vrućine 2003. godine u Evropi odnijele 70.000 života. Naročito su pogođeni stariji od 50 godina i pretile osobe, koje su pogotovo u SAD-u disproporcionalno zastupljene među siromašnim slojevima stanovništva koje si ne može priuštiti zdravu ishranu.

 

Ekološka neodrživost kapitalističkog „razvoja“

O mjerama kao što su „rashladne prostorije“ beskućnici i siromašni radnici Indije i Pakistana mogu samo da sanjaju. Ovog proljeća je indijski potkontinent bio pogođen dosad nezabilježenim, katastrofalnim toplotnim talasom, koji je stanovništvo doveo na rub golog opstanka. U naročito teško pogođenim područjima, temperature su u martu dostizale 45 stepeni, a u aprilu i čitavih 49 stepeni Celzijusa.

O tačnom broju smrtnih slučajeva uzrokovanih vrelinom nije moguće govoriti jer se u ovoj regiji ne vodi ta vrsta evidencije, ali procjene polaze od nekoliko hiljada žrtava.

Građevinski radnici u južnoindijskom gradu Čenaj govorili su za medije da im je po ovakvim vrućinama gotovo nemoguće raditi. Radnik koji po dvanaest sati dnevno sastavlja armature požalio se da su prošlog marta temperature bile 38 stepeni, što je daleko iznad dosadašnjeg maksimuma od 32 stepena. Dobijao je opekotine kad god dodirne metal, a mučili su ga i napadi vrtoglavice.

Mnogi radnici su kolabirali od toplotnog udara, ali on sebi nije mogao priuštiti pauze ni opuštanje – jer mu prijeti otkaz pošto već „postoje mašine koje mogu raditi moj posao“. Ovog ljeta je jedva izdržao.

Indija je zemlja u razvoju kojoj je visok godišnji privredni rast neophodan radi održavanja socijalne stabilnosti. Indija je i jedan od najvećih potrošača uglja, a potrošnja ovog po klimu škodljivog resursa naglo raste naročito u periodima vrućina, kada sve firme i domaćinstva koja sebi to mogu priuštiti, uključuju klima-uređaje.

Ekološka neodrživost kapitalističkog „razvoja“ postaje očita upravo u ovakvim prilikama: privredni rast, o kojem u kapitalizmu radnici ovise jer preživjeti mogu samo ako kapital unajmljuje njihovu radnu snagu u svrhe proizvodnje roba, kojih je sve više bez obzira na stvarne potrebe, istovremeno im oduzima ekološku osnovu za preživljavanje.
 

Politička geografija krize: slučaj Indije

Vrućine u Indiji nisu više opasne samo za ljude sa zdravstvenim tegobama ili za građevinske radnike. Ekstremne vremenske prilike prijete da čitave oblasti učine nenastanjivim, pošto se ljudsko tijelo ne može nositi s tamošnjim temperaturama.

Glavno mjerilo nastanjivosti neke regije predstavlja granična vrijednost indeksa temperature vlažnog termometra (TVT). Pri vlažnosti vazduha od 100% granična vrijednost temperature na kojoj se ljudsko tijelo može rashladiti znojenjem – i tako regulisati svoju temperaturu – iznosi oko 35 stepeni Celzijusa. Nekoliko sati provedenih na 35 stepeni i 100% vlažnosti može dovesti do smrtnog ishoda.

Što je niža vlažnost vazduha, to je viša granična vrijednost temperature rashlađivanja. U vlažnim tropskim područjima ova vrijednost biva niža nego u pustinjskim oblastima.

Indijski potkontinent, kojem vlažnost donosi topli Indijski okean, već se dramatično približava biološkoj granici nastanjivosti, upozorili su početkom juna indijski mediji pozivajući se na relevantne studije.

Situacija je najgora u vlažnim priobalnim područjima gdje granična temperatura sve češće pada na 32 stepena Celzijusa zbog visoke vlažnosti zraka. U slučaju da potraje, ta temperatura može štetno uticati na vitalne funkcije ljudskog organizma. Četiri od šest najvećih indijskih gradova, u kojima žive desetine miliona ljudi, prethodnih godina je barem jednom prekoračilo ovu granicu. Među ovim gradivima je i prijestonica Nju Delhi. U istočnom priobalnom gradu Kolkata, na čijem širem području živi 14 miliona ljudi, granična vrijednost od 32 stepena bude premašena gotovo svake godine. Stoga je moguće predvidjeti da će narednih decenija dijelovi Indije postati nenastanjivi.

Budući da klima-uređaji za većinu siromašnih građana ostaju nedostižan luksuz, „milionima Indijaca prijeti smrt od toplotom izazvanih problema“, upozorili su mediji u Indiji.

Ako vlasti ne uspiju pronaći „finansijski izvodive“ načine da stanovništvo snabdiju klima-uređajima, ili otvore rashladne zone, uskoro će se 1,7 milijardi ljudi suočiti s masovnim pomorom.

Stoga jedino rješenje predstavlja „okončanje klimatskih promjena“.

Napomena: Ovaj tekst je na engleskom jeziku dostupan na Mediapart. Dodatne sadržaje možete pronaći na našem engleskom sajtu https://after-extractivism.berlinergazette.de

IZVOR: Berliner Gazette
Objavljeno: 22/6/2022.
FOTO: Allan Warren/Creative Commons 4.0

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

11/08/2022